Tužilaštvo i policija, kako kažu punomoćnici oštećene porodice Jovanović, nijesu se bavili činjenicom kako su Vuk Vulević i Armin-Muša Osmanagić pušteni sa izdržavanja zatvorske kazne prije nego što im je istekla. Sve to je, tvrde oni, bilo neophodno ispitati kako bi se na pravi način utvrdila istina oko ubistva Duška Jovanovića.
Advokat Lidija Božović ocijenila je da su svi dosadašnji propusti koje su napravili nadležni organi, dokaz da im nije stalo da se dođe do istine.
- Od početka istrage tvrdili smo da je atentat organizovan uz pomoć nekih policijskih struktura. Ni nakon više od godinu i po nije se krenulo sa početka i onog što smo znali prvog dana ubistva. Jedno od osnovnih pitanja je: kako je i po čijem nalogu odobreno puštanje Vulevića i Osmanagića iz zatvora gdje su izdržavali kazne. Kada je ta informacija objavljena, izrazili smo sumnju da je to urađeno po nalogu čelnih ljudi crnogorske policije i SDB-a - rekla je Božovićeva.
Da bi se ove činjenice ispitale, kaže ona, pred sudom bi se morali naći i državni i policijski činovnici.
- Upravo zbog toga smo tražili saslušanje ovih funkcionera. Na taj način bi sumnje dosad već bile potvrđene ili neosnovane. Iskreno se nadam da sudija Radovan Mandić neće dozvoliti da se ovaj postupak razvodnjava i da će povući konkretne poteze kada se radi o dokaznim predlozima advokata porodice Jovanović. Više je nego očigledno da su Vulević i Osmanagić imali veliki broj prijatelja u Državnoj bezbjednosti koji su im preko svojih veza omogućili brzi izlazak iz zatvora - navela je Božovićeva.
Baranina Armina-Mušu Osmanagića, za kojeg policija sumnja da je učestvovao u atentatu na Jovanovića, sa izdržavnja zatvorske kazne iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu, koristeći svoje diskreciono pravo, a uz odobrenje Ministarstva pravde, na uslovni otpust pustio je bivši upravnik Željko Jočić. On je sada branilac Damira Mandića, zasad jedinog okrivljenog za ubistvo Duška Jovanovića.
Advokat Jočić je ranije kazao da ne može da se sjeti da li je Osmanagića pustio iz zatvora, ali kako kaže, ako je to i učinio onda je to bilo uz prethodnu saglasnost nadležnih službi.
- Ne mogu se sjetiti, ali je vrlo vjerovatno da sam mu dao uslovni popust i skratio kaznu za tri mjeseca koliko to zakon nalaže ako je prije toga odležao tri četvrtine izrečene kazne. Mnogo smo ljudi pustili iz ZIKS-a na osnovu dobrog vladanja. Osmanagić je za mene tada bio beznačajna ličnost i tek sam za njega čuo sada kada ga mediji pominju kao mogućeg učesnika u atentatu na Duška Jovanovića. Kriterijum u ZIKS-u je tada bio dosta labav i liberalan, pa se dešavalo da se u deset dana na uslovni otpust pusti isto toliko osuđenika ako su ispunili kriterijume koji su propisani Zakonom o amnestiji i uslovnom otpustu. Zatvor je bio prebukiran, pa smo morali da pravimo mjesta za druge osuđenike - tvrdio je Jočić.
Podsjetimo da je Jočić, o čemu je “Dan” ranije pisao, uslovno, prije isteka izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvadeset mjeseci, otpustio i Vuka Vulevića, za kojeg policija takođe sumnja da je učestvovao u atentatu na Jovanovića. Jočić je potvrdio da je Vulevića prijevremeno otpustio, ali kako je rekao “striktno po zakonu”.
Informacija koju su mediji objavili da je Vuk Vulević upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od dvadeset mjeseci, 5. septembra a već nakon mjesec i po dana pušten iz zatvora po odluci tadašnjeg upravnika ZIKS-a Željka Jočića, grubo je prekršen zakon i izvršena zloupotreba službenog položaja ovlašćenog lica. Uslovni otpust može da da komisija koja broji šest članova i to od predstavnika Vrhovnog suda, državnog tužioca, Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva pravde i starješina iz organizacije Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija. Uslovni otpust komisija odobrava na predlog organizacije ZIKS-a - tvrdili su tada podgorički advokati.
Osmanagić se, pored ostalog, teretio za ubistvo u pokušaju i stavljanja u promet opojnih droga. Barska policija ga je hapsila i zbog nasilničkog ponašanja nad Baraninom Nenadom Đukićem. U najvećem broju slučajeva misteriozno je oslobađan zbog nedostatka dokaza. Zvanično se bavio trgovinom automobila. Između ostalih, a po navodima iz iskaza Damira Mandića pred istražnim sudijom Radomirom Ivanovićem, od Osmanagića su automobile kupovali i on i njegov brat Almir Mandić. Osmanagić, prije nego je umakao policiji i dao se u bjekstvo, zvanično je živio u Baru, a povremeno je navraćao kući u podgoričko naselje Zagorič.
M.V.R.-D.Ž.
|