U susret svim izborima (srećom, česti su) lideri crnogorskih partija na vlasti se dokopaju krampa i lopate.
Prilikom nedavne posjete Zeti, crnogorski "Predsjednik" je izabrao lopatu.
Lopata po lopata, po obećanju "Predsjednika", Zeta će do kraja godine dobiti sportski centar vrijedan šest miliona maraka.
Da se kojim slučajem "Predsjednik" latio lopate jesenas, danas bi se, baš pred izbore, sudeći po obećanjima i dinamici, zetski sportski centar i otvarao.
Kada mu je već lopata pri ruci, "Predsjednik" bi trebalo da obiđe sva obećana gradilišta po Podgorici, a i šire, ne bi li se počelo sa gradnjom.
Sudeći po dinamici izgradnje čuvenog Svjetskog trgovinskog centra u Podgorici, da se zaključiti da se "Predsjednik", sa svojom lopatom, toj lokaciji nije primicao.
Slično je, izgleda, i sa ona dva mosta na Morači.
"Predsjednik" je u Zeti, nakon lopate, dočepao mikrofon.
Kao prvo, znajući ko su i kakvi su Zećani, obećao im je bratsku ljubav sa državom Srbijom.
Drugim riječima, dok su Crna Gora i Srbija republike u zajedničkoj državi Jugoslaviji, a on i njegova vlast na vlasti u Crnoj Gori, te bratske ljubavi neće biti. Ili makar ne tamo gdje se crnogorska vlast pita.
Sve Zećane "Predsjednik" je, više nego sigurno, osokolio tezom da su upravo ljudi sa zetskih prostora ti koji su svojim radom pokazali da se u Crnoj Gori ne preživljava, nego se može i kvalitetno živjeti.
Naročito ukoliko su u srodstvu, kumstvu ili pobratimstvu sa nekim iz vrha crnogorske vlasti.
Za taj budući kvalitetan život ravničarske Zete, koja bi trebalo da proizvodi zdravu hranu, bilo je za očekivati da "Predsjednik" Zećanima, osim sportskog centra, ponudi ili obeća još nešto.
Kao prvo, fabriku vještačkih đubriva, ili stočne hrane, zatim fabriku za preradu voća i povrća, i organizovan državni otkup viška proizvoda.
Jer, Zećani su u sezoni snabdijevali svojim proizvodima veliki dio one Jugoslavije od 22 miliona stanovnika, a sada bi "Predsjednik", koji im odaje priznanje na kvalitetnom životu, da zatvori i ono jedno tržište koje je čitavoj Crnoj Gori ostalo, i koje nije malo, a to je tržište Srbije.
Po njegovom mišljenju, bratskog života sa Srbijom nema dok smo u istoj državi, ili dok je on na vlasti.
U ime te ljubavi, mnogo je jednostavnije, i jeftinije, i sigurnije smijeniti "Predsjednika" nego razbijati državu.
Državu Jugoslaviju, koju, uzgred rečeno, "Predsjednik" niti jedan jedini put u Zeti nije pomenuo.
Orilo se:
"Jugoslavija, Jugoslavija"
Za razliku od crnogorskog "Predsjednika", u čijem se prisustvu Jugoslavija ne smije ni pomenuti, njegovom ministru sporta u Vladi Crne Gore, a koji je porijeklom iz Zete, Jugoslavija će vjerovatno više dana odzvanjati u ušima.
Spektakl koji je Ivan Strugar priredio u prepunom Sportskom centru "Morača" za pamćenje je.
Orilo se: "Jugoslavija, Jugoslavija", iz hiljade grla, da se moglo čuti sve do Migove Zete.
Čak se i jugoslovenska himna pjevala u inat onima koji su odlučili da se ne svira.
Kompletna publika je bila do suza ganuta količinom ljubavi kojom je crnogorski ministar sporta dočekan od svojih sugrađana.
Orilo se iz hiljade grla: "Volimo te, Migo".
Šteta što tom spektaklu nije prisustvovao i "Predsjednik" lično, iako svi znaju da preferira košarku, jer bi na licu mjesta mogao da se uvjeri u ispravnost njegove teze iznesene u Zeti o budućoj bratskoj ljubavi dvije nezavisne države Srbije i Crne Gore.
Gospodine "Predsjedniče", Migo se uvjerio, pa neka Vam prenese utiske.
A za sve ostalo, jedno veliko patriotsko, jugoslovensko, ljudsko hvala Ivanu Strugaru.
Željezara traži
nova tržišta
Slično kao u Zeti, samo desetak dana ranije, "Predsjednik" je govorio i u Nikšiću, odnosno u nikšićkoj Željezari.
I radnike Željezare je, onako galantno, uputio da traže i pronađu nova tržišta za svoju robu.
Veoma čudi da ga niko nije upitao koji su to razlozi da se Željezara i njeni proizvodi povlače sa tržišta Srbije, naročito kada ih sa tog tržišta niko ne izbacuje.
Iznenađuje da direktor Željezare, nekad Jugosloven, a sad..., nije "stisnuo petlju" i "Predsjedniku" "sasuo" u lice ono što je ponekad znao da izjavi, istina, za neke "manje čitane" listove.
Međutim, možda se nekad i moglo nekako, a sada se ne može nikako biti Jugosloven u DPS-u.
Zato direktor Željezare ima dva izbora:
ili da traži nova tržišta, kako mu je njegov šef naredio, ili da traži sebi novo radno mjesto.
Niko, ili skoro niko, ne sumnja da će se odlučiti za ovo prvo.
Radnike, i tako i tako, ima već skoro deset godina, niko ništa i ne pita.
Zašto nije navratio
do "Trebjese"
Samo četiri dana prije nego što je crnogorski "Predsjednik" posjetio Željezaru okončan je generalni štrajk u nikšićkoj Pivari.
Bio je osnovni red da "Predsjednik" navrati i do Pivare, kako bi obišao svoj privatizacioni prvijenac, a na koji su njegovi ministri i te kako ponosni.
Vjerovatno bi ga radnici, ono malo što je ostalo, dočekali kako i priliči.
A možda bi njegova posjeta i prusustvo trajnije "zakopali" ratne sjekire između poslovodstva i radnika.
Jer, na pomolu su novi nesporazumi i mogući štrajkovi.
Ovoga puta zbog fiksnog dodatka od 150 njemačkih maraka, isplaćenog lojalnim radnicima.
Nelojalni mogu da očekuju, prvom prilikom, nešto sasvim drugo.
Da je kojim slučajem svratio do Pivare, "Predsjednik" bi bio najpozvaniji i najupućeniji da radnicima objasni kako njegov režim u Crnoj Gori opstaje i funkcioniše na principu lojalnosti, i samo lojalnosti (odanosti), pa zašto onda ne bi mogla i Pivara.
Sezame, "otvori se"
Na svojoj predzadnjoj sjednici Vlada Crne Gore je "povukla" određene ekonomske poteze, kojima je, po njihovoj izjavi, postala ekonomski najotvorenija zemlja u regionu.
Postali smo, zahvaljujući Vladi Crne Gore, potpuno otvoreni, i za uvoz, i za izvoz.
Istina, mnogo otvoreniji za uvoz, što sa izvozom nije slučaj, i to iz više razloga.
Kao prvo, nemamo šta da izvozimo, jer proizvodnje nemamo.
Ovdje se izuzima Kombinat aluminijuma, ali od kojeg Crna Gora, izuzev radnika koji tamo primaju platu, nema nikakve ekonomske koristi.
Kao drugo, i kada bismo nešto za izvoz i imali (željezo, cigarete), druge države nijesu raspoložene da nas na svoja tržišta tek tako puste.
Ili zato što nam proizvodi nijesu konkurentni, ili štite domaću proizvodnju.
Što se tiče Srbije, tamo bi Crna Gora da izvozi ono što uveze, bez razlike - cigarete, gorivo, alkohol, kafu, južno voće.
I to ekonomski veoma racionalno.
Kao najotvorenija u regionu, Crna Gora bi svu robu uvozila bez dažbina, a zatim u Srbiji, na njenom desetomilionskom tržištu prodavala po diskontnim cijenama i dobro zarađivala.
Nekad moglo, pa više ne može, i iz tog razloga su crnogorski ekonomski eksperti, u liku crnogorskog "Predsjednika" sa saradnicima, veoma ljuti.
I iz tog razloga pojedine kolektive kao što je Željezara, a koja bi svoje proizvode veoma lako mogla plasirati u Srbiju, taj "Predsjednik" upućuje da traže nova tržišta.
Toliko smo se otvorili, zahvaljujući Vladi Crne Gore, da nam zatvori više nijesu ni potrebni.
Osim po političkoj liniji.
Bjelopoljski ulični
prodavci na udaru
U najotvorenijoj zemlji u regionu, kako tvrdi Vlada Crne Gore, normalno je i to da puno radnika radi na otvorenom.
Takav je slučaj sa uličnim prodavcima širom Crne Gore, pa i u Bijelom Polju.
Međutim, očigledno da Vladina strategija otvorenosti nije stigla ili nije prihvaćena u Bijelom Polju, gdje opštinski organi (čitaj DPS) sputavaju tu otvorenost i tržišnu orijentaciju.
Vjerovali ili ne, načelnik Sekretarijata za urbanizam u Bijelom Polju tvrdi kako je problem uličnih prodavaca političko pitanje.
Poslije ovoga uličnim prodavcima, osim protesta koje su organizovali, ne ostaje ništa durgo nego da se i politički organizuju.
Na primjer, osnuju partiju.
S obzirom na brojnost, ulazak u parlament im je zagarantovan.
|