Zlocin
UZ OSAM STOTI BROJ "DANA"
Prijetnje,ucjene, tužbe
Mnogi nijesu vjerovali da će uopšte da se pojavi.
Mnogi izvana, a neki i iznutra mnogo su toga uradili da se ne pojavi.
Režim je bio nemoćan da spriječi njegovo rađanje, ali je zato sve uradio da ne preživi, kao što mnogi i nijesu preživjeli.
Bilo je hrabro biti novinar "Dana", biti radnik u "Danu", čitati "Dan", kupiti "Dan", slikati se u "Danu", svratiti u "Dan", proći pored "Dana".
Ni dan-danas situacija po tom pitanju se bitnije nije promijenila.
Osam stotina dana nosilo je osam stotina problema i osam stotina rizika, ali i osam stotina zadovoljstava što je "Dan" izašao danas, sa nadom da će izići i sjutra.
Mnogo je, za ovih osam stotina dana, bilo rizika, mnogo prijetnji, fizičkih napada, ucjena, optužbi i tužbi, kleveta i laži, na račun "Dana".
Bilo je i zadovoljstava, čestitki, priznanja, nagrada, zahvalnica, jubileja, rođendana i svadbi, slava i proslava.
I da nije bilo hiljada čitalaca koji su ga tražili na kioscima, nažalost ili na sreću, nekada bezuspješno, ne bi se stiglo ni do broja osam, a ne osam stotina.
Redakcijo, srećan ti jubilej.
Panić umjesto Panića
Bivši premijer Savezne vlade Milan Panić je bio prvi "stranac" koji je sletio na beogradski aerodrom nakon postizbornog "puča" u Beogradu kojim je svrgnut Slobodan Milošević a ustoličen Vojislav Koštunica.
To slijetanje Panićevog aviona je simbolično trebalo da označi slijetanje demokratije, pravne države, odnosno vladavine prava.
Da bi se sva ta pravna očekivanja nove demokratske Srbije, a i van Srbije, ispunila, trebalo je, i treba i dalje, da obezbijedi novi ministar pravde Srbije Vladan Batić, koji ima i obavezu više, s obzirom na to da je isti bio, a možda je i sada, advokat Milana Panića, ili njegove kompanije.
"Briga" Milana Panića, svih ovih godina, nije bila usmjerena na Srbiju i njenu demokratiju, koliko na ICN "Galeniku" i njen kapital, a za koji je tvrdio da mu je Slobodan Milošević i režim u Srbiji kriv što su mu umrtvljeni milioni dolara koje je uložio u tu kompaniju.
"Država i Slobodan su me opljačkali", govorio je on.
Međutim, te njegove teze, i pored "njegovih" advokata, nova "demokratska" vlast u Srbiji i Jugoslaviji nikako da potvrdi.
Čak obrnuto, nova vlast tvrdi da je većinski vlasnik "Galenike" država, a ne američka kompanija Milana Panića.
Gospodinu Paniću sigurno nije lako da nakon toliko uloženog truda, radnih časova, letova avionom, marketinških nastupa, troškova za advokata, političkih govora doživi na kraju šok.
Nova vlast u Srbiji po pitanju ICN "Galenika" radi isto što i stara.
Koštunica, Đinđić i Batić, kao ni prije Milošević, ne daju ICN "Galeniku".
Nemoguće je da su baš svi sve proteklo vrijeme bili u pravu.
Bivša "demokratska" opozicija, koja je tvrdila kako je američki biznismen Milan Panić opljačkan od strane Slobodana Miloševića, sada potezima državnih organa potvrđuje "Miloševićeve" teze.
Na kraju, Milošević u zatvoru, Panić u zabludi, ne mogu da vjeruju šta im se dešava.
Posebna je priča Panić u Crnoj Gori.
Sa novim činjenicama vezanim za ICN "Galenika", potpuno je nova i situacija u Institutu "Simo Milošević" u Igalu, a koji je navodno Milan Panić kupio preko ICN "Galenika".
On "kupio", a Predrag Drecun "prodao".
Sve bez novca.
Privatizacija na crnogorski način.
U novonastaloj situaciji vlasnik Panićevog dijela Instituta "Simo Milošević" je Vlada Srbije.
Naravno, ukoliko se akteri ovog "posla" budu držali slova zakona.
Ne treba sumnjati da će tako i biti.
Ne zbog zakona, već zbog logike.
Kada su Milana Panića "niz vodu" pustili bivši prijatelji i advokati u Srbiji, šta će tek da ga čeka u Crnoj Gori.
Predragu Drecunu je, na kraju, "savjest najčistija", a "budućnost najizvjesnija".
Ukoliko je nešto i potpisao u postupku crnogorske privatizacije, i to kao zamjenik predsjednika Vlade Crne Gore, to je bilo dok je bio u vlasti, sada je u opoziciji.
Za par mjeseci, za očekivati je da isti on zajedno sa svojim drugarima počne po crnogorskim trgovima uzvikivati parole: "Vratite pare".
Koje li ironije.
Odakle pare za
finansiranje države
Jedan od ključnih problema sa kojim se susrela "nova" vlast u Srbiji je finansiranje državnih troškova, odnosno punjenje budžeta.
Ideja je nove vlasti, a koju treba pozdraviti, da se novac uzme onamo gdje ga ima, i od onih koji ga imaju, sa akcentom na sve one koji su se posljednjih dvanaest godina obogatili, odnosno došli do tog novca koristeći određene privilegije.
Puno je pitanja koja će ovakvim opredjeljenjem nove vlasti u Beogradu biti otvorena.
Prvo, država je ta koja, putem zakonske i podzakonske infrastrukture, treba da stvori uslove da svi bolje živimo, a ne samo odabrani pojedinci.
Drugo, ukoliko je neko došao do novca, i bogatstva, poštujući zakon, onda nema mjesta ni kritici, ni prozivci, ni posebnom tretmanu poreskih i drugih organa.
Ukoliko neko nije došao do novca i bogatstva poštujući zakon, već ga kršeći, onda ga u svakoj pravnoj državi čekaju sankcije, i oduzimanje nezakonito stečene dobiti, ne na način što će biti ekstra oporezovan, već što će silom zakona odgovarati za krivično djelo.
Treće, ukoliko je neko i postao bogat i prebogat, a ne zna se na koji način, onda je i tu rješenje jednostavno. Ekstraporez na luksuz i ekstraluksuz, ali ne jednokratno, nego stalno, iz godine u godinu.
Posjedovanje i boravak u raskošnim vilama sa otvorenim i zatvorenim bazenima, na površinama od nekoliko hiljada kvadrata, svuda u svijetu se debelo plaća, pa zašto ne i ovdje.
"Nova" vlast u Srbiji traži "nove" načine da država dođe do novca.
"Stara" vlast u Crnoj Gori i dalje koristi "stare" načine za rješenje tih problema.
Provjerene i efikasne.
Šverc svega i svačega u organizaciji države.
Da li će republička vlast, koja tek treba da se formira u Crnoj Gori, zadržati i staru poresku praksu, ostaje da se vidi.
I to mnogo brže nego što se misli.
Crna Gora pred
finansijskim kolapsom
Da je to tako, potvrđuju i strani izvještači sa ovih prostora.
Njemački novinari o Crnoj Gori pišu kao o "raju za švercere", te da crnogorska vlada i privreda u Crnoj Gori stoje pred finansijskim krahom, a da se crnogorski državni budžet uveliko finansira iz švercerskih poslova.
Sa ovakvim izvještajima njemački novinari su zakasnili najmanje četiri godine. I to namjerno.
Tim švercerskim poslovima koordiniraju državni ili paradržavni timovi, rukovode odabrani pojedinci, a pojedinosti su sakrivene od uvida javnosti.
Iluzorno je i pomisliti da prihodi od tih poslova idu jedino i isključivo u paradržavnu kasu, i nema te države, i te vlasti, koja je u stanju da lične koristi, a koje nijesu male, od svih tih kvazidržavnih poslova, sjutra oporezuje, na ovaj ili onaj način.
Najcrnja je varijanta, a koja će se u Crnoj Gori najvjerovatnije i ostvariti, da poreze za državu ubira upravo onaj ko je na ovaj način i došao do novca.
Otkazane crnogorske
ekskurzije
Hotel "Delfin" iz Bijele, Herceg Novi, odnosno preduzeće AD "Južni Jadran", u čijem sastavu pomenuti hotel posluje, ostao je bez 10.000 pansiona, i moguće zarade od 150.000 maraka.
To se desilo iz razloga što su partneri iz Republike Srpske otkazali ugovore o dolasku učenika na rekreativnu nastavu.
Otkaz je obrazložen zabranom Ministarstva prosvjete Republike Srpske svim školama da šalju djecu na rekreativnu nastavu izvan te Republike.
Izuzetno, mogu učenici osmih razreda, ali samo u "bezbjedne djelove SRJ".
Sudeći po ovome, Crna Gora to nije.
Otkazi su stigli i od partnera iz Srbije.
Da li će crnogorski turistički poslenici, a koji se ne savijaju kod kuće od silnog obilaska bijeloga svijeta, obezbijediti i nove goste, ostaje da se vidi.
Švercovanje Ustava
Povodom dana državnosti Savezne Republike Jugoslavije i predsjednik Jugoslavije i predsjednik Savezne vlade najavili su promjenu saveznog Ustava.
Koštunica, istina, ni sa donošenjem ovog starog Ustava SRJ nije imao nikakve veze.
To sa Žižićem nije slučaj. On je lično dao ključni doprinos njegovoj sadržini na Žabljaku prije deset godina.
A sada nagovještava pisanje novog ustava koji će, kako on kaže, "u potpunosti i temeljno definisati odnose Srbije i Crne Gore".
Kao da onaj prvi od prije deset godina to nije definisao.
I to u potpunosti i temeljno.
I to od strane istoga Žižića.
Kao njegov autor, ili bar jedan od autora, umjesto da traži njegovu potpunu i temeljnu primjenu, Žižić nagovještava potpunu i temeljnu promjenu.
Jedino nije rečeno da li će ta potpunost i temeljnost biti ponovo postignuta na Žabljaku.
Dok su prva dvojica, gledajući utakmicu, nagovještavala novi Ustav, druga dvojica su, takođe, nešto "spremala".
Naime, istoga dana u Beogradu su se sreli Đukanović M. i Đinđić Z.
Da li su i oni, za vrijeme devedesetominutnog sastanka, razgovarali o ustavima, ne zna se.
Efekti njihovog sastanka, barem za javnost, odloženi su.
Nešto nam se sprema.
Šta, vidjećemo.
Jedno je sigurno:
ovome narodu nikakvi ustavi ništa ne trebaju, ukoliko će se primjenjivati kao dosad, i ukoliko će imati sudbinu postojećeg.