Generalni direktor Kombinata aluminijuma preko sredstava informisanja obećava sve same poslovne uspjehe.
Vjerovatno iz tog razloga privatizaciju Kombinata "vidi" za otprilike dvije do tri godine, a možda i kasnije.
Onog trenutka kada dugovanja KAP-a dostignu nešto više od 50 odsto njegove vrijednosti tada će vjerovatno biti i privatizovan, odnosno predat povjeriocima.
Na postavljeno pitanje koliko tačno Kombinat duguje Elektroprivredi i Boksitima, direktor izbjegava konkretan odgovor.
Kao da ne zna.
Međutim, zna i obećava da će se broj radnika u KAP-u iz godine u godinu smanjivati, dok se ne dovede na nešto više od 2.000.
Čudnovato kako direktor ne razmišlja o tome kako da proširenjem kapaciteta uposli navodni višak radne snage, već jedini izlaz vidi u smanjenju broja zaposlenih.
Direktor naglašava da su u toku pregovori sa glavnim povjeriocima KAP-a, a to su Londonska standard banka, Glenkor i podgorička Vektra.
Radi se, dakle, o tri glavna povjerioca.
Pretpostavka je da je dug KAP-a prema Londonskoj standard banci nastao kroz kreditiranje, iako se ne zna o kojoj sumi se radi.
Dug prema Glenkoru, takođe bez podataka o iznosu, stvar je obaveza iz međunarodnog "partnerstva" ili "pokrića".
Jedan od tri najveća povjerioca KAP-a je i privatno preduzeće Vektra iz Podgorice, takođe bez podataka o iznosu duga.
Otvoreno je pitanje šta je to Vektra prodavala ili proizvodila za KAP, a što KAP i njegovi komercijalisti nijesu mogli da urade sami, pa je došlo do tako enormnog zaduženja.
Dakle, podgorička Vektra sa dvadesetak stalno zaposlenih radnika uspjela je da zaduži KAP, koji ima više od 3.000 zaposlenih radnika, do te mjere da bude jedan od tri najveća povjerioca.
Sa Vektrom je, uz blagoslov Vlade Crne Gore, sve i počelo, sa njom će se sve i završiti.
Grijanje na gimnastiku
Za razliku od Kombinata aluminijuma, čija se privatizacija odlaže, najavljuje se privatizacija Elektroprivrede Crne Gore, ili bar onog njenog dijela koji je čist, odnosno nezadužen.
Naravno, prije privatizacije cijenu električne energije država će korigovati, odnosno podići do svjetskog nivoa.
U tom pravcu predsjednik Upravnog odbora Elektroprivrede saopštava ("Pobjeda", 19.11) da će sa višim cijenama struje biti manje mraka. Naravno, kaže on, grijanje na struju se u razvijenim zemljama smatra luksuzom, pa upućuje na alternativne, manje skupe ili čak besplatne izvore grijanja.
Vjerovatno preporučuje sklekove i cupkanje u mjestu.
Predsjednik Upravnog odbora Elektroprivrede je nagovijestio da će od povećanja cijene struje Kombinat aluminijuma, a i Željezara biti pošteđeni.
Njegovo obrazloženje je:
- Povećanje cijene struje za samo jedan pfenig, npr. KAP-u bi povećalo troškove za 17, a Željezari za dva miliona maraka, a što bi se odrazilo na smanjenje zarada, ili profita, ovih preduzeća.
Ili pojedinaca, koji zahvaljujući KAP-u ne moraju da brinu za egzistenciju više generacija.
Nasuprot tome, predsjednik Upravnog odbora predviđa da će rast cijene struje natjerati domaćinstva da racionalnije troše.
Hoće da kaže, da su se, dosad, bar što se tiče struje, građani rasipnički ponašali.
Uporedo sa najavom poskupljenja, dobili smo informaciju da će nam iduće godine za potrebe naše "uspravne" nedostajati struje u vrijednosti od 75 miliona maraka.
Da je Slobodan Milošević "politički živ", vjerovatno bi makar polovinu od tog iznosa "uspravna" Crna Gora isprosila. Ovako, mrka kapa, sve će platiti građani.
Da je sreće i odgovornije vlasti, veći dio tog "nedostajućeg" novca za uvoz struje platio bi i neko drugi.
Naime, generalni direktor KAP-a je priznao da KAP troši 50 odsto, ili polovinu potrebne električne energije, odnosno struje u Crnoj Gori.
Troši KAP struju, koju će umjesto njega da plate građani, dok će se on dalje zaduživati kod Londonske banke, Glenkora i Vektre.
Dakle, za građane Crne Gore, za razliku od KAP-a, struje nema, pa možemo očekivati i dobićemo restrikcije, odnosno mrak.
KAP će tog mraka biti pošteđen.
Neko treba i da zaradi.
Pogodite ko?
Ugašene peći Željezare
Desetak dana nakon ovih "elaboracija" situacija je, u jednom dijelu, drugačija.
Naime, Željezara Nikšić je potrošnju struje stopirala.
Razlog: obustavljena je proizvodnja.
Umjesto na naslovnoj strani, pod naznakom alarmantno, režimska "Pobjeda", je ovu informaciju objavila veoma stidljivo, gotovo nezapaženo (1.12).
Za početak, proizvodnja je obustavljena do 9. januara naredne godine.
Generalni direktor Željezare je istakao da je u prvom redu, razlog obustave proizvodnje nemogućnost plasmana proizvoda u Srbiju.
Nije rekao šta je on, kao jedan od čelnika vladajuće koalicije u Crnoj Gori, uradio ili radi da taj plasman omogući.
I kao ekonomista i kao političar, treba da zna da je uslov za "korišćenje" privilegija tržišta u Srbiji da u Crnoj Gori u potpunosti profunkcioniše zajednička država.
Neka objasni radnicima Željezare šta su im interesi.
A do tada, neka on, ili njegov šef, obezbijede da se proizvedeno željezo proda u Italiju, Ameriku, Albaniju ili Hrvatsku.
Ukoliko im je stalo do Željezare, i radnika Željezare.
Ili je možda nešto drugo u pitanju.
Možda je Crna Gora, po mjeri vladajuće koalicije, premala ili pretijesna za Kombinat aluminijuma i Željezaru zajedno.
I odlučili su da KAP preživi.
Zasad.
"Jugopetrol" prodaje
gorivo za Srbiju
Potvrda konstatacije da pretjerano visokim cijenama goriva građani Crne Gore plaćaju funkcionisanje skupog državnog aparata Koalicije "Da živimo bolje" stiže i iz kotorskog Jugopetrola.
Naime, "Montena faks", a što je prenio "Blic", javila je da je kotorski Jugopetrol, sa zadovoljstvom primio vijest o ukidanju embarga na uvoz nafte i derivata u SR Jugoslaviju.
Time su se, ističu oni, stvorili uslovi da kotorski Jugopetrol proda oko 200.000 tona nafte na tržištu Srbije.
Valjda se ta nafta po istoj cijeni nabavlja i za potrebe Crne Gore.
Ili bar malo jeftinije zbog troškova transporta prema Srbiji.
A pored svega toga, cijena benzina u Srbiji, sa 38 dinara za litar, pala je na 36, a negdje i na 35,5 dinara za litar, dok se u Crnoj Gori najavljuje novo poskupljenje.
To je i logično.
Troškovi Koalicije "Da živimo bolje" ostali su isti, ali su zato prihodi, što od šverca, što od međunarodne pomoći za antijugoslovensku "rabotu", prilično otanjili.
Šta li će biti kada potpuno presuše?
Kum nije dugme
A da je trošeno, i da se troši, bez mjere i žalbe, pokazuje primjer Radio-televizije Crne Gore.
Potrošeno je sedam miliona maraka više nego što je planirano.
Sigurno je jedno: zbog toga niko neće biti pozvan na odgovornost.
Kum nije dugme.
I u slučaju Televizije vlast traži rješenje kako da njene gubitke pokriju građani Crne Gore.
Naime, odmah nakon objelodanjivanja "afere" u Televiziji vezano za dugove, (28.11) nedjelju dana kasnije, iz Televizije Crne Gore stižu zanimljive analize ("Blic", 5.12).
Saznajemo da je svaki telefonski račun u Crnoj Gori uvećan za 47 pfeniga na ime televizijske pretplate.
Pomoćnik finansijskog direktora RTCG smatra da građani ubuduće treba da plaćaju pet maraka mjesečno ukoliko žele da uživaju u programu Radio-televizije Crne Gore.
Plaćali bi svi, bez izuzetka.
To je povećanje od 900 odsto u odnosu na sadašnju cijenu pretplate.
Obrazloženje koje je dao pomoćnik generalnog direktora više je nego smiješno.
On smatra da, ukoliko jedne dnevne novine redovnog čitaoca mjesečno koštaju 12 maraka, šta je onda pet maraka mjesečno, i za radio, i za Televiziju Crne Gore i za "Vaš Treći".
Zaboravlja se samo jedna sitnica.
Građani kupuju onu dnevnu štampu kojoj vjeruju i koju čitaju, i za to ne žale i da plate.
Sa Televizijom Crne Gore to sigurno nije slučaj.
Barem za jedan dobar dio građana Crne Gore.
Oni ni na sadašnju cijenu pretplate, a kamoli na povećanje, ne pristaju.
Za dobar dio programa Televizije Crne Gore građani bi platili da ga ne gledaju.
Uz to, pomoćnik finansijskog direktora RTCG nije objasnio kako će naplatiti televizijsku pretplatu gledaocima satelitskog crnogorskog programa, čije emitovanje, uzgred budi rečeno, daleko više i košta.
Na taj način bi svi na planeti, a koji uživamo u crnogorskim televizijskim egzibicijama, bili ravnopravni.
Gospoda iz Televizije treba da shvate da su televizijske pretplate prošlost.
Sada kada privatnih televizija imamo koliko nam volja, zašto bi iko plaćao državnu, i to još ovakvu.
I ove silne pare koje televiziji stižu iz budžeta su pare građana Crne Gore.
I onih sedam miliona maraka viška, koji su potrošili, pare su građana Crne Gore.
I to je mnogo, i previše.
Stranci u Budvi
Rukovodstvo "Budvanske rivijere" ponovo izbija u prvi ekonomski, a možda i politički plan.
Podsjećanja radi, prvo se vrh DPS-a silno zavadio oko "privatizacije" "Mogrena".
Padale su i teške riječi.
Zatim je sukob produbljen oko navodnog "izdavanja" šest elitnih hotela "Budvanske rivijere" nekom navodnom francuskom "Akoru".
Ponovo su tada, u vrhu DPS-a, pale teške riječi.
Sada, kada su Rusi, navodno, riješili da zakupe hotel "4. jul" u Petrovcu, ponovo problemi.
Saznaje se da spor oko zakupa može stići i do suda u Luksemburgu.
Izgleda da predsjedniku crnogorskog parlamenta i potpredsjedniku DPS-a više "leži" politika od ekonomije.
Moraće da "digne" ruke od "Budvanske rivijere", i prepusti je mnogo iskusnijim kolegama iz vrha DPS-a.
U protivnom, ništa od "stranaca" u Budvi.
|