U utorak, 5. januara 2001. godine, u "Nezavisnim", na 4. strani izašao je tekst pod naslovom "Nije tačno da sam ja Raičeviću dao nadimak mister procenat".
"Nezavisne" su skoro čitavu jednu stranu, na udarnom mjestu, posvetile izvjesnom gospodinu Maroviću, koji je bio zamjenik direktora "Prekookeanske plovidbe" iz Bara, a kojeg je upravo Raičević smijenio sa tog mjesta i penzionisao.
Nedovoljno informisani čitaoci bi na osnovu tog članka, koji je omogućio da bivši zamjenik direktora javno iznese niz veoma teških optužbi na račun Miodraga Raičevića, predsjednika Upravnog odbora "Prekookeanske plovidbe" - Bar, a koji je ujedno i visoki funkcioner DPS-a, poslanik u Skupštini Crne Gore, kao i direktor Direkcije javnih radova.
Dakle, ti nedovoljno informisani čitaoci bi mogli da pomisle da se radi o uređivačkom zaokretu "nezavisnih", koje su, eto, odlučile da kritički pišu o "radu" vladajuće garniture u Crnoj Gori.
Međutim, dobro informisani čitaoci treba da znaju da je gospodin Marović, a koji se, treba priznati opravdano, "obrušio" na gospodina Raičevića, bliski rođak crnogorskog predsjednika parlamenta, što objašnjava ovu, za "nezavisne" nesvakidašnju, ulogu iznošenja "prljavog veša" vladajuće garniture.
Takođe javnost malo, ili nimalo, zna o tome da je po tužbi gospodina Marovića protiv Raičević Miodraga, predsjednika Upravnog odbora "Prekookeanske plovidbe" - Bar, Osnovni sud u Baru usvojio Marovićev tužbeni zahtjev, i izbor Raičevića za predsjednika Upravnog odbora proglasio ništavim.
Javnost takođe malo zna o tome da je u jednom periodu Upravni odbor "Prekookeanske plovidbe" - Bar čiji je predsjednik bio Raičević donio odluku da svoga predsjednika imenuje i za vršioca dužnosti direktora preduzeća, što je i radio više mjeseci, a koju odluku je takođe sud proglasio nezakonitom.
Javnost takođe malo zna o tome da Raičević nije, po zakonu, mogao biti izabran niti za predsjednika Upravnog odbora, niti za v.d. direktora jer je taj izbor bio suprotan članu 70 Zakona o preduzećima, koji kaže da isto lice može biti član Upravnog odbora najviše u tri preduzeća, a predsjednik Upravnog odbora najviše u jednom od ta tri.
Međutim, od silnih obaveza visoki funkcioner i poslanik DPS-a se zabrojao pa je taj broj uveliko premašio.
Javnost malo zna o tome da je na osnovu dosadašnjih "pretraga" utvrđeno da je Raičević tada, a vjerovatno i sada, bio predsjednik Upravnog odbora preduzeća "Slobodna carinska zona" Bar, zatim predsjednik Upravnog odbora preduzeća "Zavod za izgradnju Bara".
Takođe je bio, a vjerovatno je i sada, i član Upravnog odbora preduzeća HTP "Budvanska rivijera" Budva, Građevinskog preduzeća "Crna Gora" - Nikšić, i "Sportskorekreativnog centra" Budva, te Kliničkog centra.
Dakle, taj gospodin je bio, što predsjednik, a što član Upravnog odbora, istovremeno u sedam preduzeća širom Crne Gore, po dosad prikupljenim informacijama.
Kada se tome dodaju funkcije republičkog poslanika, te direktora Direkcije javnih radova, onda se stvarno Crna Gora i njeni građani takvom "pregaocu" teško mogu odužiti.
Javnost samo može da sluti i naslućuje kolika su ukupna lična primanja bilo kojeg pojedinca sa ovolikim brojem istovremenih funkcija.
A sve to u vrijeme kada je ogroman broj mladih, obrazovanih ljudi, po hodnicima Zavoda za zapošljavanje.
Međutim, kako možemo očekivati od jednog poslanika DPS-a da poštuje zakon, kada to ne čini ni njegov potpredsjednik partije, koji je ujedno i predsjednik Skupštine republike Crne Gore, a o čemu su mediji već izvještavali.
Da li će ova presuda Osnovnog suda u Baru (Posl. br. p. 446/99 od 14.09.2000) biti i izvršena, ostaje da se vidi, ali će svakako njena sudbina biti pokazatelj odnosa političkih snaga u vrhu DPS-a.
Ako je suditi po zainteresovanosti lidera Socijaldemokratske partije, da se ne "čačka" po aferi zvanoj "Prekookeanska plovidba" Bar, može se zaključiti da će aktuelna vlast sve učiniti na zataškavanju svega onoga što je u jednom pismu iznio nekadašnji direktor "Prekookeanske plovidbe" Bar, kapetan Svetozar Dragović.
Budvanski DPS
ponovo u krizi
Problemi na relaciji predsjednik DPS-a i njegov potpredsjednik iz Budve rješavaju se preko leđa gradonačelnika Budve gospodina Pribilovića, a za sve su najmanje krivi građani Budve koji, ni krivi ni dužni, trpe posljedice ovog "spora".
Naime, Montenegrobanka je, zbog navodnog duga po osnovu kredita, blokirala račun opštine Budva.
Može se samo zamisliti šta bi se desilo da je kojim slučajem blokiran račun SO Podgorica.
Pribilović, međutim, nema takvu političku "težinu" pa, kako mu je to potpuno jasno, pokušava da problem dugova Montenegrobanke plasira tamo gdje treba.
I gdje je tom problemu i mjesto.
U samom vrhu države.
U maloj Crnoj Gori sa "vrha" sve kreće i na tom "vrhu" sve se i završava.
Potraživanja Montenegrobanke dostigla su cifru od 70 miliona maraka. Zna se da se tolike pare ne mogu izdijeliti a da vlast ne zna kome.
Za tako nešto potrebna je izričita ili prećutna saglasnost vlasti, a vjerovatno i nalog.
Sada čak i Pribilović, član DPS-a, gradonačelnik DPS-a, i poslanik DPS-a "proziva" pojedince koji su "uzimali" kredite u milionskim iznosima iz Montenegrobanke, a zatim pare iznosili iz zemlje.
Crnoj Gori su ostavili i ostavljaju dugove.
Nema sumnje da gradonačelnik Budve ovu kritiku nije uputio opoziciji.
Opozicija, ni politička, ni ekonomska, ni bilo koja druga, te kredite ni pod kojim uslovima od jedne "državne" banke nije mogla da dobije.
Dobili su ih privilegovani pojedinci iz vlasti, u vlasti, i bliski vlasti, a sada te pare treba da vraćaju crnogorski građani.
Sve to saopštava gradonačelnik DPS-a, poslanik DPS-a i istaknuti funkcioner DPS-a.
Saopštava sve, osim najvažnije, a to su imena, i preduzeća, i pojedinaca, koji su dobili 70 miliona maraka, i iznijeli ih iz zemlje.
A ta imena zna i on i upravljačka garnitura Montenegrobanke.
Pribilović izjavljuje da su "uspješni crnogorski biznismeni" po inostranstvu kupili kuće, prebacili porodice, i da po svjetskim koledžima školuju djecu.
Prećutkuje Pribilović ko je tim "uspješnim crnogorskim biznismenima" to sve i omogućio.
Opozicija ili pojedinci na vlasti.
A on pripada ovim drugim.
Zato, borba za pravnu državu ne počinje i ne završava kroz par novinskih saopštenja proizašlih iz borbe za što veću vlast u samoj vlasti, ili povrijeđene sujete bilo kojeg pojedinca.
A naročito onih pojedinaca koji čak nijesu našli za shodno da u skladu sa skupštinskom preporukom prijave svoju imovinu.
Pa makar to bili Pribilović i Marović zajedno, ili pojedinačno.
Naravno, kada je o Montenegrobanci riječ, ni njen generalni direktor ne želi da "prozove" najveće dužnike ove banke.
Razlog: očigledno neko u "vrhu" stoji iza njih.
Međutim, svakom ekonomskom analitičaru je jasno da pojedinci koji imaju privilegiju da "zavuku" ruku duboko u trezor Montenegrobanke i izvuku onoliko deviza koliko im treba, mogu biti samo DPS-miljenici, i DPS-štićenici.
Potpuno je jasno da se sva ekonomska crnogorska centrifuga vrti uz Kombinat aluminijum, kreće iz Kombinata aluminijuma, ili završava u Kombinatu aluminijuma.
Ko ne sarađuje, proći će kao Montenegrobanka, ili budvanski gradonačelnik.
I u DPS-u mora da bude "žrtava".
Pitanje je da li te "žrtve" imaju moralno pravo na građansko razumijevanje i političku odbranu.
Veoma teško.
Ko to smije
da ne plaća struju
Ni direktor Elektroprivrede Crne Gore neće više da ćuti, već proziva najveće dužnike u Crnoj Gori.
Naravno, tu je Kombinat aluminijuma, koji po riječima direktora konstantno duguje 3-4 mjesečne fakture za utrošenu električnu energiju u iznosu od oko 25 miliona maraka.
Među privilegovanima za plaćanje struje je i "Željezara Nikšić", međutim, direktor Elektroprivrede Crne Gore ovoga puta prećutkuje iznos duga.
Kada se sve sagleda, u crnogorskom repro-lancu se duguje svima osim Kombinatu aluminijuma.
Tako Elektroprivreda Crne Gore Rudniku uglja Pljevlja duguje 20 miliona maraka, Kombinat aluminijuma Elektroprivredi 25 miliona, Kombinat aluminijuma Montenegrobanci duguje sam bog zna koliko miliona maraka, Kombinat aluminijuma Željeznici ko zna koliko i, na kraju, ko zna u kom se iznosu duguje poreza i doprinosa na plate i drugih obaveza državi.
I sve to neko u vrhu ove države koja se zove Crna Gora toleriše.
I podstiče.
I devize prebacuje u inostranstvo.
I da sve bude najgore, taj neko očekuje da naredne vanredne izbore dobije.
Teško da tako nešto ovoga puta prođe.
Bez obzira na sklopljene "dilove" i pokradene glasove.
|