"Ono što znam i imam informaciju je to da je na sastancima specijalnih jedinica MUP-a, na Zlatici, pominjano moje ime. Te specijalne jedinice na Zlatici, kojima rukovodi MUP Crne Gore, obučavali su čak i Amerikanci koji su tu dolazili, a neki od njih su i išli za Ameriku. Ti ljudi, dakle, služe za te specijalne namjene Državne bezbjednosti Crne Gore, i ja otvoreno sumnjam i siguran sam da je napad na mene potekao odatle. S obzirom na to da je ovo napad na poslanika, što govori da je i napad visokog rizika, siguran sam da to ne može da se uradi a da za to ne zna vrh države. Nemam nikakvih iluzija da će se cio slučaj rasvijetliti i ljudi umiješani u to otkriti, ali sam siguran da će informacija kad-tad procuriti, jer tamo gdje je desetak ljudi uzelo učešća, siguran sam da će neko kad-tad progovoriti"
ONOGOŠT: Gospodine Jovanoviću, da li biste čitaocima "Onogošta" opisali događaje od prije 15 dana, kada ste u ulazu svoje zgrade bili napadnuti od tri nepoznate osobe?
D.JOVANOVIĆ: Taj događaj se zbio 25. oktobra, u 23.30. Taj dan, da podsjetim, kao i ostale kolege poslanici, do 17 sati bio na zasjedanju parlamenta. Dan prije, u parlamentu sam rekao da sam iz spuškog zatvora dobio pismo od Milana Tripkovića, bivšeg direktora HTP Boka, i tom prilikom sam pročitao samo jednu rečenicu koja je bila bitna za pravosuđe a, iskreno rečeno, ništa posebno nije bilo u ostatku pisma, jer da je bilo, ja bih to odmah saopštio. Problem je, po svemu sudeći, moja izjava da će ostatak pisma građani moći da pročitaju u medijima. To je jedna od mogućnosti zbog čega je neko nasrnuo na mene i oteo mi torbu, gdje se, pored niza nekih dokumenata, nalazilo i to pismo. Naime, napadači i njihovi naredbodavci dobro znaju šta zna Milan Tripković i zbog čega on već četiri godine leži u zatvoru i zašto se taj slučaj, toliko vremena ne presuđuje. Znači, nalogodavci napada na mene su ljudi koji imaju određene pozicije u ovoj državi. Dakle, osnovano mogu da sumnjam da je nekoga zanimalo šta je to Milan Tripković napisao u tom pismu. Da to nije slučajno i da je to sve dobro organizovano govori to da sam ja tog dana kada sam napadnut, nakon sjednice parlamenta, u 19 časova imao jednu tribinu sa direktorom "Monitora", i tamo sam se zadržao do 22 sata, zatim sam otišao u jednu privatnu posjetu u 23.15, kada sam krenuo kući. Neko je, znači, morao da me prati, da javi "ekipi" kad ja dolazim. Ulaz u kojem sam napadnut nije dupli, odnosno nema drugi izlaz kroz koji se može izaći s druge strane. Ulaz je, inače, neosvijetljen, ali na drugom spratu ima svjetla, jer ga je neko od stanara privatno ugradio. Međutim, oni su ga nečim prekrili, pa se gotovo teško moglo šta vidjeti. Od svojih prijatelja sam imao upozorenja da treba da se čuvam i uvijek sam sa određenim oprezom ulazio u svoj ulaz. Međutim, tada sam nekako računao da je rano, tek pola dvanaest, ušao sam u ulaz sa zauzetim rukama, jer sam nosio torbu i neke stvari. U tom momentu napala su me tri čovjeka, i način na koji su me napali jasno govori da je riječ o profesionalcima. To je trajalo oko dvadesetak sekundi, pretpostavljam da bi to i duže trajalo, međutim, ja sam počeo da vičem, stanari su čuli buku i neko je otvorio vrata, što me je pretpostavljam spasilo, jer su se napadači povukli da ih svjetlost ne bi otkrila. Oteli su mi torbu tako žestoko da su čak i komadi tašne ostali u ulazu. Očigledno je da neko nije imao namjeru da me ubije, jer da je to htio, on je imao drugi način, ali da je imao namjeru da me ozbiljno povrijedi, to je činjenica. Da su profesionalci govori i to da niko od njih prilikom napada nije progovorio ni jednu riječ. Kada su završili, neki momci koji su bili ispred, na parkignu, vidjeli su da su tri lica pobjegla iza zgrade, gdje mora da ih je čekalo auto, a takođe je ispred zgrade sa parkinga, bez uključivanja svjetala, još jedno auto otišlo pod punim gasom. S obzirom na to da je treće auto trebalo mene da prati, najmanje su trebala tri automobila koja su bila uključena u cijelu akciju. Podgorica je mala i nema šanse da tako nešto organizuje neko privatno ili da se to desi spontano, jer u ovakvoj akciji treba najmanje desetak ljudi da uzme učešća. Ono što znam i imam informaciju je to da je na sastancima specijalnih jedinica MUP-a, na Zlatici, pominjano moje ime. Te specijalne jedinice na Zlatici, kojima rukovodi MUP Crne Gore, obučavali su čak i Amerikanci koji su tu dolazili, a neki od njih su i išli za Ameriku. Ti ljudi, dakle, služe za te specijalne namjene Državne bezbjednosti Crne Gore, i ja otvoreno sumnjam i siguran sam da je napad na mene potekao odatle. S obzirom na to da je ovo napad na poslanika, što govori da je i napad visokog rizika, siguran sam da to ne može da se uradi a da za to ne zna vrh države. Nemam nikakvih iluzija da će se cio slučaj rasvijetliti i ljudi umiješani u to otkriti, ali sam siguran da će informacija kad -tad procuriti, jer tamo gdje je desetak ljudi uzelo učešća, siguran sam da će neko kad-tad progovoriti. Smatram da je ovo jedan od najnižih načina kojim jedna vlast može da se služi. Sistem likvidacije je nešto što je poznato, ali način da putem "trojki", koje nijesu nepoznate na ovim prostorima još od pretprošlog rata, pa redom, ponovo budu aktuelne, tjera čovjeka da se naježi, jer mogu da zamislim na šta je ova vlast sve spremna. Ne mogu a da se ne pitam - da li se ti ljudi koji se za to obučavaju, koji na taj način zarađuju za sebe i svoje porodice, ako ih imaju, čemu nadaju u životu i da li u šta vjeruju osim u novac i Mila Đukanovića.
ONOGOŠT: Da li se, pored torbe koja Vam je oteta, može govoriti i o još nekom motivu zbog čega ste napadnuti?
- S obzirom na to da su se desile promjene na čelu SRJ, sada ćemo se u Crnoj Gori, u parlamentu, više baviti ekonomskim temama i kriminalom. G. Đukanović neće izgubiti vlast zbog državnih i opštih političkih pitanja, već će tu vlast izgubiti na kriminalu i ekonomskoj problematici. S obzirom na moju reputaciju u parlamentu, poslanika koji se najviše bavio tim pitanjima, moguće je da je napad na mene poruka svima da se manu tih priča ili da što manje pričaju. U Crnoj Gori ne možete govoriti na ekonomske teme bez imena, sve je vezano za neke ličnosti koje su u vlasti ili pri vlasti koje su došle do ogromne količine novca. Dakle, sklon sam da povjerujem da je i to motiv. Dalje, vjerujem da za još puno ljudi iz SNP-a, a i mimo naše partije, postoje razrađeni scenariji, koji će samo po potrebi da se aktiviraju, a već je ranije sve pripremljeno.
ONOGOŠT: Kako ste reagovali na saopštenje MUP-a Crne Gore, u kojem se kaže da nijeste bili zainteresovani da sarađujete sa policijacima na rasvjetljavanju tog događaja?
- Bio sam iznenađen tim saopštenjem. Pitanje da li će oni nešto naći, smiješno je, jer kako može neko ko je sve organizovao išta da pronađe. U stvari, ne bih bio iznenađen da nađu tri čovjeka koja će da plate i koji će reći - mi smo to uradili. Međutim, mislim da je i to teško izvodljivo iz razloga što je trojicu teško ukomponovati da ponove istu priču. Očekivao sam saopštenje tipa - sve smo preduzeli, i dalje ćemo preduzimati, i ja na to ne bih imao prigovora. Ali da kažu da sam ja lično nezainteresovan za rješenje tog problema je najgori cinizam koji je mogao da izađe iz tih krugova. Radi javnosti da kažem da je naprije neko od stanara ulaza pozvao policiju i rekao ko je napadnut, a taj mu je odgovorio, imate stanicu policije na Zabjelu pa tamo zovite. Prijatelji su me onda svojim kolima prebacili u Hitnu pomoć, pa u Urgentni centar, gdje je došao inspektor MUP-a koji me pitao da li ću tu dati izjavu u MUP-u ili na licu mjesta. Rekao sam da radije ne bih išao u MUP, nego ću izjavu dati tu. Sjeli smo u hodnik Urgentnog bloka, i sve što je taj inspektor želio da zna ja sam mu rekao i on sve zapisao. Dakle, moja saradnja je bila maksimalna i ne znam koja viša saradnja treba da bude. Sjutradan je došao i drugi inspektor, kod mene u kancelariju, i tom prilikom sam mu rekao u koga sumnjam, i poslije razmijenjenih par rečenica on je pošao. Nakon svega se pojavilo njihovo saopštenje kako je veliki problem moja nezainteresovanost za slučaj, pa onda zbog toga ne mogu da ga rasvijetle.
ONOGOŠT: Vaše mišljenje o policiji je poznato, ipak, kako bi, po Vama, ona trebalo da funkcioniše?
- Policiju treba vratiti profesionalcima, koji su za to školu završili i koji znaju šta je policija. Bez obzira na to ko je trenutno vlast u Crnoj Gori, policija treba da se bavi onim poslovima koji su striktno u nadležnosti policije, da čuva javni red i mir i da štiti Ustav i zakone. Policija ne smije biti servis bilo koje partije i servis pojedinaca na vlasti. Policija ovakva kakva je danas servis je jedne partije i pojedinaca. Danas u Crnoj Gori život vam vrijedi koliko i ova olovka koju držim, a vrijediće, kako su oni krenuli, još manje. Život čovjeka je došao do te tačke da zavisi od nekog pojedinca, koji će reći - otkrijte ovo ili ne otkrijte. Nažalost, do toga su nas doveli.
ONOGOŠT: Da li će Vaša partija, bar što se rada policije tiče, postaviti određene uslove, kada se to tiče eventualnog referenduma oko državno-pravnog statusa Crne Gore?
- Kako stvari stoje, velika je vjerovatnoća da će se u Crnoj Gori raspisati referendum. Sa ovakvom policijom - ne, i sa ovim rukovodstvom policije - ne. Tražićemo da, kao u Srbiji, kolektivno tijelo rukovodi MUP-om od momenta kada se raspiše referendum, kao i pojedinim drugim institucijama. Pod ovom presijom možemo zamisliti šta ogromna većina građana misli o svojoj bezbjednosti kada se ovakve stvari dešavaju narodnom poslaniku a šta će se dešavati običnom građaninu.
ONOGOŠT: Da li ste, nakon napada na Vas, preduzeli nešto kako biste se, na neki način, zaštitili?
- Naravno da sam preduzeo. Međutim, jadna je država u kojoj narodni poslanici moraju da preduzimaju određene mjere kako bi zaštitili svoj život, a sve to pored 20.000 policajaca, koji u ovoj Crnoj Gori primaju platu.
Hajdana MANDIĆ
|