Ne mala ulaganja Vlade Republike Crne Gore kao i ogromne strane investicije, namjenski upućene u Crnu Goru, potpuno su preporodili javno preduzeće "Željeznice Crne Gore".
Upoređujući sadašnje stanje sa stanjem kada je Koalicija "Da živimo bolje" došla na vlast, ovo državno preduzeće se prosto ne može prepoznati.
Kada dođe na red za privatizaciju, a očigledno da će doći brzo, očekuje se prava međunarodna jagma za ovim crnogorskim privrednim gigantom.
A kako i neće kada je, primjera radi, samo u toku 2000. godine crogorskom željeznicom prevezeno 650 hiljada tona tereta.
Istina, ranijih godina je prevoženo četiri do šest puta više, odnosno od 2,5 do četiri miliona tona tereta.
Međutim, strani investitori znaju da je ovaj katastrofalan pad prevoza u 2000. godini potpuno realan i, što je najvažnije, privremen.
Realan je zato što je režimska Crna Gora riješila da "raskrsti" sa tržištem Srbije, a osloni se na tržišta Albanije, Hrvatske, Bosne, a preko njih i na konkurentsko tržište Evropske Unije.
Privremen je zato što je samo pitanje dana kada će se Crna Gora "otvoriti" i "povezati" do te mjere da će podgorička željeznička stanica biti mala i tijesna da isprati sve silne vozove koji budu išli modernim brzim prugama prema Albaniji, Hrvatskoj, Bosni, a odatle u bijeli svijet.
Ova očekivanja nijesu nerealna, naročito kada se zna da se ovih dana očekuje uspješan završetak obimne investicije elektrifikacije i modernizacije pruge Podgorica - Nikšić, a za šta su pare stigle iz inostranstva još prije dvije godine.
Završili bi Crnogorci tu prugu i prikopčali je na struju i ranije, ali nije bilo struje, pa se nije isplatilo.
Bilo je i još nekih razloga što su kasnili radovi, a to je što je bilo mnogo ekonomičnije i ekološkije rudu, odnosno sirovine za Aluminijski kombinat iz Nikšića u Podgoricu prevoziti kamionima.
A i nije korektno da na tom prevozu zarađuje samo i jedino Željeznica, pa još državna, a toliko je "kumova" koji još nijesu dovoljno "nezavisni" i "samostalni".
Sudeći po transportima u posljednje vrijeme, izgleda da su "kumovski" i drugi apetiti zadovoljeni.
Da bi doskočila ekonomskom konkurentu, Srbiji, režimska Crna Gora je otela carine i platni promet, a zatim promijenila i valutu.
Sa novom valutom, nova je i cijena željezničkog transporta, koja je u vrijeme definitivnog razlaza sa dinarom u Crnoj Gori bila sljedeća:
Za prevoz vagona od 25 tona kroz teritoriju Crne Gore, u dužini od 168 kilometara, trebalo je platiti 13.500 dinara, a prevoz istog vagona kroz teritoriju Srbije u dužini od 350 kilometara koštao je 1.500 dinara.
Sada je ta razlika vjerovatno još veća.
Međutim, kada se sve uzme u obzir, takav odnos među cijenama je i realan. U Crnoj Gori se forsiraju svjetske cijene goriva, struje, mlijeka, hljeba, pa zašto ne i cijene prevoza željeznicom.
Naročito sada kada su sa svih memoranduma i obrazaca koji su na upotrebi u javnom preduzeću "Željeznice Crne Gore" izbačeni znakovi Jugoslovenskih željeznica.
Da se zna da smo svjetski.
Čak nam je i Rumunija bliža od Srbije, tako da se umjesto u Niš, gdje su popravljane dosad, željezničke lokomotive šalju u Rumuniju na opravku.
A još kada strani investitori čuju da više od polovine radnika željeznice ima plate nešto veće od 100 maraka, tek ima da kidišu.
Garant svega navedenog stranim investitorima će biti Vlada Crne Gore, a preko svog potpredsjednika, koji je i predsjednik Upravnog odbora ovog crogorskog privrednog "giganta", spremnog za vožnju kroz 21. vijek.
Igre važnije od hljeba
Radnici bivših društvenih preduzeća u Crnoj Gori, a koji plate na primaju već par godina, odlučuju se na jedini mogući korak, da štrajkovima i blokadama saobraćajnica skrenu pažnju javnosti na nezavidan položaj u kojem se nalaze.
Tako je 17. januara dva sata bila blokirana saobraćajnica Nikšić-Podgorica. To je uradilo 160 radnika AD "Grazing", koji već dvije godine ne znaju šta znači primiti platu.
Radnici se pitaju kako to ima para da se za trenera KK "Budućnost" "izdvoji" više od milion maraka, ili za Zdravka Čolića za dva sata novogodišnjeg pjevanja više od sto hiljada maraka.
Očigledno je da radnici, razmišljajući o pukom preživljavanju, još nijesu uočili dugoročnu investicionu korist ulaganja u podgoričke košarkaše i njihovog trenera.
Naime, na radost crnogorskih košarkaša, kao i čitave crnogorske košarkaške javosti, za očekivati je da startuje takozvana "Jadranska košarkaška liga".
Sudeći po novogodišnjim izjavama košarkaških čelnika nekadašnjih balkanskih favorita, za očekivati su novi balkanski košarkaški derbiji.
Samo se još ne zna tačno ko će u toj ligi učestvovati.
Direktor ljubljanske "Olimpije" smatra da su skoro svi jači timovi protiv učešća "srpskih" klubova "Partizana" i "Zvezde".
A zatim konstatuje: "za iznenađenje, i Crnogorci".
Iznenađenje samo za njega, do kojeg ne stiže ovo zvanično crnogorsko antibeogradsko raspoloženje.
Ko će kome ako ne svoj svome!
Mirko Novosel, legenda zagrebačke "Cibone" smatra da "jadranska liga" nije u "Ciboninom" interesu, jer utakmice protiv bosanskih klubova pa ni protiv Budućnosti neće privući veliko interesovanje.
Dalje, dodaje da su dvoranu u Zagrebu "punile" utakmice protiv "Zadra", "Splita", "Zvezde" ili "Partizana" ali ne i protiv "Olimpije", "Budućnosti" ili "Borca" iz Čačka.
Međutim, za očekivati je da uloženi milioni maraka promijene rejting košarkaških asova, a podgorička "Budućnost" zainteresuje bosansko-hrvatske i slovenačke košarkašeke partnere.
U tom slučaju biće para i za AD "Grazing" iz Nikšića, a za koji je, po pisanju "Pobjede", Republički fond za razvoj preuzeo obavezu da obezbijedi kreditnu podršku od 60.000 maraka da prevaziđu trenutno stanje.
Za aktuelnu vlast je najvažnije da se magistralni put Nikšić-Podgorica deblokira kako bi brojni navijači mogli da uživaju u milionskim investicijama i egzibicijama košarkaškog kluba "Budućnost".
U dogovoru Filipa
sa Filipom
Savez za privatizaciju, na čijem je čelu predsjednik Vlade, a koji kontroliše ta ista Vlada, ima pune ruke posla.
Baš kada su odlučili da krenu sa privatizacijom strateških crnogorsih preduzeća za čiju prodaju se očekuje veliko inostrano interesovanje, stari kupci im vraćaju već jednom kupljeno.
Istina, nema informacija da li se preduzeća nakon raskida ugovora nalaze u onom stanju u kojem su bila prilikom prodaje.
Ugovor je raskinut sa 13 kupaca, koji su "kupljenom" imovinom gazdovali više godina, a sada je vraćaju državi.
Sve te firme čeka sudbina aukcije, odnosno licitacije, ko da više.
Međutim, kako je Vlada Crne Gore svjesna da za upotrijebljeno i vraćeno niko neće dati ni pare, Uredbom je predvidjela mogućnost da društvena preduzeća "kupuju" i za iznos depozita.
Prevedeno na narodni jezik, Savjet za privatizaciju je riješio nekoga da časti.
Postavlja se logično pitanje:
ukoliko nema zainteresovanih za kupovinu nekog preduzeća, zašto se jednostavno ta preduzeća ne predaju radnicima koji u tim firmama rade?
Valjda je logično da najbolje radnici znaju kako da preduzeće opstane, a oni zarade za egzistenciju.
Naravno, ukoliko je u tim preduzećima i ostalo radnika, jer ko zna od kada ne primaju lične dohotke.
"Verige" i "Sozina"
Čekajući strane investitore, polako ali sigurno, "topi" se čitava crnogorska imovina.
A stranaca nema pa nema.
Prije promjene vlasti u Beogradu znao je poneko iz inostranstva da se barem namoli, pa makar to bio i domaći stranac.
Međutim, od kada strani avioni slijeću na beogradski aerodrom, više ni Panić ne dolazi u Crnu Goru.
Ne samo da nemamo interesenata da investiraju nego neće ni da grade po Crnoj Gori.
Tako nije uspio ni drugi međunarodni konkurs za projektovanje i izgradnju tunela "Sozina".
Ponuđene cijene su bile izuzetno visoke.
Vidjeli stranci gdje ima para, pa hoće dobro da naplate.
Za očekivati je da istovremeno počnu sa realizacijom oba kapitalna crnogorska projekta, tunel "Sozina" i most "Verige".
Izgrađeni u paketu, moći će na najbolji način ekonomski da se valorizuju i doprinesu ubrazanom razvoju Crne Gore.
Za građane ostaje interesantno da vide šta će prije da se završi - tunel ili most.
Najvjerovatnije istovremeno.
|