Sudija Radovan Mandić, oslobodivši Damira Mandića, naočigled brojnih dokaza o umiješanosti u ubistvo Duška Jovanovića, samo je raširio sve jači zadah truleži u crnogorskom pravosuđu. Nimalo slučajno desilo se to ovom sudiji i u ovom procesu. Trebalo je na suđenju za ubistvo glavnog i odgovornog urednika "Dana" pokazati da je mafija jača od države, da pravde nema i da je u ovakvoj Crnoj Gori ubicama mjesto na slobodi, a poštenima pod zemljom.
Naravno, za tako nešto trebalo je naći lice koje je već naviklo da zatvara oči pred istinom, oslobađa kriminalce koji ubijaju nedužne ljude i koji javno protestuje kad policija pretresa osumnjičene za ubistvo visokog policijskog funkcionera.
Barem tako misli i sudi sudija Radovan Mandić, a tako o njemu, kako se danas moglo čuti, misli dobar dio javnosti.
A kako je radio svoj posao najbolje pokazuje činjenica da je član krivičnog vijeća sudija Mušika Dujović za vrijeme trajanja postupka dvaput napuštao sudnicu prilikom iznošenja završnih riječi.
Naime, sudija Dujović je napustio sudnicu i prvog dana kada su iznošene završne riječi oko devet sati, a narednog dana po drugi put oko 11 sati. Naravno, Radovan Mandić to nije konstatovao u zapisniku, ali za to postoje brojni svjedoci. Ako ni zbog čeg drugog, to je dovoljan razlog da presuda o oslobađanju Damira Mandića bude poništena jer je rađeno mimo zakonskih propisa, mišljenja su brojnih pravnih stručnjaka koji su juče na to ukazivali redakciji našeg lista. Zbog toga Redakcija dnevne novine "Dan" apeluje na nadležne državne organe da preispitaju ovu okolnost, presudu obore, a sudiju Mandića kazne zbog bitnih povreda postupka.
Ovo je samo primjer kakvih ima na pretek i on, naravno, nije suštinski. Suština je da je sudija zanemario brojne dokaze, izjave svjedoka, dnk tragove i oslobodio optuženog za saizvršilaštvo u ubistvu Duška Jovanovića. Jeftini trikovi sa presudom od dvije godine za otmicu Nikolića pokazuju profesionalni sklop čovjeka kome je dodijeljen najosjetljiviji slučaj u istoriji crnogorskog pravosuđa. Tako funkcioniše podzemlje i njemu skloni, a ne ozbiljni ljudi koji bi trebalo da dijele pravdu.
Zato je ovakvom presudom ubijen već jednom ubijeni Duško Jovanović. Nevino prolivena krv vapila je za pravdom, a dočekala je izrugivanje.
Uostalom, visoki policijski i državni funkcioneri počevši od Dragana Đurovića, preko Milana Vujanovića, Mića Orlandića, pa do Veselina Veljovića, isticali su da je slučaj kada je u pitanju Damir Mandić riješen, a da dokaza ima na pretek. Takav stav iznosili su i predstavnici tužilaštva. Sve te neoborive činjenice i dokazi koji su dostavljeni nijesu bili dovoljni sudiji Radovanu Mandiću.
Nadamo se da će se nadležni pozabaviti time da li je ovakva presuda stvar iskrenog sudijskog uvjerenja ili nečega drugog. Jer samo pošteno i časno sudstvo može biti nezavisno.
Da se krivda ne bi rugala pravdi, da bi ljudi vratili povjerenje u pravosuđe svi moramo dati svoj doprinos i boriti se protiv kriminala gdje god se on nalazio i dešavao. Jer mafija ne zna za granice: ima je na ulicama, ali i u sudovima.
Prevršilo je mjeru. Došlo je vrijeme da se pravosuđe oslobodi vonja korumpiranosti.
Da bi nevine žrtve našle spokoj svojoj duši, da bi ljudi živjeli život dostojan čovjeka.
UREDNIŠTVO
|