U nezavisnoj reviji "Istok" ekskluzivno je objavljen spisak dužnika Montenegrobanke, ili makar njegov najveći dio.
Činjenica je da su odgovorna lica i u banci, i u državi, odbijala da javno saopšte imena dužnika.
Od ukupno pedesetak objavljenih dužnika njih pet "vuče" više od 80 odsto ukupnog duga.
Na čelu liste dužnika nalazi se Kombinat aluminijuma, koji, ni manje ni više, duguje oko 25 miliona maraka.
Iako je najveći, istovremeno je i najzaštićeniji jer svaku blokadu njegovog računa sprečava Privredni sud u Podgorici.
"Lokomotiva" crnogorskog repro-lanca mora da se "čuva", kako izjavi njen direktor, i od najmanje prehlade.
Veliko je pitanje kakve su to garancije date drugom sa liste dužnika, a to je preduzeće "Merkur" iz Budve, da dobije, ni manje ni više, nego preko 12 miliona maraka kredita.
Od toliko novca bukvalno bi vaskrsnula privreda bilo kojeg grada na siromašnom sjeveru Crne Gore.
Preduzeće "Ulcinjska rivijera" iz Ulcinja je "dobilo" blizu 7 miliona maraka, a sada, kada bi ti krediti trebalo da se vrate, iz Ulcinja stižu optužbe kako se radi o političkim potezima.
Bilo bi veliko čudo da na listi, i to visoko rangirano, nije i preduzeće "Primorka" iz Bara sa više od četiri miliona maraka duga.
Tu je i preduzeće "Limeks" iz Podgorice, čiji dug takođe premašuje 4 miliona maraka.
Toliko silnih miliona je podijeljeno iz državne banke i, što je najvjerovatnije, najveći dio nikada neće biti ni vraćen.
Dug će kod društvenih preduzeća biti pretvoren u dionice, odnosno dodatno će se istopiti, ionako istopljeni, s mukom sticani, društveni kapital.
Nešto se i vrati
Zahvaljujući Vladi Crne Gore, Montenegrobanci se, kao što se vidi, duguje oko 70 miliona maraka, narodnih para.
Međutim, nešto od tih narodnih para Vlada RCG narodu i vrati.
Galantno kao i uvijek, i pred izbore kao i uvijek.
Tako je na sjednici Vlade RCG, održanoj 9. marta ove godine, odlučeno da radnicima 138 preduzeća iz 18 crnogorskih opština bude povezan radni staž i isplaćene zaostale zarade.
Za te namjene će biti izdvojeno čitavih 4.300.000 maraka.
Crnogorski radnici bi trebalo da imaju razloga za veselje jer, zahvaljujući izborima, neki od njih će povezivanjem staža steći pravo na penziju, a time i pravo na koliko-toliko redovnu "crkavicu" iz budžeta RCG.
"Crkavicu" još davno zarađenu.
Na red su došle
i DD "Plantaže"
Po iskrenom mišljenju autora, najbolje crnogorsko društveno preduzeće DD "Plantaže" došlo je na red za rasprodaju, odnosno privatizaciju.
Radi se o preduzeću, proizvođaču nadaleko čuvenih vina "vranac", "pro-korde", "krstač", itd.
I prije sankcija, i za vrijeme sankcija, i poslije sankcija, ovo preduzeće je bilo jedno od rijetkih koje je ulagalo u razvoj.
Najbolji dokaz tog razvoja bio je pogled iz aviona, iz ptičje perspektive, prilikom polijetanja ili slijetanja na podgorički aerodrom, gdje je iz godine u godinu površina zasada vinove loze bila sve veća i veća.
Bilo je samo pitanje dana, i čudi da taj dan nije bio mnogo ranije, kada će se neko "nameračiti" da preuzme ovu crnogorsku reprezentativnu kolekciju vrhunskih vina.
Sudeći po privatizacionoj praksi u Crnoj Gori, u kojoj nema primjera da je nakon privatizacije bilo kojeg srednjeg ili većeg preduzeća stanje u njemu krenulo uzlaznom linijom, teško je vjerovati da će drugačije biti i sa DD "Plantaže".
Pitanje je zašto se uopšte ulazi u privatizaciju nečega što je stvarno uspješno, barem do trenutka kada se veći dio crnogorske privrede ne privatizuje.
Jer, DD "Plantaže" jesu uspješne.
Barem za crnogorske prilike.
Neće valjda da je sruše
U "Nezavisnim" 6. marta je izašao alarmantan podatak da velelepna zgrada koja se gradi kod Poslovnog centra "Kruševac" (blizu zgrade "Vektra") nema građevinsku dozvolu.
Istina, podaci o broju nelegalno podignutih spratova ili korisnih kvadratnih metara površine nijesu saopšteni, međutim, svako ko je upoznat sa principijelnošću grado-načelnika Podgorice sa zebnjom očekuje šta će ovaj da uradi.
Niko ne bi želio da vidi kako ovo moderno arhitektonsko rješenje, sa predivnim kupolama, nestaje pred nalozima građevinske inspekcije.
Jer, najvjerovatnije će grado-načelnik te akcije uklanjanja nelegalno podignutog objekta, ili njegovog dijela, organizovati sada, prije završetka radova, kako mu se ne bi ponovile nemile scene uplakane djece i staraca u kolicima koje su pripadnici organa reda morali fizički da iznose iz objekata, kako bi se ispoštovali grado-načelnikovi nalozi, a bespravno podignuti objekti uklonili, odnosno srušili.
Ni po babu ni po stričevima, već po zakonu, kako to samo on umije.
U to smo se u proevropskoj Crnoj Gori uvjerili nebrojeno puta.
Crna Gora čeka
strane investitore
Nedavno je u "Večernjim novostima" izašla, za crnogorske prilike, prilično zabrinjavajuća analiza.
Naime, male su šanse da putem stranih koncesija bude izgrađen dio autoputa od Srbije prema Makedoniji.
Razlog je nedovoljan saobraćaj, odnosno njegova frekvencija.
Po međunarodnim standardima, nema govora da će se neko prihvatiti koncesije za izgradnju autoputa, sve dok prosječan godišnji saobraćaj ne premaši 10-15 hiljada vozila na dan.
Ovaj podatak i ne bi trebalo toliko da brine nas u Crnoj Gori da crnogorska vlast sa velikim optimizmom ne očekuje zainteresovane strance za ulaganja i izgradnju i tunela "Sozina", i mosta "Verige".
Istina, smetnja je zajednička država i, da nije nje, već bi se uveliko i gradili mostovi, i probijali tuneli.
A što se tiče prosjeka vozila, stigli bismo i mi do tih 10-15 hiljada.
Na mjesečnom nivou.
Stari partneri se
ne zaboravljaju
Očigledno je da koalicioni partneri SNP-a na saveznom nivou ne zaboravljaju svoje stare prijatelje iz DPS-a Crne Gore.
Naime, povodom onih silnih platformi za redefinisanje odnosa između Srbije i Crne Gore, a koje su, u raznim varijantama, ponudili gotovo svi, od mjesnih zajednica, nevladinih organizacija pa do vrha države, u "igri" je i srednje rješenje.
Na tom "srednjem" rješenju izgleda da bi se našli i crnogorski DPS i srbijanski DOS, a to je da se na sadašnje stanje između dvije federalne jedinice proglasi moratorijum u trajanju od tri godine.
I to ne bi bio problem da sadašnje stanje nije tako daleko, i predaleko od ustavnog.
Naime, sadašnjem stanju skoro da nedostaje samo stolica u Ujedinjenim nacijama pa da Crna Gora bude samostalna.
I sada bi to stanje "partneri" iz DOS-a željeli da zamrznu tri godine.
Taman toliko koliko je neophodno da se jedna velika većina na to i navikne.
Dobro smišljeno, samo se ne zna gdje.
Na Svetom Stefanu, ili na zajedničkim putovanjima prilikom obilazaka NATO-centara.
Biće veoma interesantno kako će na sve ovo reagovati koalicioni partneri "iz nužde", kako su za SNP voljeli da kažu neki političari iz DOS-a.
Nećemo valjda dočekati da se Jugoslavija proda za tri godine funkcionerskog mandata.
Najzad, moraće se još poneko oko svega toga pitati.
U Crnoj Gori protiv,
u Beogradu za
Ili će možda biti slično kao i sa Zakonom o amnestiji.
Poslanički klub SNP-a u republičkom parlamentu desetak dana je vodio bitku da se taj zakon u Crnoj Gori ne usvoji.
I to prije samo nešto više od godinu dana.
Ko je tada mogao i pomisliti da će, nakon izvjesnog vremena, poslanici "iste" partije dići ruke za izglasavanje Zakona o amnestiji na saveznom nivou.
Naknadna pamet otvorila je velike dileme.
U kojem su to parlamentu poslanici SNP-a ispravnije i časnije postupili, republičkom ili saveznom?
Ne može se nikako u oba slučaja biti, ili ne biti, u pravu.
Naročito kada ima i onih koji su i fizički bili, i glasali, i u Podgorici, i u Beogradu.
Ukoliko nijesu izašli iz sale za vrijeme glasanja.
|