Kratak boravak u državi-republici Crnoj Gori haški tužilac Karla del Ponte može sigurno smatrati najuspješnijom posjetom nekoj svjetskoj suverenoj teritoriji, bez obzira na veličinu.
Naime, prvo je imala bliski susret sa bivšim ministrom policije a sada premijerom Filipom Vujanovićem, i bivšim pomoćnikom ministra policije a sada ministrom policije Vukašinom Marašom.
Sastanak sa njima je upriličen u Budvi.
Njen boravak u metropoli crnogorskog turizma i razgovori sa "kremom" crnogorske policije nekad i sad, obezbjeđivao je veliki broj policajaca u uniformama i, ko zna u kojem broju, u civilu.
Pretpostavlja se da je u Budvi i prekonačila.
Sjutradan je Del Ponteova imala drugu rundu susreta "na vrhu" u Crnoj Gori.
Prvo ju je primio državni tužilac Crne Gore, što i priliči njenom nivou, a zatim su je u odvojene posjete primili i Svetozar Marović i Milo Đukanović lično.
Izgleda da je "predsjednik" toga dana bio slobodniji sa vremenom, inače on inostrane goste tog nivoa ne prima.
Pametan je Đukanović.
Zna on: ukoliko Karlu ne dočeka kako valja u Crnoj Gori, dočekaće ona njega u Hagu, i to na najbolji mogući način.
Da li je moguće
da nam se događa
I u vremenu dok je Karla del Ponte primala na razgovor čitav crnogorski politički establišment, albanski ekstremisti na Kosmetu pripremali su još jedan masakr Srba.
I to se desilo.
Sedam nedužnih ljudi, čija je jedina krivica što su Srbi, poginulo je, a 43 su teže i lakše povrijeđena.
Ovo je najsvježija u nizu tragedija koje pogađaju srpski narod od kada su međunarodna zajednica i njene "mirovne snage" na Kosmetu.
I dok se sve to događa, vlast u Podgorici, a u posljednje vrijeme i ona u Beogradu, prosto se utrkuju u dodvorničkim izjavama o neophodnosti saradnje sa haškim tribunalom.
Umjesto da organi vlasti u Jugoslaviji, na svim nivoima, insistiraju kod međunarodne zajednice da se terorizam na Kosmetu iskorijeni, a krivci za masakre nedužnih ljudi pronađu i kazne, traže se modusi kako da se kao država "zagrlimo" sa haškim tribunalom, a uz to sačuvamo državna mjesta i fotelje, odnosno da se sačuva teško osvojena vlast.
Valja podsjetiti na samo nekoliko izjava jugoslovenskih i srpskih zvaničnika. Na izjave crnogorskih zvaničnika ne treba trošiti riječi. Njihova želja za saradnju sa haškim tribunalom je na podaničkom nivou.
Vojislav Koštunica:
"Saradnja sa Hagom ne znači odmah izručenje".
("Blic", 14.2.2001)
Miroljub Labus - potpredsjednik Savezne vlade:
"Saradnja sa Hagom najkasnije u martu".
("Pobjeda", 16.2.2001)
Goran Svilanović - šef diplomatije Savezne vlade:
"Sarađivaćemo sa Hagom".
("Dan", 3.2.2001)
Vladan Batić - ministar pravde Srbije:
"Novi zakon će omogućiti i izručenja Tribunalu".
("Blic", 13.2.2001)
I još mnogo, mnogo sličnih izjava.
Da naše zlo i ogorčenje, a i razočarenje bude veće, potrudila se zvanična Rusija.
Tako je Sergej Lavrov zatražio, u ime Rusije, od Savjeta bezbjednosti da razmisli o zatvaranju haškog tribunala, nazivajući ga antisrpskim.
Umjesto da mi tražimo zatvaranje haškog tribunala, to traži Rusija.
Umjesto da tražimo zatvaranje haškog tribunala - tražimo modalitete saradnje.
Umjesto da tražimo odgovornost međunarodne zajednice za tragedije na Kosmetu, mi pristajemo da budemo odgovorni.
U ime čega sve to, za ime Boga?
U nikšićkoj Pivari
ponovo problemi
Belgijska firma, većinski vlasnik privatizovane Pivare u Nikšiću, nikako da sa radnicima nađe zajednički jezik.
Ni sa radnicima, ni sa pivom.
Pivo prosipa, a radnike otpušta, a izgleda i šikanira.
Prvo je u januaru ove godine sedam pivarinih prevoznika štrajkovalo glađu ispred kapija ovog preduzeća.
Na taj korak ih nije natjerao ni bijes, ni oholost, ni inat, već nevolja i borba za golu egzistenciju.
Nakon toga, stigla je vijest da je ponovo iz Pivare prosuto oko sto hiljada litara piva.
Istina, vijest je "procurila" u februaru, a pivo je oteklo iz fabrike u decembru.
Polovinom ovog mjeseca radnici Pivare organizuju štrajk i traže povećanje plata.
Uz to, zahtijevaju da poslovodstvo prestane sa šikaniranjem radnika, represivnim mjerama i disciplinskim postupcima.
Očigledno da poslovodstvo "Trebjese" želi dodatno smanjiti broj svojih radnika, iako se zna da je prilikom prodaje Pivare taj broj bio preko 700, a danas je ispod 300.
Međutim, izgleda da je i to previše po standardima kapitalističkih zemalja i tržišne privrede, a čemu Crna Gora užurbano teži.
Generalni direktor Pivare Patris Dirik saopštava da "kompanija ne može ispuniti zahtjeve radnika".
Taj njegov stav nikoga ne čudi, on zastupa interese većinskog vlasnika.
Međutim, čudi manipulantski sistem iznošenja u javnost ličnih primanja radnika Pivare od tog istog poslovodstva.
Naime, u svom dopisu zaposlenima, koji je i objavljen, poslovodstvo Pivare u ukupna mjesečna primanja radnika Pivare uračunava i dividendu, kako bi se navodna mjesečna primanja radnika prikazala višim.
Zna poslovodstvo Pivare veoma dobro da dividenda nije mjesečno primanje, ili plata radnika, već učešće svakog radnika u raspodjeli godišnje dobiti, ili zarade preduzeća, shodno broju akcija koje svaki radnik u Pivari ili van nje ima.
Dakle, na tu dividendu ima pravo svaki vlasnik akcija u Pivari bez obzira na to da li je njen radnik ili nije.
Ta dividenda se obračunava, po pravilu, početkom godine za proteklu godinu, i njena visina zavisi od rezultata godišnjeg poslovanja, što znači da ne mora uvijek biti ista.
Generalni direktor Pivare nije rekao kolika je visina dividende većinskim vlasnicima Pivare, već govori o iznosima koji se isplaćuju običnim radnicima, koji su vlasnici manjinskog dijela akcija.
Takođe, generalni direktor duguje odgovor na pitanje ili optužbu radnika da li se, i na koji način, vrši šikaniranje radnika.
I to baš u Nikšiću.
Na kraju valja podsjetiti da je postojeća plata radnika u nikšićkoj Pivari još uvijek daleko ispod dogovorene i ugovorene prosječne mjesečne plate od 600 maraka, koju su cijenu radne snage i dogovorili i ugovorilie crnogorski fondovi sa kupcem još daleke 1996. godine.
Naravno, sa piscem ovih redova, a i sa radnicima Pivare, teško bi se složio crnogorski ministar privrede, koji na sjednici Upravnog odbora Privredne komore Crne Gore izjavi kako su Institut "Simo Milošević" i nikšićka Pivara dva najbolje privatizovana kolektiva u Republici.
Kakvi li su tek ostali.
Istina se ne može sakriti
Prije par dana, a povodom obilježavanja 30 godina proizvodnje, održana je svečanost u Kombinatu aluminijuma.
Svečanosti je prisustvovao i Milo Đukanović lično.
Neposredno prije toga kratku analizu stanja u Kombinatu, preko stubaca "Pobjede", dao je i njegov direktor.
Nije propustio da se pohvali kako će KAP sa Vladom RCG odložiti plaćanje duga (reprogramirati ga) u visini od oko 300.000.000 DEM (slovima: trista miliona maraka).
Vraćanje duga KAP-a Vladi Crne Gore, odnosno njenim građanima, odložiće se za 17 godina.
Generalni direktor KAP-a nije propustio i da se malo našali kako se cijela Republika Crna Gora "prehladi" kada se "nakašlje" Kombinat.
Sudeći po izjavama koje su samo desetak dana nakon ovog "šaljivog" nastupa direktora KAP-a dali direktor Luke Bar, Elektroprivrede, Hipotekarne banke, u Crnoj Gori umjesto "prehlade" imamo "epidemiju".
Petrašin Kasalica, generalni direktor Luke Bar:
"Istina je da Kombinat aluminijuma radi maksimalnim kapacitetom, ali se mora naglasiti da on domaće obaveze ne izvršava. Ostalu privredu baca u nelikvidnost. Mora se tražiti način da KAP plaća račune".
Slobodan Daković, generali direktor Elektroprivrede Crne Gore:
"Postojeće stanje više se ne može podnositi. Ukupan dug Elektroprivredi u ovom momentu je sto miliona maraka, od čega je dug Kombinata aluminijuma 14 miliona dolara (oko 30 miliona maraka). Još 17 miliona dolara (oko 35 miliona maraka) takođe je KAP-ov dug".
Slavko Drljević, direktor Hipotekarne banke.
"Država i Kombinat aluminijuma prave jako loš ugovor o reprogramiranju 140 miliona dolara (oko 300 miliona maraka, Kombinatovog duga. KAP će ostati izvan kontrole Crne Gore. Novcem i prodajom aluminijuma upravljaće neko ko je daleko od Crne Gore. Domaći povjerioci ostaju zapostavljeni, da čekaju da se prvo naplati neko drugi. Dosad nema primjera takvog poniženja".
Mora da je velika muka natjerala ova tri direktora, od kojih su dvojica funkcioneri "okrnjene" Koalicije "Da živimo bolje", da ovako nešto kažu.
Šta treba još da se desi da pored priče nešto i urade?
I to konkretno.
|