Do samo prije mjesec dana bilo je nemoguće zamisliti da neko od dijela crnogorske vlasti optuži dio te iste vlasti za svjesno nanošenje štete.
Naime, generalni direktor Željezare AD "Nikšić" Miodrag Pejović optužio je ministra trgovine u Vladi Republike Crne Gore da je, time što je odobrio uvoz čelika armaturne mreže u Crnu Goru, nanio ogromnu štetu ovom kolektivu.
Ovakve optužbe su dosad "išle" isključivo prema Beogradu i Saveznoj vladi.
Samo sedam dana prije nego je ovo izjavio gospodin Pejović je preko dnevnika "Vijesti", iz istih razloga, žestoko "napao" Saveznu vladu i ljude koji joj personalno stoje na čelu.
Naravno, nije propustio da naglasi da je za sva zla sa kojima je suočena kompanija na čijem je čelu (Željezara) kriva savezna administracija.
U Crnoj Gori su svi imali dežurnog krivca, pa i Željezara, tako da su "uvozni nestašluci" crnogorskog ministra trgovine mogli da prođu.
I prolazili su.
Dok je bilo "političkog prostora" za "istresanje" po Beogradu i saveznoj administraciji, direktor Željezare je to i radio.
Kada su se okolnosti promijenile, a direktor Željezare zavirio u crnogorsko dvorište, otkrio je "ministra Bralić Rama, kako mu Željezaru slama".
Kapaciteti Željezare su takvi da bi ona mogla da podmiruje četvorogodišnje potrebe Crne Gore za armaturnim željezom i čelikom, tako da takvi potezi dokazanog "trgovačkog eksperta" kakav je ministar trgovine Željezari znače zatezanje omče oko vrata.
Oživljavanje jedinstvenog jugoslovenskog tržišta, u svom punom značenju, Željezaru bi vratilo na put punih proizvodnih kapaciteta.
Kako to prevazilazi nadležnosti crnogorskog ministra trgovine, to će generalni direktor Željezare, i republički poslanik, gospodin Pejović morati da uputi kritike personalno čovjeku čiju politiku slijedi u posljednje tri godine.
Intelektualci, mirno
Postavlja se pitanje da li se u Crnoj Gori vodi registar intelektualaca, ako ne po znanju, ono makar po zvanju.
Ukoliko se vodi, njegovo objavljivanje je neophodno.
Da li je to mjera stručnosti, ili školske spreme, ili mjera vlasti.
Ili i jedno i drugo.
Ili ni jedno ni drugo.
Najsvježija intelektualna prebrojavanja i svrstavanja tjeraju prave intelektualce da od tog, i svih sličnih budućih popisa, pobjegnu.
Lijepo li je biti bez škole.
Mada, u našoj "uspravnoj" i to što je neko bez škole nije garancija da neće biti upisan u vrhunske intelektualce.
Savjet za privatizaciju je pripremio dvije prodaje.
Jedno je čuveni Institut u Igalu, a drugo je Duvanski kombinat Podgorica.
Za prodaju kontrolnog paketa akcija u Institutu "Simo Milošević" u Igalu ne bi trebalo da bude problema.
Panić je ponovo "u sedlu".
Stigao je u Beograd i "preuzeo" Galeniku.
Biće ljekova da se Institut plati.
Ministar zdravlja Crne Gore Miomir Mugoša mora biti veoma obazriv da mu ponovo ne "uvale" ljekove sa isteklim rokom trajanja.
Ne iz razloga što ih građani Crne Gore neće, već što bi toliku količinu ljekova trebalo prepakovati u kesice.
A to košta.
Biće posla za gradonačelnika i ministra.
Nakon prodaje Duvanskog kombinata mnogo toga u Crnoj Gori će biti jasnije.
I ekonomski i politički.
Ukoliko za kupovinu bude zainteresovan stranac, isti će postaviti najmanje dva uslova.
Prvo, da mu se tržište Crne Gore "očisti" od švercovanih uvoznih cigareta.
I drugo, da mu pod jednakim uslovima, a to podrazumijeva jednu uređenu državu, bude dostupno i tržište Srbije.
Međutim, ukoliko kupac bude "domaće čeljade", jedini uslov će biti da nema nikakvih uslova.
Ipak je od svega najvažnije da nam država bude zadovoljna.
Problem neizgovorena riječ
U nekim situacijama i neizgovorena riječ može da predstavlja ne manji problem nego kada se kaže riječ više.
Autor ovog teksta je to osjetio na sopstvenoj koži.
Naime, na zasjedanju Skupštine Republike Crne Gore u utorak, 24.10.2000. godine, autor je, prilikom svog izlaganja, propustio da u cjelosti crnogorskoj javnosti pročita jedno obično pismo.
Pismo, na dvije strane, autoru je bilo upućeno iz spuškog zatvora, od bivšeg generalnog direktora HTP "Boka", gospodina Milana Tripkovića.
Autor je procijenio da tema koja je bila na dnevnom redu (izbori i imenovanja) nije dovoljno "bliska" da bi pomenuto pismo bilo pročitano u cjelosti, već je citirao samo par rečenica iz istog.
Ostatak pisma bio je manje medijski atraktivan, tako da bi, najvjerovatnije, ostao van domašaja medija i javnosti.
Međutim, vrlo je vjerovatno da je baš to pismo bilo povod napada na autora koji je izvršen u kasnim večernjim satima 25. oktobra.
Može se samo zamisliti kakve su to "muke" natjerale nalogodavce da angažuju pet-šest "ljudi" da ugroze život jednog poslanika, da bi se došlo do pisma jednog zatvorenika.
Ili je možda nešto drugo bilo u pitanju.
Jedno je sigurno.
Način na koji je sve bilo izvedeno, nedvosmisleno ukazuje na profesionalno odrađeni policijski scenario.
Ostaje da vidimo, da li će, narednih dana, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Crne Gore otkriti počinioce, a do tada za autora, a koji je bio i žrtva, i glavni i jedini osumnjičeni je MUP RCG.
Vrhunac licemjerstva
Vrhunac licemjerstva predstavljaju izjave pojedinih predstavnika vladajućih političkih stranaka u Crnoj Gori povodom napada na autora.
Tako je Dragan Đurović "pozvao MUP" da "utvrdi činjenice" i istakao da ima "puno povjerenje u državne organe da će rasvijetliti slučaj".
Rifat Rastoder se "pridružuje zahtjevima za hitnije rasvjetljavanje".
Miodrag Iličković se "zalaže da se slučaj ispita".
Jedino je predstavnik Narodne stranke bio precizniji u izjavi i istakao da MUP "mora" uraditi ono što mu je i posao i da će Narodna stranka biti "apsolutno istrajna da se izgrednici pronađu".
S obzirom na to da se sva kadrovska rješenja MUP-a RCG nalaze na mjestima na kojima jesu zahvaljujući glasovima Koalicije "Da živimo bolje", datih u Skupštini, onda predstavnici vladajućih stranaka nemaju pravo da "apeluju na MUP", "pridružuju se zahtjevima" ili "vjeruju" ili "ne vjeruju" u nešto.
Oni treba i moraju da narede Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Crne Gore da otkrije i saopšti imena napadača, u određenom roku, i naglase da će, u suprotnom, smijeniti rukovodstvo MUP-a RCG, jer to, zahvaljujući većini u Skupštini, mogu da sprovedu.
To je jedini moralni rječnik koji se priznaje i pozdravlja.
Sve ostalo je svjesno prikrivanje istine.
Sve ostalo je podsticanje nasilja.
|