DPS-eksperti u svojim "naručenim" elaboratima žele osnažiti tezu da će Crna Gora i Srbija, kada se odvoje, biti još u bratskijem i srećnijem ekonomskom i svakom drugom zagrljaju.
"Zeleni kartoni" i "realne školarine" na Beogradskom univerzitetu, a koji će biti izvjesni ukoliko se Crna Gora odvoji, za njih su čisti politički marketing i "pritisak" na Crnu Goru.
Veoma nevješto i providno se plasira teza kako će i u slučaju otcjepljenja Crne Gore biti sačuvane ili čak unaprijeđene ekonomske i svake druge veze sa Srbijom.
Odnosno, da bi u tom slučaju Srbija Crnoj Gori dozvolila da, ukoliko odluči da pobjegne od obaveza koje nosi status ravnopravne republike u zajedničkoj državi, zadrži sve, ako ne i još veće privilegije koje pruža korišćenje zajedničkog robnog tržišta, tržišta radne snage i, naravno, korišćenje Beograda za "plasman" ogromnih crnogorskih intelektualnih potencijala.
Ili je možda vlast u Crnoj Gori i za to našla alternativu.
Isto kao za "Željezaru", "Obod", "Duvanski kombinat" itd.
Istrošena politika
Sva ta navodno ekspertska naručena DPS-priča ima samo jedan cilj, a to je, u političkom smislu, izaći na još samo jedna vrata koja su DPS-u ostala u Crnoj Gori, a to su vrata separatne Crne Gore.
A takva Crna Gora, prema kojoj građane gura vrh DPS-a, nije separatna samo od Srbije, već i od cijelog svijeta.
Jer kako se može objasniti želja da se pobjegne od onoga sa kime čitav svijet želi da se poveže, i sarađuje, i u političkom, i u ekonomskom smislu.
Crna Gora, u kojoj su radnici na ulicama, u kojoj nema investicija, u kojoj je šverc jedina privredna grana, u kojoj je izvršeno ogromno ekonomsko raslojavanje ne treba ni Evropi, ni Srbiji, ni Jugoslaviji pa, na kraju, ni samim Crnogorcima.
Slabo je kome od koristi Crna Gora koja je zarad gole vlasti pojedinaca spremna da se odrekne više stotina hiljada svojih državljana, koji žive van njenih granica, a što bi bio nezabilježen primjer u svijetu.
Slabo je kome od koristi Crna Gora u kojoj se po nekoliko godina čeka da se dobije obična lična karta, jer je građanima Crne Gore na formularima neophodan potpis specijalaca državne bezbjednosti, koji prije izdavanja lične karte vrše procjene da li je budući crnogorski građanin u dovoljnoj mjeri "ZELEN" da može da se uključi u predstojeće separatne tokove.
Samo u Podgorici nekoliko hiljada neodovoljno "zelenih" građana čeka na izdavanje lične karte.
Slabo je kome od koristi Crna Gora kojoj je očigledno pod ovom vlašću šterika perspektiva a most "Verige" i auto-put kroz Albaniju kapija za izlazak u razvijeni svijet i novi milenijum.
"DA ŽIVIMO BOLjE", kako to istrošeno zvuči.
Ko plaća, a ko
ne plaća struju
Elektroenergetska situacija u Crnoj Gori svakog dana je sve gora i gora.
Crnogorcima to puno i ne smeta, jer su "svjesni" da tu struju koriste i troše razvijeni crnogorski privredni kapaciteti, na dobrobit svih građana Crne Gore.
Zna vlast šta radi.
Nakon ove dnevne "dresure", ima-nema struje, Crnogorci će lako da progutaju sljedeće strujno poskupljenje, a koje će nam poslije Nove godine biti servirano.
Međutim, ovih dana se mogu čuti određene dileme i nedoumice.
Naime, po pisanju režimske štampe, odnosno priznanju vlasti, od ukupne količine struje koja se potroši u Crnoj Gori, pola je trošak Kombinata aluminijuma Podgorica.
Nema zvanične informacije da li i KAP potpada pod režim isključenja, ili i dalje uživa ne male privilegije crnogorskog, državnog, odnosno opštenarodnog bogatstva.
Prema teško dostupnim informacijama, Kombinat aluminijuma Elektroprivredi duguje iznose od kojih boli glava.
Naravno, ukupna dugovanja se kriju od javnosti.
Ne slučajno.
U "Pobjedi" od 25. decembra ove godine objavljeno je saopštenje iz KAP-a, a povodom informacije o dugovima, kojim je tobože trebalo KAP prikazati kao pravi generator razvoja Crne Gore, što on, u stvari, i jeste bio, dok je došao u ruke Glenkora, Vektre, raznih "B....ića", i ko zna koga sve još iz aktuelne crnogorske vlasti.
Dakle, u tom saopštenju saopštava se sve, samo ne stanje dugova KAP-a.
Daju se novčani iznosi koje je u ovoj godini KAP platio, odnosno izmirio određenim povjeriocima.
Pa se kaže:
Elektroprivredi i Rudnicima plaćeno preko 75 miliona maraka. Ni riječi koliki je ukupan dug.
Dalje, Jugopetrolu je plaćeno 33 miliona maraka. Ni riječi koliki je ukupan dug.
"Željeznici" je plaćeno preko dva miliona maraka. Bez stanja trenutnog duga.
Zatim se navode iznosi plaćeni Željezari, Radoju Dakiću, Luci Bar. Pa onda koliko je plaćeno crnogorskom budžetu, koliko je dato za plate radnika, koliko uplaćeno fondovima itd, itd.
Ni riječi o tome koliko, u stvari, KAP duguje.
Odnosno, koliko nije platio, a trebaLo je da plati.
I zašto nije platio.
I koliko su tokom 2000. godine zaradili KAP-ovi posrednici, i menadžeri, a koliko je KAP uložio u razvoj Crne Gore, Podgorice, stanove radnika itd, itd.
I sasvim precizno koliko KAP duguje za isporučenu i potrošenu električnu energiju, ili struju.
I zašto se građanima, koji su izmirili obaveze prema Elektroprivredi za svaki utrošeni kilovat, struja isključuje.
Da li je tako i sa KAP-om.
Jasno je da miljenik režima može da radi šta mu se prohtije.
Kada Montenegrobanci nije uspjelo da zakonskim mjerama naplati svoje potraživanje od KAP-a, jer to politički "moćnici" nijesu dozvolili, zašto bi sa drugima bilo drugačije.
Savjet za privatizaciju
i nove "prodaje"
U međuvremenu, Savjet za privatizaciju najavljuje prodaju tri hotela na Crnogorskom primorju ("26. decembar").
Sva tri u sastavu "Budvanske rivijere".
Podsjećanja radi, niti jedan jedini hotel na Crnogorskom primorju dosad nije prodat, odnosno privatizovan.
Izuzimajući Institut "Simo Milošević" u Igalu, čiji je jedan dio "predat", a ne "prodat".
Savjet za privatizaciju najavljuje tobožnju prodaju, iako je Skupština Crne Gore donijela zakon da se sve prodaje zaustave do donošenja zakona o denacionalizaciji ili restituciji.
Međutim, kada gradonačelnik Podgorice taj zakon ne brenuje, zašto bi crnogorska vlada?
Biće interesantno da se vidi koliko će se zaintresovanih kupaca iz inostranstva javiti za kupovinu ovih hotela.
Crnogorska vlast je kao razlog za dosadašnju malu, ili nikakvu zainteresovanost "stranaca" za ulaganja u Crnu Goru navodila blizinu i uticaj "nedemokratskog" režima u Beogradu, od koga su, navodno, strani investitori bježali.
Sada će, vjerovatno, navesti kao razlog da i dalje strani investitori bježe iz Crne Gore, ali u Srbiju, to što je u poređenju sa Srbijom Crna Gora investiciono neinteresantna, ili zanemarljiva, iako svim investitorima nudi "demokratski, privredni i politički ambijent".
Još samo da taj "ambijent" "stranci" kao takav i prepoznaju.
A što očigledno posljednje tri godine nijesu uspjeli.
Koliko je Crna Gora "primamljiva" za strane investitore, priznao je i profesor Veselin Vukotić, glavni "ekspert" u Savjetu za privatizaciju i predsjednik Upravnog odbora fonda za razvoj.
Naime, režimski mediji su, iznenađujuće, prenijeli njegovu izjavu da, nažalost, postoji "skromna tražnja za našim preduzećima".
Naveo je primjer Duvanskog kombinata Podgorica za čiju kupovinu je stigla samo jedna preliminarna ponuda.
A upravo preduzeća duvanske industrije se smatraju visokoprofitabilnim, i kao takva veoma su tražena prilikom stranih investicija.
Izuzetak je izgleda samo Crna Gora.
Profesor Vukotić je takođe istakao da tenederi za privatizaciju "Gornjeg Ibra" - Rožaje, i UTIP-a "Crna Gora" u Podgorici uopšte nijesu uspjeli.
Očigledno je da nema sreće od crnogorske privatizacije, dok makar domaći biznismeni ne odriješe kesu.
A imamo ih prilično, ne trebaju nam strana ulaganja.
Očigledno je da ekonomska crnogorska klima, a koju je stvorila aktuelna crnogorska vlast, i koja jedino za nju može biti i odgovorna, ne odgovara ni domaćim, ni stranim biznismenima.
Ekonomski i svaki drugi haos pogoduje dok se pare ne "namlate". Međutim, za investicije i ulaganja potreban je finansijski red i disciplina.
Taj finansijski red i disciplinu u Crnoj Gori tražiće upravo oni koji su se u tom ekonomskom haosu i "namlatili".
Ko je na potezu, i koji je red poteza, znaće se uskoro.
Napomena autora:
Srećne novogodišnje praznike, bez razlike, onima koji u ovim tekstovima traže zanimljivosti, i onima koji traže sebe.
|