Ne mora čovjek biti pravnik da shvati da je logično da neko od tri poluge vlasti mora biti kriv zbog rezultata: ili oni što su hapsili, ili oni što su tužili ili oni što su oslobodili
Neko u sistemu vlasti mora da bude kriv što se skoro tri godine ne može utvrditi ko je ubio Duška Jovanovića, glavnog i odgovornog urednika lista "Dan". Funkcioner Pokreta za promjene Slavko Hrvavčević ističe da su sudstvo, tužilažštvo ili policija te poluge vlasti koje su trebalo da pribave i obrade potrebne dokaze kako bi se utvrdile činjenice ko je ubio Jovanovića i ko je naručio njegovo ubistvo. On je u intervjuu "Danu" optužio "nakaradni, perverzni i degenerični sistem" u kojem, kako je rekao "živimo i umiremo koji prvo omogući zločin, a onda ga kroz imitacije i zloupotrebe poluga vlasti i ozakoni".
Zakazana sjednica parlamenta povodom presude za ubistvo Duška Jovanovića je prošla bez rasprave. Kako to komentarišete?
- Kao što javnost zna bio sam u grupi poslanika koji su podnijeli inicijativu za održavanje sjednice. Međutim, skupštinska većina je u svom stilu spriječila raspravu na tu temu. I sada smatram da ta rasprava ne bi poslužila za sticanje političkih poena, već smo trebali kao građani, kojima je pripala čast da sa skupštinske govornice, da kažemo: „Ljudi, ovo je sramotaĆ. Skoro tri godine ispiramo usta sa sjenima mrtvog čovjeka, manipulišemo njegovim djelom i zemnim ostacima, a onda ga surovo, možda i surovije nego prvi put, ubijemo i ponizimo i to na dan kada treba da se objavi pravda. Sramota, ne za one koji to rade, jer su oni zaboravili značenje te riječi, nego za nas, narod koji ih trpimo takve kakvi su.
Nijesam poznavao Duška Jovanovića, niti sam bio pristalica njegovih političkih stavova i ideja. Njegova smrt, surovost i kukavičluk samog čina dirnuli su me kao građanina ove zemlje. Zar može čovjek u 21. vijeku u Evropi da glavom plati što koristi pravo da drugačije misli? Izgleda može jedino u Crnoj Gori, a pitanje je kada i ko je sljedeći.
Koliko ste upoznati sa samim slučajem ubistva Duška Jovanovića?
- Onoliko koliko su to dnevne novine prenosile. Skoro tri godine pratim sudski proces prvenstveno zahvaljujući listu „DanĆ. Da „DanĆ nije zadržao medijsku pažnju na slučaj možda mi danas ne bismo raspravljali na ovu temu, kao što to nije slučaj ni sa ubistvima Šćekića, Raspopovića, Žugića i mnogih drugih stradalih u vrijeme tranzicije, privatizacije i apsolutne vlasti jednog čovjeka i partije.
Kako komentarišete presudu Damiru Mandiću?
- Ne znam da li je Damir Mandić učestvovao u ubistvu Duška Jovanovića, niti da li je sudija Mandić oslobodio prezimenjaka zato što nije kriv, ili nema dokaza da je zaista kriv, ili, pak, nema interesa da objavi krivicu. Postavlja se pitanje da li su sudijinog prezimenjaka uhapsili na pravdi boga ili na osnovu opravdane sumnje. No, ipak, neko u sistemu vlasti mora da bude kriv. Sudstvo, tužilaštvo ili policija. Ako su oslobodili krivog čovjeka, onda je to nepravda od onih u čijem imenu je pravda sadržana. Ali, ako su krivog čovjeka oslobodili usljed nedostatka dokaza, onda je to nepravda od onih koji su imali skoro tri godine i sve poluge moći da prikupe i obrade potrebne dokaze. Ako je nevin čovjek optužen, to je bruka za one koji su ga hapsili, tužili i sudili mu i zla namjera da vrijeme prekrije tragove pravog krivca. Crna Gora je mala, znatno manja od njenih obavještajnih i bezbjednosnih službi i sve mogu vjerovati osim da se ovdje nešto desi a da državna bezbjednost nije upoznata sa tim.
Damir Madić je u ovom slučaju nebitan. Njega će stići sudbina, kao što je stizala i njegove prethodnike. Nebitan je i drugi Mandić, u ovom slučaju sudija. Prije ili kasnije neko pravedan i slobodouman će ponovo razmotriti mnoge predmete, ne samo ovaj. Ovdje je bitan nakaradni, perverzni i degenerični sistem u kojem živimo i umiremo. Sistem koji prvo omogući zločin, a onda ga kroz imitacije i zloupotrebe demokratskih poluga vlasti i ozakoni. Lovostaj je ukinut, pucajte, nećemo vas uhvatiti ili ćemo vas, pak, osloboditi. Jer u zemlji u kojoj živimo, gdje sudstvo vodi Ratko Vukotić, tužilaštvo Vesna Medenica a policiju Veselin Veljović, sve osim istine i pravde je moguće.
Ako dobro tumačim, glavne krivce vidite u izvršnoj i sudskoj vlasti.
- Dobro tumačite. Dugo sam u politici, od početka pralamentarizma i prije "Rata za mir". Valjda su me sve te godine zamorile jer isuviše dugo slušam iste fraze od istih ljudi. Mi smo zemlja mimikrije i simulacija demokratije, mi usvajamo sve što nam se kaže, a ne primjenjujemo ništa. Uzmimo ovaj slučaj. Policija uhapsila, tužilaštvo tužilo, a sudstvo oslobodilo. Ne mora čovjek biti pravnik da shvati da je logično da neko od tri poluge vlasti mora biti kriv zbog rezultata. Ili oni što su hapsili, ili oni što su tužili ili oni što su oslobodili. Jer čovjek je ubijen, a ubica je definitivno na slobodi. Sve između je Crna Gora, tačnije mimikrija, frazerstvo i sumulacija jednog pravnog procesa.
Dok nam ljudi ginu po glavnim gradskim ulicama, dok nam omladina troši par grama heroina po glavi na dan, dok nam stepen korupcije nadmašuje kolumbijske rekorde i dok prodajemo posljednje komade privrede i zemlje, javnost se zabavlja pričama o poklonjenom satu državnom tužiocu i gdje joj je porodica provodila vrele godine rata za mir. Neko u ovoj zemlji mora početi da postavlja prava pitanja i da zaključuje na osnovu postupaka i odgovora. Državnog tužioca treba pitati koliko procesa je pokrenula dosad, u koliko situacija je pobijedila, kada će podići optužbe protiv narko kartela, kada će početi istraživanja privrednog kriminala, kada će njena kuma podići prvu ozbiljnu optužnicu za organizovani kriminal, ili da se parlament pripremi da zahvaljujući vladajućoj većini usvoji deklaraciju da ga nema u Crnoj Gori. A što se tiče izjave državnog tužioca da nema povjerenje u sudstvo, ubijeđen sam da joj je to izletjelo i da niko mislen ne može imati povjerenje u sudstvo na čijem je čelu Ratko Vukotić.
Rad policije je priča za sebe. Ubijeđen sam da su reforme, sistematizacije, previše zaposlenih i nedefinisana zaduženja i odgovornosti napravili potpuni haos u ovom dijelu državnog sistema. Naša policija je neefikasna, zastarjela, tehnički i kadrovski neopremljena duboko podijeljena političkim i socijalnim razlozma. Dio policije koji obavlja najteži posao na terenu sa pravom je finansijski nezadovoljan, dok čelnici policije uživaju neograničene povlastice i finansijske benifite.
Kako procjenjujete dalji razvoj slučaja ubistva Duška Jovanovića i ostalih neriješenih slučajeva?
- Nijesam optimista niti imam razloga da to budem. Poslije skoro tri godine naša policija, tužilaštvo i sudstvo dokazaše da ne znamo ko ga je ubio. Uskoro će pokazati da ne znaju ni ko je ubio Slavoljuba Šćekića. Ubistvo Žugića i Raspopovića više ni ne pominjemo. Ukupna atmosfera ne daje razloge za optimizam, jer ovo je, ipak, privatna država po mjeri jednog čovjeka i njemu bliskih ljudi. Veliko je pitanje ko u ovoj zemlji vrši sudsku vlast, sudstvo na čelu sa penzionerima i renterijerima, ili organizovani kriminal sa svojim efikasnim sistemom izricanja i izvršenja presuda. Po meni je veoma zabrinjavajući i slučaj gospodina Brkovića i Vujičića, jer predstavlja jasnu poruku da je ukinuta i sloboda govora. Pritisci svjetske zajednice su očiti, što je dovelo i do simulacije povlačenja vrhovnog vođe, ali ubijeđen sam da bi razotkrivanje počinilaca i naredbodavaca neriješenih slučajeva dovelo do urušavanja cjelokupne piramide vlasti, što je zasad nemoguće, čak ni po cijenu izopštavanja iz međunarodne zajednice. Teške godine izolacije i borbe za vlast dovele se ne do saradnje nego do sjedinjavanja države i kriminala, koji je u jednom periodu omogućio i opstanak države i bez krupnih rezova i pravnog uklanjanja nosilaca tih procesa nemoguće je nastaviti dalje. Sve zemlje, počev od Amerike, prošle su, taj proces, i siguran sam da će ga proći i Crna Gora.
L.N.
|