Može samo da se nagađa ko je to dovoljno politički "jak" u Crnoj Gori da kreditnim putem razdijeli sedamdesetak miliona maraka preko Montenegrobanke.
Ta "snaga" je, kako ovih dana izgleda, usmjerena prema jednom cilju, a to je da se ta sredstva nikada ne vrate.
Treba reći da je sa toliko novca mogao biti sagrađen čuveni most "Verige" u Bokokotorskom zalivu.
Za sada, "isplivavaju" samo manji dužnici, među kojima je i Skupština opštine Budva, preko koje se, po svoj prilici, namiruju neki politički računi.
Da ne bi izašli u javnost "konspirativni" podaci, pobrinuo se državni tužilac Republike Crne Gore, koji se ekspresno "umiješao" u "slučaj" i od Montenegrobanke zatražio dokumentaciju o spornim kreditima.
Sada, kada crnogorsko tužilaštvo "istražuje", niko, i da hoće, ne smije, u interesu istrage, da iznosi podatke u javnost.
Naročito ne podatak o dužnicima, koji je jedini ostao sakriven od javnosti.
Može samo da se nagađa zašto je to tako, međutim, najvjerovatnije postoji strah da sa imenima dužnika ne budu objelodanjena i imena crnogorskih "moćnika" koji su odgovornim licima Montenegrobanke najvjerovatnije "garantovali" za solventnost dužnika i sigurnost ulaganja.
U svojim izjavama za režimski list "Pobjeda", od 4.2. ove godine, viceguverner Narodne banke Crne Gore i generalni direktor Montenegrobanke nedvosmisleno daju puno razloga za brigu kada je u pitanju ukupni crnogorski privredni i ekonomski ambijent u kojem se nalazimo.
Tako viceguverner priznaje da u Crnoj Gori nema ni tržišta novca, ni tržišta kapitala, kao ni tržišnih instrumenata.
Pitanje je gdje se u Crnoj Gori ti "instrumenti" nalaze, s obzirom da su još davno oteti od Savezne vlade.
Viceguverner ne štedi ni sudove, za koje kaže da sporo i neefikasno rade.
Čudi da predsjednik Vrhovnog suda nije "ustao" u odbranu svog "sudskog kraljevstva".
Umjesto da energično zahtijeva od države da svojim mehanizmima zaštiti povjerioce, a ne dužnike, kao što je u svim normalnim državama, viceguverner javno izražava nadu, ili procjenu, da će Montenegrobanka preživjeti ako dužnici izmire makar trećinu duga.
U zdravim tržišnim ekonomijama, a što ova crnogorska sigurno nije, nema cjenkanja: ako su neka preduzeća dužna, plaćaju dug, ili idu na doboš, a iza svakog dužničko-povjerilačkog odnosa stoji država svojim autoritetom.
U svojoj "besjedi" viceguverner priznaje da Montenegrobanci duguju i neki "zvučni" dužnici.
Ta kategorija "zvučnih dužnika" je crnogorski ekonomski specijalitet, nepoznat u ekonomskoj teoriji, ali potpuno jasan crnogorskoj praksi.
Takođe, ekonomski krajnje poražavajuće djeluje izjava generalnog direktora Montenegrobanke, koji, ne trepnuvši, izjavi sljedeće:
"I privatizacija u pojedinim firmama rađena je više formalno nego suštinski. Kad Montenegrobanka, recimo, aktivira hipoteku, ne bi li se naplatila, ispostavi se da je privatizacija izvršena tako što je privatnik dobio kredit, njime finansirao učešće, a obaveze prema fondovima su mu reprogramirane".
Gola istina.
Nedostaju ponovo samo imena.
I pojedinaca i firmi.
I odgovornih lica u državnim organima, koji su omogućili, a vjerovatno i dalje omogućavaju, da se narodnim parama, iz Narodne banke, "kupuju" narodna preduzeća.
Svi su ubijeđeni da će sada, kada je čitav "problem" prešao u ruke državnog tužioca, na sva ova pitanja, i dileme, građanima Crne Gore stići odgovor.
Ako ne stigne sada, poslije 22. aprila nadati se da hoće.
Imamo li jaku državu
Samo dan ranije nego što su ugledale javnost ove izjave čelnika bankarskog sistema Crne Gore, na slične probleme je ukazao i potpredsjednik Savjeta za privatizaciju.
On priznaje da državni status Crne Gore nije glavni problem potencijalnim stranim investitorima za dolazak i ulaganje u Crnu Goru.
Kvalitetno zakonodavstvo i jaka država je to što svakoga investitora opredjeljuje kada treba da uloži novac, saopštava prof. dr Veselin Vukotić.
A Crna Gora nema ni jedno ni drugo.
Ni kvalitetno zakonodavstvo, ni jaku državu.
Ima jake ili moćne pojedince u slaboj državi, i to samo zato što to aktuelnoj vlasti odgovara.
Potpredsjednik Savjeta za privatizaciju bi trebalo crnogorskoj javnosti da odgovori na "optužbe" direktora Montenegrobanke kako se u postupku privatizacije pojedina preduzeća "kupuju" kreditima dobijenim od državnih banaka, a zatim im se obaveze prema fondovima odlažu, što se jednostavno i narodnim jezikom zove "PLjAČKA".
Ko govori istinu
Svako malo građanima Crne Gore obrate se zvaničnici MUP-a sa saopštenjem kako je stopa kriminaliteta u Crnoj Gori u padu, te da se pripadnici MUP-a veoma uspješno bore sa svim inkriminisanim pojavama.
Takva saopštenja redovno podrži i državni tužilac Crne Gore.
Pridruži im se i predsjednik Vrhovnog suda.
Kada se sve te izjave sklope, dolazi se do zaključka da pravna država "cvjeta" u Crnoj Gori.
Onda, veoma čudi, a i zabrinjava, zahtjev gospodina Đukanovića da SAD pruži pomoć Crnoj Gori u rješavanju problema pograničnog šverca i kriminala ("Novosti" 6.2.2001).
Prije samo par mjeseci, aktivnosti Vojske Jugoslavije na sprečavanju šverca u pograničnim pojasima Crne Gore proglašavane su od strane crnogorskih zvaničnika kao namjerno podrivanje ekonomskog sistema Crne Gore.
Još su u sjećanju "srceparajuće" izjave stanovnika pograničnih oblasti saopštene preko državne televizije.
A samo par mjeseci kasnije stižu poražavajuća priznanja sa samog vrha crnogorske političke piramide.
"Bez pomoći Amerike nijesmo u stanju da se izborimo sa kriminalom".
I pored jakog i organizovanog sudstva.
I pored jakog i organizovanog tužilaštva.
I pored 20.000 policajaca.
Kome ćemo vjerovati ako ne "predsjedniku"?
Crna Gora
- bescarinska zona
Na predlog zvaničnog "Beograda" da se između Crne Gore i Srbije izvrši harmonizacija carina, Vladini funkcioneri u Crnoj Gori, a posebno ministar finansija i ministar trgovine "očekivano" reaguju.
Pozivaju Srbiju da slijedi primjer Crne Gore.
Da se carine ukinu a tržište potpuno otvori.
Kao ovo crnogorsko.
I ekonomski laici znaju da su carine sredstvo ekonomske politike kojim se štiti domaća proizvodnja.
Naravno, tamo gdje te proizvodnje ima, i gdje se još nešto proizvodi.
U Crnoj Gori je toga sve manje, pa je i takva "zaštita" nepotrebna, a tržište otvoreno.
Ono što crnogorski ministri neće da kažu je to da je ujednačavanje carinskih stopa jedan od osnovnih uslova da se uspostavi slobodan protok roba između Srbije i Crne Gore, i obrnuto, bez ikakvih prepreka, i kontrola kod Prijepolja, ili bilo gdje drugdje.
Ministar trgovine u Vladi Crne Gore traži od Srbije da ukloni "barikade" kako bi se roba koja se bez carina uvozi u Crnu Goru prodavala na tržište Srbije i tako ostvario ekstraprofit.
Crnogorski ministar treba da zna da zajedničko jugoslovensko tržište podrazumijeva i zajedničke i ujednačene uslove i proizvodnje i prodaje, i uvoza i izvoza, i poreza i carina, i taksi i nadoknada.
I to će, htjeli ili ne, i jedan i drugi crnogorski ministar morati da shvate.
Čija frula
onim šorom svira
Jedan od rijetkih predloga iz Generalštaba Vojske Jugoslavije, a koji u "zvaničnoj" Crnoj Gori nije napadnut ili bar kritikovan je da se izmjenama Zakona o Vojsci Jugoslavije predvidi mogućnost otkupa služenja vojnog roka.
Nova "demokratska" vlast u Beogradu na ovaj način priznaje da je u Jugoslaviji došlo do raslojavanja građana u tom obimu da su "privilegovani" toliko ekonomski moćni da sebi priušte i zakonsku privilegiju da plate služenje vojnog roka.
Sve do juče bila je obaveza svih "sinova" da odsluže vojni rok.
To su morali i sinovi seljaka i radnika, i sinovi političara, i sportisti, i muzičari, i bogati i siromašni.
Jedina mogućnost da neko ne služi vojni rok bila je da nije fizički ili mentalno zdrav.
Sada je u pripremi Zakon koji će predvidjeti i još jednu mogućnost za oslobađanje od obaveze služenja vojnog roka.
A to je bogatstvo.
Novokomponovani bogataši, i u Srbiji i u Crnoj Gori, oko ovoga će se lako složiti.
"Tržišna ekonomija" i "demokratija" znaju da budu veoma bolne i nepravedne.
Izgleda da ćemo tek vidjeti koliko.
|