Prvo na Cetinju, a zatim i u nekim drugim gradovima Crne Gore, pojavila se organizacija "Otpor".
Zasad fantomska, još se ne zna ko iza nje stoji.
Ni iza nje, ni u njoj.
Zna se samo ko stoji ispred.
Ispred je crnogorska policija, koja na svaki način pokušava da otkrije "mlade buntovnike".
Zaboravili "uspravni" kako su dočekivali "otporaše" iz Srbije.
Bili su tretirani kao "španski borci".
Specijalne emisije, specijalni prijemi, specijalni tretmani.
Za "otporaše" iz Srbije sve specijalno, crnogorskim "otporašima" specijalci.
Još par saopštenja i mogu da očekuju tretman terorista.
U tom slučaju nema im pomoći, pa makar ih podržao i čuveni Velimir-Velja Ilić svojom čačanskom mehanizacijom.
"Pobjeda" i "Dan"
Ko kaže da "Pobjeda" ne čita "Dan"?
Nakon kritike u "Danu" upućene direktoru nikšićke Pivare, u "Pobjedi" su se potrudili da ga odmah nakon toga izreklamiraju.
Naime, 9. novembra u "Danu" je objavljeno kritičko reagovanje jednog privrednika upućeno lično direktoru Pivare Patrisu Diriku.
Iz apsolutno neutralnog ugla, kritika je bila argumentovana, međutim, za donošenje konačnog suda neophodno bi bilo čuti i drugu stranu.
Za to se pobrinula "Pobjeda", koja je samo tri dana kasnije Patrisu Diriku posvetila čitavu jednu stranu.
Nakon čitanja teksta, utisak je da u Pivari teče med i mlijeko umjesto piva.
Istina, Pivara zna ponekad pivo da pusti da teče i van pivare.
U svom hvalospjevu, putem "Pobjede", direktor Pivare nije objasnio zašto je kvalitet piva znatno opao.
Barem kada je riječ o pivu koje je za domaće tržište, takođe nije objasnio kako tim silnim ulaganjima u Pivaru nije podigao broj zaposlenih radnika, već ga je prepolovio u odnosu na broj prije privatizacije.
Istina, prizano je kako je u prošlim vremenima Pivara bila "majka" Nikšića, i distribuirala sav svoj profit stanovnicima Nikšića, što više ne može biti slučaj.
To je, u stvari, i najveća istina u privatizovanoj Pivari.
Nekadašnja društvena Pivara je zapošljavala Nikšić, gradila Nikšić i proslavila Nikšić, a sadašnja Pivara je zaboravila Nikšić i brine isključivo o profitu i boljem životu onih struktura koje stoje iza kapitala koji je privatizovan.
Jedno od prvih privatizovanih preduzeća u Crnoj Gori miljenik je vlasti, a samim tim i miljenik "Pobjede".
Vozi, Miško
Tek što su građani Crne Gore natočili par rezervoara goriva po cijeni od 1,5 maraka za litar, očekuje se novo povećanje cijene goriva, i to 1,8, a moguće i na dvije marke.
A sve to, objašnjavaju crnogorski zvaničnici, zbog povećanja "svjetske cijene" goriva.
Naravno, neće da građanima Crne Gore kažu kolika je bila ta "svjetska cijena" prije domaćeg poskupljenja, a kolika je sada, poslije.
Morali bi da kažu da je ranije bila oko 40 feninga, a sada je oko pola marke za litar.
A kada bi to saopštili, građani bi se sa pravom zapitali kome i za šta plaćaju onu neznatnu razliku od cijele jedne marke po litru.
I zašto.
Takođe bi se građani s pravom zapitali, i pitaju se, kako to da je u Srbiji gorivo mnogo jeftinije, a isto se nabavlja iz "svijeta" po "svjetskoj cijeni".
Preko srbijanske štampe ("Blic", 14. novembar) saznajemo da i Vlada Srbije priprema odluku o poskupljenju benzina.
Nova cijena bi trebalo da bude 37 dinara.
Ili, po crnogorskoj konvertibilnoj, jedna marka.
Sa ovim poskupljenjem, na 37 dinara, kaže se dalje u "Blicu", obezbijediće se prihod u budžetu Srbije od 240 miliona dinara, ili blizu sedam miliona maraka.
Građani Crne Gore se s pravom pitaju koga to, ili šta, oni kroz cijenu goriva u Crnoj Gori finansiraju.
I do kada.
Međutim, i taj namet, koji su građani Crne Gore plaćali kroz cijenu od 1,5 maraka za litar goriva, sada je nedovoljan, pa im Vlada Crne Gore sprema novo poskupljenje.
Očigledno da dosadašnji izvori finansiranja koalicione bolježiveće vlasti presušuju, pa razliku treba izvući iz džepova građana Crne Gore.
Vozi, Miško.
Da se prebrojimo
Potpredsjednik Vlade Republike Crne Gore je saopštio da će se od 1. do 15. aprila iduće godine u Crnoj Gori sprovesti popis stanovništva, te da je popis obavezan za sve DRŽAVLjANE Crne Gore, i u Republici i van nje.
Evo prilike da se najzad, i u Crnoj Gori, napravi spisak njenih državljana.
Da vidimo koliko nas ima, i gdje nas sve ima.
Da se prebrojimo.
U međuvremenu, jedan od načelnika opštinske lokalne samouprave u Baru javno pita: "Zašto se u biračke spiskove ne upisuje državljanstvo kao obavezan podatak za sve birače?"
Očigledno da niži državni činovnici, a pogotovo lokalni, nijesu upoznati sa krupnim državnim problemima, kao što je državljanstvo.
Sve dok taj spisak državljana ne postoji, za potrebe crnogorske vlasti u biračkim spiskovima ima i biće i stranih državljana.
Šta će ljudi, glasaju u dvije države, a poneko ne može ni u jednoj, pa makar se zvala Crna Gora.
Crna Gora, je inače, jedina država u svijetu koja se odriče svojih državljana.
I najsrećnija bi bila kada ih ne bi ni imala.
Što manje Crnogoraca, to "uspravnija", "evropskija" i "jača" Crna Gora.
Kako drugačije komentarisati državni stav, iskazan kroz ili iz lika prof. dr Blagote Mitrića, koji u jubilarnim "Vijestima" 17. novembra kaže:
"Na referendumu odluku o samostalnosti mogu donositi samo punoljetni građani koji su crnogorski državljani i imaju prebilavište u Crnoj Gori najmanje dvije godine".
Znači, namjera crnogorske vlasti je da na eventualnom referendumskom izjašnjavanju ne mogu odlučivati crnogorski državljani koji zadnje dvije godine ne žive u kontinuitetu u Crnoj Gori.
Nezabilježeno u savremenoj Evropi.
Namjerno zaboravlja Blagota Mitrić da:
Nigdje u svijetu se ne može naći primjer da se država odriče od svojih državljana.
Jedino je pravo koje, bilo gdje u svijetu, pripada državljaninu bilo koje države, a koje mu se ne može uskratiti, da odlučuje o sudbini države čiji je državljanin.
Kada se odlučuje o sudbini države, prebivalište državljana je nebitno.
Bilo je nebitno i Slovencima kada su pravili državu.
Bilo je nebitno i Hrvatima kada su pravili državu.
Bilo je nebitno i Makedoncima kada su pravili državu.
Bilo je nebitno i Bosancima kada su pravili državu.
Bilo je nebitno i predstavnicima međunarodne zajednice koji su nadzirali stvaranje ovih država.
Bitno je samo zvaničnoj crnogorskoj vlasti koja želi od stotina hiljada svojih državljana, a koji žive van granica Crne Gore, napraviti apatride, tj. lica bez državljanstva.
Polako, profesore, vidjećemo da li će to tako moći.
Koštunica
U početku stidljivo, a kako vrijeme odmiče sve otvorenije, prorežimska crnogorska sredstva informisanja "obrušavaju" se na jugoslovenskog predsjednika Koštunicu.
Nikoga neće iznenaditi ukoliko za par mjeseci u "Vijestima" osvane naslov "Slobo, vrati se, sve ti je oprošteno".
Crnogorce na vlasti najviše "boli" to što u nekim svojim istupima Koštunica ima običaj da kaže da Crna Gora nije demokratska.
U svakom slučaju, Milu Đukanoviću je Koštunica najmanje kriv što je imao pogrešne političke procjene.
Isto tako mu nije kriv što svoje dojučerašnje saveznike i miljenike iz DOS-a, koje je svojevremeno gostio na Svetom Stefanu, polako okreće protiv sebe.
Kao što mu, takođe, Koštunica nije kriv što je njegov miljenik iz Republike Srpske, Dodik, poražen na izborima.
Nesreća je kao i sreća, nikad ne dolazi sama.
Tužba Evropske Unije
Evropska Unija je optužila moćne duvanske američke kompanije, među kojima je i čuveni "Filip Moris", za šverc cigareta, težak više milijardi maraka.
U tim tužbama kao nezaobilazno mjesto u lancu šverca pominju se Crna Gora, Albanija i Makedonija.
Tri demokratska evropska bisera.
Podsjećanja radi, nedavno su se premijeri ova tri "demokratska bisera" zvanično sastali.
Nije isključeno da je prilikom tog susreta bilo riječi i o međusobnom interesnom usaglašavanju duvanskog biznisa.
Evropska Unija smatra da se računi na koje se isplaćuje zarađeni novac od šverca cigareta nalaze u Švajcarskoj, te da su nedostupni istražnim organima.
U tom pravcu, Evropska Unija je zatražila od Švajcarske da, posebnim zakonom, omogući uvid u te sporne, sumnjive račune kako bi na sud bili izvedeni glavni organizatori međunarodnog šverca cigareta.
Eto novog razloga za brigu bogatim novokomponovanim Crnogorcima.
Ko zna čija su sve imena tamo?
Možda i nekog crnogorskog duvanskog bosa?
|