Vlada Republike Crne Gore je pripremila Zakon o Centralnoj banci Crne Gore. Buduća Centralna banka će biti nezavisna, samostalna i odgovorna za monetarnu politiku zasnovanu na njemačkoj valuti kao sredstvu plaćanja, saopštava Ljubiša Krgović, potpredsjednik Vlade RCG.
Njena nezavisnost i samostalnost je apsolutna, a odgovornost potpuna, tako da je za očekivati da određene poteze povuče i Njemačka, kako izvornost njene nacionalne valute, kroz crnogorske monetarne mjere, ne bi bila ugrožena. Srećom po Njemce, samo do uvođenja eura, umjesto marke kao sredstva plaćanja, u Crnu Goru.
Saznajemo od Ljubiše Krgovića da će budući Savjet Centralne banke imati sedam članova, a svih sedam biraće niko drugi do Filip Vujanović. Naime, Zakonom je predviđeno da četiri člana Savjeta predlaže Savjet za privatizaciju, dok će preostala tri člana predložiti Vlada RCG. Kako je predsjednik i Savjeta za privatizaciju i Vlade RCG gospodin Filip Vujanović, to će teret izbora svih sedam budućih kadrovskih rješenja u Centralnoj banci Crne Gore morati da podnese on lično.
Državni tužilac Republike Crne Gore Božidar Vukčević smatra da u radnjama Filipa Vujanovića, Predraga Drecuna i Predraga Goranovića, a u vezi sa prodajom dijela Instituta "Simo Milošević" u Igalu nema osnova za sumnju da su izvršili krivino djelo. Trenutno gospodinu državnom tužiocu i položaj, i pravo, daju za pravo da odluči kako je odlučio, a što je bilo i za očekivati, jer u ovakav posao se ne "ulazi" bez prethodnog "zelenog svjetla" sa najvišeg mjesta.
Gospodin Vukčević je jedan od rijetkih pravnika, ako ne i jedini, koji tvrdi (da li tako i misli?) da je prilikom prodaje dijela Instituta u Igalu ispoštovana zakonska procedura.
Komentar dnevnika "Pobjeda" je bio da je "slučaj" o prodaji Instituta u Igalu okončan. Teško je shvatiti želju "Pobjedinog" novinara da se stavi tačka, i ovaj slučaj što prije zaboravi, iako je malo, ili nimalo vjerovatno da isti može imati ikakve koristi, ili štete, ukoliko se "slučaj" Institut i Panić završi ovako ili onako.
"Slučaj" ne samo da nije okončan već nije ni počeo. Ovakvi "slučajevi" ne zastarijevaju, tako da pojedini akteri bolježiveće privatizacije, a poučeni hrvatskim iskustvom, imaju i te kako razloga za brigu.
Sudbina hrvatskog broda "Dea" dežurna je tema državnih i tzv. nezavisnih glasila u Crnoj Gori već nekoliko dana. Ovaj slučaj podsjeća na onaj čuveni brod koji je Crnoj Gori dopremao američko bajato brašno, a Vojska Jugoslavije njegovim zaustavljanjem i kontrolom "onemogućavala" izgladnjelim Crnogorcima da prežive.
Takvu situaciju, a i gladne Crnogorce, tada je spasila dubrovačka luka u koju usidren je brod sa američkim brašnom. Trebalo bi da je Milo Đukanović, uz izvinjenje, Mesiću uputio izraze duboke zahvalnosti Crnogoraca, a i sebe lično, za ove velikodušne poteze koji su Crnu Goru spasili etiopske sudbine.
Brod "Dea" je iz Hrvatske umjesto palente prevozio, između ostalog, i slijepe putnike (iz Afrike).
Očigledno je da informacije iz Crne Gore u Afriku stižu neredovno, ili sa velikim zakašnjenjem, jer bi se, u protivnom, znalo da je sudbina slijepih putnika u Crnoj Gori veoma neizvjesna, a često i tragična.
Posljednji slijepi putnici za koje javnost zna da su se iz Crne Gore otisnuli prema pučini, u organizaciji, ili u prećutnu saglasnost državnih organa Crne Gore, doživjeli su tragičnu sudbinu. Njih više od stotinu je izgubilo živote nadomak crnogorske obale. Crnogorska vlast je uradila sve da se krivci za ovu masovnu tragediju nikada ne otkriju.
Posljednjih nekoliko dana "Pobjeda" i "Vijesti" su se bukvalno "obrušili" na Vojsku Jugoslavije, kao navodno jedinu smetnju uspravnoj Crnoj Gori, a koja je šverc i kriminal podigla na nivo nacionalnog dobra, i ušla u sada već otvorenu saradnju sa međunarodnim švercerima. U tome prednjači dio MUP-a RCG, čiji pojedini pripadnici potpuno javno, na otvorenom moru, obezbjeđuju švercerske transporte.
"Hobotnica" je nakon usiljenog prikazivanja na Televiziji Crne Gore sada i bukvalno stigla u crnogorske domove.
Crnogorski režim se trudi da Vojsku Jugoslavije ukloni sa granica, zatvori u kasarne, pa da se crnogorski "sicilijanci" konačno razmahnu, uz puno "razumijevanje" i "podršku" međunarodne zajednice.
Svaku šteku cigareta, svaki gram droge koji Vojska zaplijeni, svaki izrešetani džip (kao onaj na granici prema Hercegovini) neko mora da plati. Naravno režim, koji je nekome garancija da će ta roba bezbjedno preći preko crnogorske teritorije (nakon odbitka domaćih potreba).
Iz tog razloga se dižu tenzije, Vojska se anatemiše, na nju bolježiveći Crnogorci kidišu, i iz domaćih i iz svih stranih prestonica od Vašingtona do Tirane. Jedino je Vojska Jugoslavije smetnja da se crnogorska švercerska ekonomija do kraja razvije.
A zatim se pitamo šta će Crnoj Gori njemačka marka kao paralelna valuta. Jednostavno, droga, cigarete, alkohol, bijelo roblje i oružje se prodaju ne za dinare, traži se samo čvrsta valuta.
I kada se zna da se zahvaljujući organizovanom državnom švercu obezbjeđuje ogroman dio sredstava u budžetu RCG, ne čudi izjava crnogorskog ministra privrede data Radiju Crne Gore a objavljena u "Pobjedi" 8. avgusta da "vojni vrh radi protiv crnogorskih građana". Jedino nije rečeno kojih građana - švercera, koji zahvaljujući vlasti i rodbinskim ili kumovskim vezama sa pojedincima na vlasti postadoše bogatiji ljudi ovog dijela Evrope.
Zahvaljujući "Pobjedi" (srijeda, 9. avgusta, naslovna strana) saznajemo da je vojni štab NATO-a u punoj borbenoj gotovosti i stalnom zasjedanju, zabrinut za sudbinu uspravnog crnogorskog mutli-režima.
Prilikom svakog zasjedanja NATO-štaba "ide" saopštenje da "NATO podržava Crnu Goru i njenog prozapadno orijentisanog predsjednika Mila Đukanovića".
Interesantno je da Milu Đukanoviću u svojim saopštenjima njegovi zapadni mentori ne daju epitet demokratskog, narodnog, slobodnog ili prosperitetnog, već "prozapadno orijentisanog".
Iz tog ugla proizlazi da bi on, ukoliko nije "prozapadno orijentisan", mogao biti "proistočno orijentisan", ili pak, ne daj bože, orijentisan na snagu svoje države i svoga naroda, a dok god to nije, uživaće neskrivenu podršku NATO saveza i njegovog vojnog štaba.
Svake srijede u dnevnim listovima "Pobjeda" i "Vijesti" izlazi redovan dodatak "Slobodna radna mjesta u Republici Crnoj Gori".
Ovog dodatka jedino nema u dnevnim novinama "Dan". Direktor Zavoda za zapošljavanje Branimir Bojanić smatra da su svi čitaoci "Dana" u radnom odnosu, ili su bar bili do predsjedničkih izbora oktobra 1997. godine.
Iako je tiraž "Dana" za crnogorske prilike veoma respektabilan, a njegovi čitaoci, po pravilu, nijesu i čitaoci "Pobjede" i "Vijesti", gospodin Bojanić u svojoj servilnosti aktuelnom režimu ide dotle da vrši klasičnu diskriminaciju građana po ovom veoma osjetljivom pitanju, kao što je ustavno pravo na rad, i pravo na informaciju kako doći do radnog mjesta.
Međutim, popraviće se Brano. Kada SNP dođe na vlast, biće među prvima pred šalterom "Dana" da ponudi svoje usluge. Šta će čovjek, obožava vlast i ljude na vlasti.
|