Zlocin
U GRADSKOM SAOBRAĆAJNOM ZAMRZAVAJU, RADNIKE "OBODA" VOZAJU
Svi osim državnog tužioca sve vide
Punih osam dana trajala je obustava rada, ili štrajk, radnika Gradskog saobraćaja - Podgorica.
Vlast je "obezbijedila" novac za jednu jedinu platu i štrajk je "zamrznut", odnosno odložen.
U javnost je prilikom ove "obustave rada" isplivao na površinu podatak, odnosno dokaz, da su stotinak Roma koji su nesrećno izgubili živote na montenegro obali prevozili od Podgorice do mora autobusi Gradskog saobraćaja Podgorica.
Neko je, imenom i prezimenom, naručio prevoz, i sve platio, gotovinski.
To potvrđuje tvrdnje crnogorske opozicije da je ovaj "šverc" ljudi organizovala vlast ili pojedinci bliski vlasti, pod direktnom "zaštitom" i "pokrićem" iste te vlasti.
Kako inače objasniti činjenicu da istraga o ovom tragičnom događaju, a koji se zbio prije više od godinu dana, tapka u mjestu ili je, što je mnogo vjerovatnije, tužilaštvo sve zaboravilo.
Ništa novo u crnogorskom tužilaštvu, gdje se jedino i isključivo procesuiraju "slučajevi" po partijskoj liniji i nalozima bolježiveće "uspravne vlasti".
Sigurno je jedno: da su vozači znali da te nesrećne ljude voze na njihovo posljednje putovanje, autobusi Gradskog saobraćaja bi zasigurno ostali zaključani u garažama, bez obzira na plate.
"Obod", najveće (i jedino) preduzeće na Cetinju koje još uvijek "diše", čas radi, čas ne radi.
Radnici su ponovo u štrajku i traže plate za jun (u oktobru).
Frižideri su proizvedeni, što znači da su radnici svoj dio posla pošteno odradili. Sada te frižidere neko mora i da proda, i to ne samo na tržište Srbije, već i na druga proevropska i svjetska tržišta.
Mogao je, (i trebao) Milo Đukanović, prilikom "udvaranja" Kučanu i drugim šefovima svjetskih velesila, ponuditi koji frižider iz "uspravne".
Umjesto toga, "veliki bos" "dozvoljava" da problem isplate junske plate (koje li ironije) naraste do tačke kada će on velikodušno odriješiti tuđu kesu, i s tom junskom "crkavicom" "umiriti" dežurni cetinjski problem.
Međutim, kako se u velikoj većini Cetinjani nijesu odazvali na savezne izbore, postoji mogućnost da ih "veliki bos" nagradi julskom platom, ukoliko je "Obodovi" radnici prihvate, jer se, ipak, radi o plati za jul.
Ucjenjivačko "demokratsko" lice bolježiveće vlasti pokazalo se i u slučaju "isplate socijalne pomoći", a koju je naložio još u maju mjesecu ove godine ministar Drecun za pomoć dijelu plemena Kuča.
Isplata datira iz vremena "priprema" građana za "demokratske" lokalne izbore u Podgorici.
Pare male, a ulog veliki.
Darodavci veliki koliko i novac koji su "dijelili".
Uslijediše demanti (pošteno i javno) da maltene niko sa spiska tih para očima nije vidio.
Ispostavlja se da narod te pare nije niti tražio, niti dobio.
Odjednom, direktno iz tajnih arhiva DPS-a isplivava "priznanica" kako su, navodno sve pare vraćene u blagajnu.
Novac je podignut u maju, a vraćen, navodno, u septembru (nakon objavljivanja afere).
Kao da je za "bolježiveće" povjerenike neki problem antidatirati (falsifikovati) i priznanicu o povraćaju, i odluku.
Ovoga puta su pogriješili i iza sebe ostavili trag (u vidu spiska).
Za sljedeće izbore neće biti spiskova (na papiru), već će sve biti "odrađeno" onako kako to "uspravni" najbolje umiju, u mraku, tajno, policijski.
Da živimo bolje.
Crnogorski režimski i "nezavisni" mediji funkcionišu po "kaubojskom" principu dobrih i loših momaka.
Uloga dobrih momaka po pravilu je namijenjana pripadnicima MUP-a Crne Gore (u bilo kom obliku).
Vojska Jugoslavije je ta snaga kojoj, po ocjeni režimskih i prorežimskih medija, pripada uloga loših.
Najočigledniji primjer te teorije je navodno "divljanje" pripadnika Vojske Jugoslavije po danilovgradskim kafićima, kojem su crnogorski "proevropski" mediji posvetili ogroman medijski prostor ne uzlazeći u provjeru istinitosti izrečenih tvrdnji i optužbi.
Trebalo je da se javnost Crne Gore "zgrozi" pred scenom "Rambo vojnika" koji drži upereno oružje u televizijski ekran, na kojem je, u tom trenutku, baš on, Milo.
Ali je zato skoro nezapaženo, bar što se tiče režimskih i prorežimskih medija, prošao demanti te "afere", koji je uslijedio baš od vlasnika tih ugostiteljskih radnji, a od kojih su, uzgred budi rečeno, neki članovi DPS-a, da izrečene optužbe na račun Vojske Jugoslavije uopšte nijesu tačne.
Što će reći - laži su .
Još jedna obmana u državi obmana.
Krivična prijava Socijalističke narodne parije protiv Dragiše Burzana, potpredsjednika Vlade Republike Crne Gore, Mihaila Banjevića, Mirka Đačića i Rajka Medenice, direktora javnih i bivših društvenih preduzeća, prošla je prilično nezapaženo, bar što se tiče državnog tužioca.
Isti se nije oglasio, odnosno krivičnu prijavu je prećutao.
Podsjećanja radi, radi se o prijavi protiv službenih lica koja su, zloupotrebljavajući službeni položaj, uz prijetnju, pozivali građane, radnike preduzeća kojima rukovode da ne smiju izaći na savezne izbore, jer im u protivnom slijedi otkaz.
Sve to direktno i javno.
I svi sve znaju, i vide, osim državnog tužioca.
Istina, i on se oglasio, ali, po svom starom običaju da priprijeti političkim protivnicima svoga šefa da se zbog izborne krađe ide u zatvor ("Pobjeda" 21.9.2000.).
Da je državni tužilac bio dosljedan, tada bi mu nakon predsjedničkih i vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, zatvor u Spužu bio pretijesan.
Povodom ovih posljednjih, saveznih izbora, očigledno je da, i pored njegove velike "političke volje", on neće imati posla.
Crnoj Gori, nažalost, ne fali ni izbora, ni izbornih krađa, ni prijetnji, ni otkaza, ni ucjena, kao ni državnih tužilaca kao što je aktuelni.
Šta će čovjek, svoj posao shvatio bukvalno: on je državni tužilac, štiti državu, odnosno Mila, bar iz njegovog ugla.
Čudan neki ugao.