Nakon što je "uspješnom" ekonomskom politikom likvidirana i pogašena kompletna cetinjska privreda, na red je došao i Sportsko-rekreativni centar "Lovćen".
Cetinjski opštinski moćnici su očigledno procijenili da im SRC "Lovćen" nije neophodan jer bi, u suprotnom, insistirali da se ovo bivše društveno preduzeće, od opšteg značaja transformiše u javno preduzeće opštine.
Umjesto toga, pada odluka: svi radnici kući, preduzeće na doboš.
Teško će bilo ko povjerovati da iza svega ne stoji dobro smišljena "operacija".
Velika sportska hala, i prateći objekti, u jednom Cetinju, sa ugašenom privredom, u kojem još samo sport ima trend razvoja, može da bude, i jeste, jedini pravi investicioni "zalogaj".
A da je nekad SRC "Lovćen" dobro poslovao i "okretao" velika novčana sredstva, nije teško zaključiti.
Naime, SRC "Lovćen" je u stečaju od marta 1997. godine sa dugovima od 1.600.000 maraka.
Od tog iznosa dug prema "Obodu" Cetinje iznosio je fantastičnih 681.000 maraka.
Postavlja se pitanje po kom osnovu je ovaj dug nastao.
Svi koji se razumiju u cetinjske privredne prilike znaju da je SRC "Lovćen" dvije-tri godine prije stečaja bio jedno od preduzeća koje je bilo posrednik u plasmanu, odnosno prodaji "Obodove" bijele tehnike, uglavnom na Kosovo, i u Albaniji.
Naravno, kako je roba prodavana za gotovinu (keš), u posao su bile uključene i velike šticerske firme, tako da je država, s obzirom na to da se radilo o prodaji za krajnju potrošnju, ostala uskraćena za ogromnu sumu poreza.
Samo preko SRC "Lovćen" posrednici "Oboda" su "odradili" milione i milione maraka.
Međutim, kako vrijeme prolazi, očigledno je da od te, i takve prodaje, i takvog posla, ni "Obod" kao ni SRC "Lovćen" nijesu imali koristi.
Prije će biti da su imali štetu.
SRC "Lovćen" sa likvidira, a "Obod" je pred likvidacijom.
Uz čiju saglasnost je omogućeno da "Obod" od SRC "Lovćen" ne naplati dug od 681.000 maraka?
Jer, roba u toj vrijednosti je prodata, i to za gotovinu.
Radnici, i jednog i drugog preduzeća, najvjerovatnije, to i pitaju.
Međutim, nemaju koga.
Direktor "Oboda" iz tog perioda je unaprijeđen, i nalazi se u Vladi Crne Gore.
Direktor SRC "Lovećen" iz tog perioda je takođe promijenio posao, otvorio mljekaru, i ko zna šta sve još, i sa "Obodovim" rashladnim uređajima ne želi da ima više ništa.
Njegov nasljednik, stečajni upravnik, a koji je u to vrijeme bio prvi čovjek DPS-a Cetinje, dugove SRC "Lovćen" dodatno je uvećao, doveo ga do likvidacije i "preselio" se u Auto-moto društvo "Lovćen".
Bitno je da se sve vrti oko "Lovćena".
Sada, radnici "Oboda" koji su 1944, 1995, 1996, 1997. godine proizvodili na desetine hiljada rashladnih aparata, na čijoj prodaji se obogatila ne mala novokomponovana crnogorska struktura i Cetinja i Podgorice, moraju da se bore za komad hljeba.
Ništa drugo i ne traže.
Ali za ovu, i ovakvu vlast, i to je mnogo.
U velikoj su zabludi oni koji procjenjuju da Cetinjani mogu da žive, i prežive, samo od igara.
Đe su i što čine
Teško da se može naći slične televizije kao što je ova crnogorska.
Nema je da se manje gleda, a više da košta.
Do kraja oktobra, u Televiziji Crne Gore nakupilo se nekih sedam miliona maraka duga, i to ne računajući na poreze i doprinose na plate radnika, a koje je zadnji direktor, otkada je zasjeo u direktorsku fotelju, "zaboravio" da plaća.
To će građane Crne Gore koštati još sedam ili 17 miliona maraka, u zavisnosti hoće li se porezi i doprinosi platiti na primljene iznose, ili minimalne.
Najvažnije je da su i Upravni i Nadzorni odbor Televizije konstatovali kako je u Televiziji sve u najboljem redu.
To što građani Crne Gore obožavaju filmove, pa su za prvih deset mjeseci na kanalima crnogorske televizije odgledali 5.666 filmova, ili 20 dnevno, bar po finansijskim izvještajima, nije krivica ni Upravnog ni Nadzornog odbora.
Međutim, uz tolike filmove ide i veća pretplata, pa je za očekivati da sa pretplatom "skoči" i gledanost.
Što se dobro plati, ima i da se gleda.
Građanima Crne Gore je ostalo nejasno da li će televizijska pretplata biti srazmjerno umanjena ukoliko dođe do značajnih restrikcija struje, a što se uveliko najavljuje.
Ministrovi Crnogorci
I dok se "krčme" ogromne narodne pare Televizije Crne Gore, u isto vrijeme djeca u osnovnim školama "Musa Burzan" i "Boro Ćetković" smrzavaju se bez grijanja.
Obrazloženja su tehničke prirode.
Ne treba valjda djeca od 10 godina da razmišljaju o tome da li su "kotlovi" ispravni i "dimnjaci" dugački.
Direktor nije propustio da naglasi da je imao "velikih problema sa roditeljima".
Ostaje da se tumači da li je ova direktorova izjava, u stvari, kritika roditeljima, ili samo konstatacija.
Kako god bilo da bilo, onaj kome bi to trebalo da bude najpreči posao, a to je ministar prosvjete, nema problema sa grijanjem.
U toploti ministarskog kabineta on se bavi crnogorskom istorijom, i konstatuje (nažalost, javno) da je u "obrazovanju 80 godina negirano sve što je crnogorsko".
Takođe, ministar nije propustio da ocijeni da "malo ko danas vjeruje u priče da su Crnogorci Srbi, odnosno da smo srpskog porijekla".
Kod ovih konstatacija ministar "zaboravlja" da, ipak, ako je i ministar, nema naučnu legitimaciju da izriče, ili ne izriče ovakve sudove.
Za njega kao ministra to je veoma klizav teren.
U najmanju ruku, prilikom ovih, i ovakvih izjava, trebalo bi da koristi jedninu a ne množinu.
Ionako je, u oba slučaja, težina izjave ista.
Ili, još bolje, ministru se preporučuje da se, umjesto istorijom, ipak malo više pozabavi grijanjem i mališanima koji se smrzavaju u "njegovim" školama.
I još nešto: onaj ko ne zna ko je i šta je, ostaje mu da vjeruje ili ne vjeruje u nešto, i da to svoje vjerovanje ili nevjerovanje "pojačava" ministrovim neodmjerenim izjavama.
Naravno, ministar je već sjutradan pošto je izrekao ovakve "bisere" "potrčao" da obeća radnicima u prosvjeti isplatu dva topla obroka u decembru.
Ostale će isplatiti u januaru.
Vjerovatno je za januar ostavio i nastavak lekcije o porijeklu Crnogoraca.
Tada će, uz isplatu ostalih zaostalih toplih obroka, izjaviti da više niko u Crnoj Gori ne vjeruje da su Crnogorci srpskog porijekla.
E, moj ministre, previše potcjenjujete ovaj narod.
Možda ste za dva topla obroka, ili 100 njemačkih maraka, mogli i kupiti koji glas na izborima.
Nacionalna svijest, porijeklo i istorija nijesu na prodaju.
Ne kod naroda.
Vozni park
Prije par dana ispred zgrade SO Podgorica osvanulo je osam novih putničkih automobila marke "reno", svih osam za bolježiveće opštinsko rukovodstvo.
Razlog nabavke je što su postojeće lade "samare" nabavljene 1998. godine stare i dotrajale. Iako je očigledno da su gotovo sve investicije i radovi na području opštine do zla-boga-usporeni, a u nekim slučajevima i obustavljeni, novaca za komfor opštinskih funkcionera ne smije da fali.
Ono što je novinaru "Vijesti" a koji je "peglao" ovu nabavku promaklo je to što je on, potpuno iskreno, napisao da je ovih osam vozila nabavljeno LEGALNO, ili zakonito.
Što će reći da su prethodne nabavke bile nelegalne ili nezakonite.
Ili, još jasnije, državni organi Crne Gore, a zašto bi rukovodstvo Opštine Podgorica bilo izuzetak, koriste vozila čije je porijeklo, u najmanju ruku, sumnjivo, odnosno - ukradena su.
A takvim vozilima van granica Crne Gore se ne može.
Prema tome, to je jedini razlog ove gradonačelnikove investicije.
Stvari treba nazvati onakvima kakve jesu.
Legalizuje se "elitno"
naselje
Da je u opštini sezona legalizacije, pokazuje i primjer stambenih zgrada ispod Ljubovića, koje će se, po najavama opštinskih zvaničnika, uklopiti u Detaljni urbanistički plan.
I treba.
I lijepe su.
Pitanje je samo zašto nijesu "uklopljene" i ko je dozvolio da se ne rade po planu, pa je potrebno "uklapanje".
I zašto se nekome "uklapaju", a nekome se ne "uklapaju", nego se ruše a djeca istjeruju na ulicu.
Uz "novog" gradonačelnika, stiglo je i novo "uklapanje".
Po kriterijumima koji važe već četvrtu godinu.
|