Skupština Republike Crne Gore je napokon odlučila da se sastane i nastavi sa radom.
Za razliku od Skupštine, Savjet za privatizaciju "radi" konstantno.
Jedan od zadnjih poteza bio je prodaja više objekata po Crnoj Gori.
Prodati su: Restoran "Sunce" u Budvi, "Kuća Krstića" u Bijeloj - Herceg Novi, Restoran "Tri ribara", vlasništvo Ulcinjske rivijere u Ulcinju, i poslovni prostor "Gros marketa" u Podgorici.
Državna i prodržavna sredstva informisanja objavila su informaciju da su ove prodaje putem aukcije (ko da više) izvršene.
I sve je moglo, ili bi moglo da prođe, da u "saopštenju" sa prodaje (otuđenja) bivše društvene imovine ne stoji da nema podataka o novim vlasnicima prodatih objekata.
Drugim riječima, od građana Crne Gore, a koji su nekada bili vlasnici svega naprijed navedenog, neko (po državnom ovlašćenju) krije podatak ko je imao toliko novčanih sredstava da licitiranu imovinu kupi.
Na primjer, za kupovinu Restorana "Sunce" u Budvi "nepoznati" kupac je "izbrojio" 810.000 njemačkih maraka, "Kuća Krstića" u Herceg Novom je prodata za 137.460 DEM, Restoran "Tri ribara" u Ulcinju prodat je za 429.000 DEM, a objekat "Gros marketa" u Podgorici za 144.480 DEM.
Za građane Crne Gore bi bilo veoma interesantno da znaju ko su novi "bogataši" koji bez problema mogu da "tresnu" skoro milion maraka.
Naravno, ne da im to pravo ospore, već da podrže i pozdrave zdrave investicije od zarađenog novca, a možda i da čuju neki dobar savjet kako se do novca dolazi.
Podsjećanja radi, Zakon o privatizaciji nalaže akterima privatizacije javnost i transparentnost tog procesa, što valjda podrazumijeva i podatke o kupcu.
U ovom slučaju sve je jasno osim podataka o tome ko su "bogati" kupci.
Da li slučajno?
Sve je stalo,
samo cijene rastu
Vlada Republike Crne Gore je izvršila novi udar na standard građana time što je dozvolila (ili naredila) povećanje cijena goriva.
To će lančano izazvati povećanje cijena i svih ostalih proizvoda i usluga.
"Vladino" objašnjenje je kratko i šturo, došlo je do povećanja cijena nafte na svjetskoj berzi.
Uvođenjem marke u Crnu Goru uveli smo i berzu i svjetske cijene.
U uvođenju "svjetskih" ličnih dohodaka beznadežno zaostajemo.
U Vladi Republike Crne Gore povećanje cijena goriva nikoga ne brine jer se "oni" ionako voze o državnom trošku.
Međutim, postoje i neki drugi razlozi za povećanje cijena goriva, a kojih u saopštenju Vlade nema.
To je hronična besparica u budžetu Republike i državnim fondovima.
Najbrža i najsigurnija sredstva do kojih Vlada Crne Gore može trenutno da dođe su preko povećanja cijena goriva.
Sredstva ostvarena povećanjem idu direktno u javnu potrošnju.
Iz Evrope i Amerike deviza je sve manje.
"Uspravni" više nijesu interesantni.
Kamere i strani novinari, pažnja svjetske javnosti, a sa njom i novac, iz hotela "Crna Gora" preselili su se na Terazije u Beograd.
Kako stvari stoje, Slobodan Milošević će ipak najviše nedostajati Milu Đukanoviću.
Milionski gubici
Kada se pogledaju rezultati "uspješne" crnogorske privrede, potpuno je normalno da njemačkih maraka u budžetu Republike Crne Gore nema.
Prema podacima koje je saopštila Privredna komora Republike Crne Gore, osam najvećih crnogorskih preduzeća: Elektroprivreda, Kombinat aluminijuma, Jugooceanija, Jugopetrol, Željezara, Rudnik uglja, Obod i Budvanska rivijera su za šest mjeseci ove godine napravili gubitke od 180 miliona maraka.
Na čelu svih ovih "gubitaša" nalaze se najistaknutiji kadrovi Koalicije "Da živimo bolje".
U njihovim upravnim odborima sjedi sami "krem" koalicionih kadrova.
Međutim, rezultat je gubitak 180 miliona maraka za šest mjeseci.
Znači, svakog mjeseca crnogorski bolježiveći "eksperti" "pojedu" zdravu supstancu privrede Crne Gore za tridesetak miliona maraka.
I svakog mjeseca se, samo u ovih osam preduzeća, kapital za masovnu vaučersku privatizaciju umanji za trideset miliona maraka.
Muke sa
"dobročiniteljima"
S obzirom na ovakvo stanje u privredi Republike Crne Gore (po zvaničnim podacima) za očekivati je da Vlada Republike Crne Gore u pomoć pozove svog provjerenog prijatelja i dobročinitelja Milana Panića.
Naime, Milan Panić je odmah nakon "demokratskih" promjena u Beogradu stigao i odmah "okupirao" Galeniku.
Za očekivati je da navrati do Herceg Novog i Instituta "Dr Simo Milošević", da vidi u kakvom mu je stanju "imovina", pa je šansa bolježivećih da ga zadrže u Crnoj Gori kako bi ubrzao oporavak crnogorske privrede.
U međuvremenu bi Milan Panić mogao poslanicima crnogorskog parlamenta dostaviti dokaz o izvršenim obavezama po osnovu "kupovine" dijela Instituta.
Samo da zna da nijesmo zaboravili.
Umišljeni branioci
Crne Gore
Velikim braniocima Crne Gore i njene ravnopravnosti u federaciji, Koaliciji "Da živimo bolje", odgovara bukvalno sve, osim da mandatar za sastav Savezne vlade bude iz Socijalističke narodne partije.
Otvoreno se zalažu da mandatar bude Miroljub Labus iz Srbije.
Možemo samo zamisliti situaciju u kojoj bi DPS, ukoliko bi imao najviše mandata na saveznom nivou, bio zaobiđen sa ponudom za mandatara, šta bi se dogodilo.
Vjerovatno bi se digla uzbuna sve do "Bijele kuće", i hitno bi se tražili putevi za "razdruženje" i nezavisnost.
Međutim, kako na izbore nijesu izašli, to je sada ravnopravnost Crne Gore i poštovanje Ustava potpuno nebitno.
Može Labus, može i bilo ko drugi, od južnog do sjevernog pola, samo ne kandidat SNP-a iz Crne Gore.
I normalno, u ime Koalicije, ove teze brani i zastupa profesor prava Blagota Mitrić, bivši predsjednik Ustavnog suda.
On predlaže spasonosno rješenje za DPS, a to je raspuštanje Savezne skupštine i nove savezne izbore.
Na te nove savezne izbore DPS bi izašao.
Sa nadom u pobjedu.
Bez obzira na takozvane neustavne ustavne promjene.
Bez obzira na takozvane savezne i republičke izborne komisije.
Bez obzira na takozvana biračka mjesta po privatnim kućama po Crnoj Gori.
Bez obzira na izgubljeni obraz, zbog svih postupaka aktuelne crnogorske vlasti, uoči i za vrijeme saveznih izbora u Crnoj Gori, 24. septembra.
Profesore Mitriću, žao mi je.
126.000 hrabrih i časnih ljudi je izašlo, glasalo i izabralo.
Nova šansa je najkasnije za četiri godine.
C` est la vie (Se la vi).
|