Hoćemo "Akor", nećemo "Akor", hoćemo "Timor", nećemo "Timor". Prepucavaju se budvanska i podgorička interesna grupa DPS-a povodom namjeravane predaje tri hotela "Budvanske rivijere".
"Akor" ćuti, ne traži puno, nešto sitnine da platimo, nekih pedesetak miliona maraka, da se hoteli "poprave".
Prosto iznenađuje kako je i dosad bilo ko dolazio da odmara na "Svetom Stefanu" ili "Kraljičinoj plaži" prije ovog "ulaganja". A i šta je za nas 50 miliona maraka da se hoteli "poprave"?
Dragan Ivančević, pomoćnik ministra turizma, (25. avgust) poručuje bivšim vlasnicima zemljišta na kojem su hoteli izgrađeni da nemaju osjećaj za profit. Naime, on tvrdi da će bivši vlasnici zemljišta samo uvećati dobit nakon porasta vrijednosti imovine "Budvanske rivijere" kroz kreditni aranžman. Ono što predlaže Ivančević je da se strpe narednih 15-20 godina.
Za razliku od njih, "Timor", navodno izraelska kompanija, koja treba da nas kreditira uz visoke kamate, neće da se strpi, traži kamatu odmah, "Akor" takođe nema strapljenja, njegova "pamet" košta "Budvansku rivijeru" najmanje milion marka godišnje. Nema strpljenja ni Vlada RCG, ni Dragan Ivančević, ugovor hitno mora da se realizuje.
Jedino se apeluje na strpljenje bivših vlasnika zemljišta. Kada su čekali 50, mogu još 20-ak godina.
Jednostavno rečeno, narod Crne Gore daje svoju zemlju, koju država nije vratila, na korišćenje "strancu", daje svoje hotele koje država nije privatizovala na korišćenje istom tom "strancu". Dalje, tom istom "strancu" obezbjeđuje više od 50 miliona maraka da ima sa čim da "počne" i, na kraju, tom "strancu" narod preko "narodne vlade" garantuje da će taj kredit da vrati.
Pošteno, nema šta.
Za razliku od Ivančevića, direktora turističke organizacije Velibora Zolaka (25. avgust) brine samo šta će da rade menadžeri "Akora" kada vojska izađe na ulice.
Izgleda da Zolak ne zna da, kao prvo, vojska ima izlazak u grad, odnosno ulicu, jednom nedjeljno, a kao drugo - izlazak im je dozvoljen u civilnoj odjeći, tako da menadžeri "Akora" mogu da budu sigurni da im je "silni kapital koji ulažu" u Crnu Goru siguran.
U svom odgovoru Veliboru Zolaku (26. avgust) Dragan Ivančević neoprezno "istrčava", što mediji prenose. On izjavljuje:
"U Crnu Goru više povjerenja imaju strani investitori nego oni koje država plaća".
Ovakva izjava upućuje na nekoliko zaključaka:
Prvo: "Oni koje država plaća ne smiju da razmišljaju i rade onako kako misle da treba, već onako kako im se kaže".
Drugo: "Oni koje država plaća" nemaju povjerenja u Crnu Goru jer poznaju i proces privatizacije u Crnoj Gori i nosioce tog procesa. A kako su lično zainteresovani za sudbinu "Budvanske rivijere", to su u ovom slučaju i reagovali.
Treće: Strani investitori "imaju povjerenja" u Crnu Goru, jer ništa i ne mogu da izgube. U ovom poslu strani investitori mogu samo da dobiju, pa im povjerenje i nije potrebno.
Oni koji gube su i preduzeće "Budvanska rivijera", i bivši vlasnici zemljišta, i lokalna samouprava, i akcionari "Budvanske rivijere" i, na kraju, i društvo u cjelini kao nekadašnji titular svojine.
Iz "Budvanske rivijere" poručuju Vladi RCG da se, mimo odluke Skupštine i Upravnog odbora preduzeća ne mogu zaključivati ovako značajni ugovori, što je tačno.
Ukoliko Upravni odbor odbije to da uradi, Vlada preko fondova može posmjenjivati sve članove Upravnog odbora i njegovog predsjednika Svetozara Marovića. Veliki zalogaj, ali pravno "čist" i izvodljiv.
Analitički posmatrano, u čitavom poslu najsuminjivija je kreditna linija.
Naime, "Akor" ulazi u posao pod odloženim uslovom, da se potpiše "Ugovor sa "Timorom" za kreditnu liniju od blizu 54 miliona maraka (dakle, ne 50, već 54 miliona maraka).
Pri tome, Vlada RCG sama priznaje ("Vijesti", 31. avgust) da je kamata na kreditna sredstva "znatno" veća nego inače. Koliko to znatno i kolika je uopšte kamata na ta sredstva? Zar crnogorska javnost u ovoj "javnoj i transparentnoj" privatizaciji nema pravo da to zna?
Za isplatu kredita sa kamatama garantuje Vlada RCG, ali je tu, za svaki slučaj, i hipoteka. Dakle, ukoliko se kredit od 54 miliona maraka, sa ko zna kolikim kamatama, ne vrati, hoteli su njihovi (izuzev "Svetog Stefana" i "Miločera").
Mogući i najvjerovatniji scenario je sljedeći:
- sam kredit će se samo djelimično uložiti u hotele, a veliki dio novca će "progutati" razne "provizije" i "stimulansi";
- iz svog poslovanja je gotovo sigurno da hoteli neće moći izmirivati troškove održavanja visoke klase, kao i vraćati kredit sa ogromnim kamatama;
- politička situacija i "nesigurna bezbjednosna klima" biće dežurno opravdanje i razlog što gosti visoke platežne moći ne dolaze;
- hoteli neće moći, a Vlada neće imati para da kredit vrati, aktiviraće se hipoteka, i otići će hoteli, bez pare i dinara, nekom novokomponovanom crngorskom bogatašu, koji skriva svoj identitet iza takozvanih kreditnih linija iz inostranstva.
U svemu je specifična uloga i pozicija Svetozara Marovića, predsjednika Upravnog odbora "Budvanske rivijere".
Kako samo on to umije, u svojoj izjavi (31. avgust) Svetozar Marović kritikuje Vladu Crne Gore, a istovremeno hvali njenog predsjednika Filipa Vujanovića. Kao da je Filip savjetnik, a ne predsjednik te vlade.
Zna Svetozar: biće kako kaže Filip, jer tako hoće Milo. Kako stvari stoje, "izgubiće" Svetozar i "Budvansku rivijeru".
Međutim, "Budvansku rivijeru" su, i on i budvanska lokalna samoubprava, izgubili tada kada su dozvolili da se državne akcije u preduzeću "Budvanska rivijera" u procentu od 38,62 odsto ili, po procjeni, 179.412.030 maraka u cjelini upišu kao akcije Vlade Crne Gore, pri tome zaboravljajući decenijska ulaganja koja je imala opština Budva.
I pored stalnog zalaganja opozicije u budvanskom parlamentu da se ova nepravda prema Budvi ispravi, i konstantnih predloga da se ovo pitanje stavi na dnevni red SO Budva, DPS je stalno opstruirao ovu temu.
Sada kada su se probudili kasno je. Budvani polako, ali sigurno, ostaju bez Budve.
Inače, "Budvanska rivijera" je nekada procijenjena na 464.557.302 njemačkih maraka. Od toga iznosa radncii su imali 11,44 odsto, ili 53.145.355 DM, građani 10,83 odsto ili 50.311.555 DM, "Montenegrobanka" 1,36 odsto ili 6.317.979 DM, Vlada, kako je naprijed navedeno, i državni fondovi 37,67 odsto ili 174.998.735 DM.
Opštini Budva kao lokalnoj samoupravi nije pripalo ništa.
Ova vrijednost i ovi vrednosni odnosi važili su prije nego je fizička prodaja "Budvanske rivijere" počela. Nijesu se prodavale akcije, već fiziki djelovi firme, što dovodi u sumnju legalnost cijelog sistema akcionarskog kapitala u Crnoj Gori.
Tako su dosad prodati objekti "Budvanske rivijere": vila "Balkan", vila "Manojlović", restoran "Stari grad", "Vidikovac", "Zlatno sidro", bar "Adriatik".
Otuđenjem ovih objekata, nominalno i stvarno je umanjena vrijednost akcija preduzeća, i na taj način osiromašen i svaki imalac akcija "Budvanske rivijere", a posebno radnici i građani.
S obzirom na to da se na isti način, fizičkom prodajom djelova preduzeća, nastavlja, kroz najavu prodaje restorana: "Sunce", "Golubin", "Brežine", "Sutjeska" i "Kastelo" u Petrovcu, i dalje će padati vrijednost akcija preduzeća, i time se dalje potkradati radnici, kao ničim zaštićeni manjinski akcionari.
Kada se i ova tri hotela predaju "Akoru", a što će dodatno umanjiti vrijednsot "Budvanske rivijere" za 155.252.720 njemačkih maraka, malo će šta ostati i preduzeću i radnicima. Opština Budva ionako nije imala ništa.
Čak bi i "ledenohladnog" Svetozara Marovića trebalo da "zagriju" ovoliki milioni.
Da li će samo sagnuti glavu, ili će se "šef" budvanske "političko-interesne" grupacije suprotstaviti podgoričkoj, ostaje da se vidi.
Međutim, sudeći po Svetovom "udvaranju" Filipu, kladioničarima neće biti teško.
(Napomena: Viđenje autora zaključeno događajima u "Budvanskoj rivijeri" do 31.8.2000. godine.)
|