Zlocin
KAKO JE PRODATA "TREBJESA"
Vlada prevarila nikšićke pivare
Od 19. februara ogromna većina radnika nikšićke Pivare je u štrajku.
S razlogom.
Traže ono što im je obećano još davne 1996. godine.
Obećano i potpisano od strane kupca i predstavnika sva tri fonda, što će reći - države.
Međutim, sve što je potpisano, odnosno preuzete obaveze, počelo je da se krši odmah nakon što su kamere, koje su taj "svečani" čin snimale, isključene.
Prije pet godina u Pivari je bilo zaposleno više od 700 radnika, a sada ih nema više od 300, a visina plate od trenutka potpisivanja ugovora do danas nije dostigla ugovoreni nivo od 600 DM mjesečno.
Istina, moguće da jeste, ali u prosjeku jer, po riječima radnika, poslovodstvu, menadžerima i top-menadžerima plate dostižu i fantastičnih 4.000 maraka mjesečno.
Radnici traže najneophodnije.
Traže povećanje plata, u nivou koji je morao biti još prije pet godina.
Traže garancije za sigurnost svojih radnih mjesta i gole egzistencije.
Traže da, kao manjinski akcionari budu upoznati sa poslovanjem preduzeća, odnosno da im završni račun bude dostupan.
Traže reviziju kupoprodajnog ugovora sa belgijskom firmom.
Od svega traženog poslovodstvo prihvata samo ono što ih ništa finansijski ne košta, a to je da se uradi Kolektivni ugovor i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, a i to u određenim rokovima (mjesec dana).
Da ima pravne države, kao što je nema, ta dva akta bila bi već davno donesena.
Odlaže se i mogućnost da radnicima bude dostupan i završni račun preduzeća.
Navodno, dok ga ne usvoje Skupština akcionara i Upravni odbor.
Radnici treba da znaju da je zakonski rok za predaju završnog računa prošao tako da je njegovo usvajanje od strane organa preduzeća sa stanovišta zakonitosti i ispravnosti potpuno irelevantno.
Međutim, izgleda da je jedino važno da se kupi vrijeme, kako bi se u tom periodu pokušalo amortizovati nezadovoljstvo radnika.
I crnogorski ministri i direktori fondova i poslovodstvo Pivare su potpuno saglasni da nema govora o reviziji ugovora.
Logično je da ne pristaju na reviziju, kada se ima u vidu da je samo prije mjesec dana jedan od crnogorskih ministara izjavio kako je privatizacija Pivare jedan od najboljih poteza bolježiveće koalicione vlasti.
Sadašnje stanje u Pivari, i veliko nezadovoljstvo zaposlenih najbolji su demanti ili potvrda ovog ministrovog stava.
A što se tiče revizije sklopljenog ugovora, odnosno stava državnih organa o tom pitanju, radnici moraju da imaju u vidu i činjenicu da je Komisija Skupštine Republike Crne Gore za privatizaciju još prije šest mjeseci tražila od Vlade RCG i njenih organa određene podatke i dokumentaciju vezanu za prodaju Pivare.
Ni do dana današnjeg, iako je po zakonu postojala obaveza dostavljanja članovima komisije, koji su poslanici u Skupštini RCG, bar do izbora novih, dokumentacija nije dostavljena.
Bilo je za očekivati da tako bude i sa zahtjevima radnika.
Poreskim registar-kasama protiv sive ekonomije
U skladu sa izmjenama Zakona o porezu na promet crnogorski privrednici će biti dužni da svoje poslovanje evidentiraju preko poreskih registar-kasa.
Naravno, Vlada je osnovala i preduzeće preko kojeg će se te poreske registar-kase moći i nabaviti. Naravno ne za male pare.
Po svom starom običaju, nezabilježenom u tržišnim ekonomijama, Vlada RCG stvara privredni ambijent, propisuje uslove, a zatim se preko svog preduzeća javlja kao subjekt u poslovanju, uglavnom neophodan.
Na ovaj poreski novitet odmah su stigla i reagovanja.
Udruženje veleprodavaca "Montenegro biznis market" podržava ovu državnu poresku mjeru, ali s pravom od države traži stvaranje povoljnog privrednog ambijenta, odnosno da se suzbije siva eknomija.
U suprotnom, ovo udruženje predviđa mogućnost zatvaranja mnogih firmi, uz socijalne nemire.
Slično reaguje i Poslovno udruženje privrednika Nikšića, koji takođe ističu da nelojalna konkurencija sivog tržišta ugrožava one koji posluju regularno po zakonu.
Direktor Direkcije javnih prihoda, u svojim obrazloženjima, ne ostavlja dileme vezano za ekonomsku sliku Crne Gore.
Prvi put neko iz državnog crnogorskog establišmenta javno iznosi podatak da je učešće sive ekonomije u Crnoj Gori 50 odsto.
Naime, direktor Direkcije javnih prihoda kaže da bi uvođenje poreskih registar-kasa trebalo da prepolovi sivu ekonomiju u Crnoj Gori, i svede je na 20-25 odsto.
Kada predstavnici države priznaju pedesetoprocentno postojanje sive ekonomije, onda je više nego sigurno da je njeno učešće u crnogorskoj privredi čak veće od 70 odsto, a što su opozicioni poslanici u crnogorskom parlamentu tvrdili sve ove godine.
Takođe, direktor Direkcije javnih prihoda priznaje da u Crnoj Gori postoji organizovan ilegalan lanac nabavke roba, te da je u tim poslovima angažovan ogroman broj ljudi, kao i da se taj paralelni sistem "uveliko odomaćio" u Crnoj Gori.
Logično je pitanje ko je dozvolio, ili tolerisao, ili organizovao to "odomaćivanje".
Ko je bio dužan da spriječi to "odomaćivanje".
Dalje, koje su to druge mjere koje ima namjeru da preduzme država, osim uvođenje poreskih registar-kasa preko svog preduzeća, da bi stvorila jednake uslove za primjenu ovog poreskog instituta.
Za ovaj privredni crnogorski ambijent, za koji vlast priznaje da je takav kakav jeste, ne može se svaljivati krivica na saveznu državu.
Služba platnog prometa, carine, odnosno granični prelazi, odavno su pod kontrolom republičke vlasti.
Kako onda objasniti da tim, organizovanim kanalima stiže, po njihovom priznanju, 50 odsto svih roba na crnogorsko tržište i ko to toleriše.
Zar je moguće da u jednoj maloj Crnoj Gori, u kojoj imamo 20.000 policajaca, carinsku službu i inspektore, finansijske policije, tržišne inspektore, inspektore rada, sanitarne inspektore, turističke inspektore, ekološke inspektore, i ko zna koje sve još ne, nije moguće evidentirati i po zakonu propratiti svu tu silnu robu koja ulazi na tržište, ili izlazi sa tržišta Crne Gore.
Očigledno je da Crna Gora ima sve, osim državne volje da se to uradi.
Nije teško zaključiti zašto.
U Televiziji sve po zakonu.
Upravni odbor RTV Crne Gore je ocijenio da je tokom prošle godine u toj medijskoj "kući" sve rađeno, i odrađeno, po zakonu.
Nije nebitno da je predsjednik Upravnog odbora RTV CG bivši direktor Direkcije javnih prihoda i ministar finansija u Vladi Crne Gore.
Znači, kada takav finansijski i poreski autoritet konstatuje da je sve bilo po zakonu, ko još u to smije da sumnja.
Istina, činjenica je da radni staž radnicima, odnosno doprinosi, nijesu plaćani godinama, a što je suprotno zakonu, međutim, takvi stručni "kiksevi" predsjednika Upravnog odbora RTV CG su dozvoljeni.
Važno je da je Upravni odbor još jednom insistirao da se mjesečna pretplata poveća, kako bi bilo novca i u ovoj godini.
I to ne manje nego u prošloj, ukoliko se zgrada Televizije želi okrečiti još 2-3 puta.
Zašto se za svjedoka ne
pozove i Milo Đukanović
Suđenje bivšem direktoru HTP "Boka" Milanu Tripkoviću je nastavljeno.
Ne zna se gdje je završilo 1.652.000 maraka.
Optuženi je još jednom ponovio da je sa svim bio upoznat i Milo Đukanović.
Dalje je izjavio da je, zapakovan u kesama, novac, bez brojanja, odnesen u Beograd.
I to avionom Vlade Crne Gore.
Da se hoće, ove navode, ili optužbe, bilo bi lako provjeriti.
Avion Vlade Republike Crne Gore nije mogao poći do Beograda i nazad, a da to ne bude evidentirano i u Podgorici i u Beogradu.
Najjednostavnije je da se u ovom slučaju za svjedoka pozove Milo Đukanović lično, pa da se ovo maratonsko suđenje i okonča.
Kada je američki predsjednik mogao da se pojavi pred sudom, trebalo bi da može i crnogorski.
Šta je sa zakonom
o restituciji
Sa razlogom, Savez udruženja za vraćanje i zaštitu privatne svojine traži da se, u skladu sa zaključcima Skupštine Republike Crne Gore, radi na donošenju zakona o restituciji ili denacionalizaciji.
Radna grupa koja je trebalo da radi na tom zakonu, a u koju su bili ušli, pored predstavnika Vlade, i predstavnici parlamentarnih stranaka i nevladinih organizacija, sastala se samo jedanput.
Vlast u Crnoj Gori se ponaša i radi po oprobanom sistemu.
Prvo se sve prihvati, a zatim se sve i svjesno blokira.
Na taj način je blokiran rad i skupštinske komisije za privatizaciju.
Zašto bi sa restitucijom bilo drugačije.
Crnogorski režim je potpuno sazrio za "demontažu".
Ukoliko to narod Crne Gore ne uradi 22. aprila, uzaludna će nam biti priča i o denacionalizaciji i kontroli privatizacije.