Zlocin
TUŽILAŠTVO TVRDI DA JE BILO DOVOLjNO DOKAZA DA SE DAMIR MANDIĆ OGLASI KRIVIM
Uhapšen na aerodromu
U žalbi koju je Ljiljana Klikovac, zamjenik višeg državnog tužioca, podnijela na oslobađajuću presudu Damiru Mandiću navodi se da slijed događaja ukazuje da je optuženi Mandić iznenada prvog juna 2004. godine, u večernjim časovima napustio Podgoricu, a sljedećeg dana oko podne pokušao da iz Beograda avionom ode u Pariz. Klikovac kaže da je neosnovan stav prvostepenog suda da bi optuženi "ukoliko bi i stvarno htio da pobjegne i u koliko bi stvarno imao razloga za to, zasigurno to i učinio odmah nakon kritičnog događaja".
- Naime, optuženi tvrdi da je znatno ranije kupio dvije karte za Pariz. Te karte su relativno skupe. Međutim, optuženi kritičnom prilikom zbog izmjene plana da ranije krene za Pariz ne mijenja postojeću kartu za drugu što bi bilo logično nego kupuje novu kartu. Osim toga, u noći između prvog i drugog juna 2004. godine on je obaviješten da mu je brat priveden u Centar bezbjednosti Podgorica, pa i pored te činjenice, kao i činjenice da od ranije ima kupljenu kartu za Pariz za peti jun ne odustaje od svoje namjere da ranije ode u inostranstvo. Dakle, da je sud realnije analizirao ponašanje optuženog u ovom periodu došao bi do zaključka došao bi do zaključka da mu se veoma žurilo da napusti zemlju. Optuženi se za taj korak odlučuje nakon što su mediji objavili da su u Podgoricu stigli vještaci iz Visbadena radi uzimanja i vještačenja tragova u vozilu "golf 3". Iz ovog proizlazi jedini logičan zaključak da je optuženi svjestan da se u vozilu nalaze njegovi tragovi iznenada odlučio da ode u inostranstvo - navedeno je u žalbi.

Dakle, kada se sve naprijed navedeno ima u vidu proizlazi zaključak, kako se tvrdi u žalbi, da je dokazano da je optuženi Mandić, bio saizvršilac u ovom krivičnom djelu.
- Istina, nije utvrđeno koju je konkretnu radnju preduzeo prilikom izvršenja djela, ali za postojanje saizvršilaštva nije ni potrebno da svi učesnici učestvuju u svim djelatnostima koje su neophodne da bi krivično djelo bilo izvršeno niti da svi učestvuju na isti način u izvršenju krivičnog djela. Dokazano je da je optuženi učestvovao u kupovini vozila te da se kritične večeri, zajedno sa još nekim nalazio u vozilu. Da li je on ili, pak, neko drugi iz vozila pucao u oštećene bez uticaja je na postojanje njegove krivice, jer se optuženi Mandić svojim učešćem u kupovini vozila i svojim prisustvom kritične večeri u vozilu saglasio sa djelovanjem ostalih članova grupe.
Svjedok Maja Barović je, kako stoji u žalbi, prilikom saslušanja u istrazi kada joj je sjećanje bilo prirodno svježije, opovrgla odbranu optuženog da se 27. maja oko 23.15 sati nalazio u radnji Lido1 gdje je ona zaposlena.
- Istina, na glavnom pretresu je izmijenila iskaz, tvrdeći da ne zna da li je ili nije dolazio u radnju. Međutim, sud je i ovog puta favorizovao optuženog i zaključio da je za "sud logičnije da se ovaj svjedok ne može sa sigurnošću izjasniti da li je određene večeri vidjela optuženog". Smatram da je krajnje nelogično da u situaciji kada svjedok prilikom prvog saslušanja iznosi konkretne činjenice, koje kasnije negira, sud bezrezervno prihvata kasnije izjašnjenje iako zna da je prilikom prvog saslušanja sjećanje najsvježije, odnosno najvjerodostojnije što se uostalom i u praksi pokazalo kao tačno - stoji u žalbi.
Zamjenik višeg državnog tužioca Ljiljana Klikovac navela je da je oslobađajuća presuda Damiru Mandiću, optuženom za saizvršilaštvo u ubistvu Duška Jovanovića, donijeta "uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 376, stav 1, tačka 11 ZKP-a i pogrešno utvrđeno činjenično stanje".
Ona je u žalbi koju je dostavila Apelacionom sudu istakla da visina izrečene kazne za otmicu nije adekvatno odmjerena. Klikovac je predložila da se prihvati njena žalba i ukine presuda Višeg suda, a predmet vrati na ponovno odlučivanje.
- Pravilnom analizom i ocjenom dokaza nesumnjivo slijedi pravni zaključak da je optuženi Damir Mandić izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju - stoji u žalbi Ljiljane Klikovac.
Nadalje se navodi da su u ovom slučaju nesumnjivo utvrđene činjenice da je mobilni telefon optuženog Mandića korišćen prilikom kupovine vozila "golf3".
- Utvrđeno je da se na oružju pronađenom u tom vozilu nalaze biološki tragovi optuženog, da pronađena tekstilna vlakna potiču iz njegove garderobe, da se na limenci "red bula" nalaze biološki tragovi Damira Mandića. Takođe, nesumnjivo je utvrđeno da 27. maja 2004. godine od oko 23 časa do poslije ponoći, odnosno u kritično vrijeme optuženi nije ostvarivao telefonsku komunikaciju, da se u kritično vrijeme nije nalazio na mjestima na koja je ukazivao u svojoj odbrani. Nesporno je i da se Mandić oko sat vremena nakon izvršenog ubistva nalazio na lokaciji, gdje su kasnije pronađeni "golf 3" i limenka, da je prvog juna te godine, nakon što su mediji objavili da su u Podgoricu došli stručnjaci iz Visbadena otišao za Beograd, a sjutradan pokušao da ode u inostranstvo, iako je prethodno obaviješten da mu je brat zbog ovog ubistva priveden u Centar bezbjednosti Podgorica. Mandić je pokušao da napusti zemlju drugog juna iako je već od ranije imao kupljenu kartu za Pariz za peti jun 2004. godine - navodi se u žalbi.

D.Ž.-M.V.R.

Dokazi terete Mandića

Stav optužbe da je vještačenjem listinga opovrgnuta odbrana optuženog o njegovom kretanju kritične večeri potvrđen je i činjenicom da mobilni telefon optuženog 27. maja u periodu od 22.54 do 00.07 sati nije imao registrovanih poziva.
- Istina, vještak nije mogao da se decidno izjasni da li je u ovom vremenu telefon bio isključen. Međutim, kada se dovede u vezu činjenica da u označenom periodu optuženi nije imao registrovanih telefonskih poziva sa činjenicom da je istog dana od 09.53 do 22.54 sati dakle za oko 13 časova imao ukupno 75 dolaznih i odlaznih poziva. Takođe, nakon ponoći od 00.07 do 01.18 sati imao je još 19 dolaznih i odlaznih poziva, pa je logičan zahtjev da mu je telefon iz određenog razloga u kritično vrijeme bio isključen. Naime, brojnost i kvalitet dokaza, stoji u žalbi, a koje inače i sud prihvata, čine zaključak prvostepenog suda neosnovanim u pogledu pitanja dokazanosti postojanja krivice optuženog.
- Kad se svi navedeni dokazi dovedu u vezu, iz njihove sadržine proizlazi da su povezani jedni sa drugima i da ukazuju na jedan kontinuirani tok događaja u kojem je optuženi stalno prisutan i aktivan - stoji između ostalog u žalbi zamjenika višeg državnog tužioca.