Nakon što je Svetozar Marović "preživio" nekoliko političkih nokauta, i to direktno od Mila Đukanovića, a povodom privatizovanja "Mogrena" - Budva, na pomolu su novi DPS-potresi.
Pod dirigentskom palicom "šampiona demokratije" ovoga puta su "istrčali" Ivo Armenko i Miodrag Raičević, kritikujući ugovor o menadžmentu sa francuskom firmom "Akor" za šest najboljih crnogorskih hotela. Valjanost i neophodnost ovog posla obrazlaže savjetnik predsjednika Vlade. Najbolji crnogorski hoteli se ustupaju, ne zna se kome, na 15-20 godina.
Na spisku "menadžerisanja" nema hotela "Mogren", a jedini je on bio otvoren tokom čitave godine, iako mu menadžer nije Francuz, već Budvanin.
Ostaje nejasno, kako bilo koja od tih silnih svjetskih firmi koje se utrkuju da "menadžerišu" našom narodnom imovinom nije odlučila da izgradi neki hotel na Crnogorskom primorju (Jaz, Buljarica, Ulcinj i dr) pa da te svoje hotele puni gostima iz bijeloga svijeta, na sopstvenu odgovornost i rizik.
Umjesto toga, Vlada Crne Gore nam uvozi umne glave, koje bi trebalo narednih 20-ak godina da izvlače dohodak iz onoga što je ostalo od crnogorskog turizma, i uz obavezu da to sve pozamašno platimo (milion maraka godišnje).
Običnom narodu je svejedno, on u te hotele i tako nije zalazio, a teško bi i ubuduće. Ostaje pitanje šta ukoliko se u hotelu "Plaža" u Herceg Novom, a koji je takođe predviđen da se ustupi Francuzima, ne bude organizovao doček Nove godine 2001, gdje će onda Đukanović sa svojom svitom?
Kilibarda prijeti
Uvijek se u Narodnoj stranci nađe po jedan "Kilibarda" da se obruši na Vojsku Jugoslavije ("Pobjeda", 9.8.2000.). Ovoga puta to je bivši poslanik Savo, a sada Savo - potpredsjednik Vlade.
Istina, on Vojsci Jugoslavije zasad ne prijeti ukidanjem komunalija, kao njegov prethodnik, ali se i te kako kandiduje za predvodnika koalicionih juriša.
Sve što Vojska u sklopu svojih redovnih i ustavnih nadležnosti uradi za Sava je pritisak, za Sava je provokacija, za Sava su incidenti.
Sve što SNP radi da bi sačuvao zajedničku državu - za Sava je izdaja. Čudi od Sava da on riječ izdaja uopšte izgovara.
Nekada Novakovi, a sada Savovi narodnjaci podijelili su Novakove brojne funkcije, Sava je zapala Vlada i obaveza da se istresa na Vojsku Jugoslavije. Vjerovatno se i on, poslije Novaka, sprema za Sarajevo, Zagreb ili Tiranu. I treba. O Beogradu može da sanja. U Beogradu se o izdaji ne govori. U Beogradu sama izdaja govori o izdajnicima.
Iz Miška progovorio Milo
Čulo se širokogrudo obećanje Mila Đukanovića da "neće zabranjivati izlazak na izbore onima koji to žele". Nije do kraja objasnio, da nije tako, kako bi onda bilo. Da on nije ovako velikodušan, kako bi to "zabranjivanje izlazaka na izbore" izgledalo?
Vjerovatno bi koristio već oprobane svoje "demokratske" metode sa upravo završenih lokalnih izbora. Naime, prema svim onim licima za koje je "policijska obrada" utvrdila da svoj glas neće dati Koaliciji "Da živimo bolje" vršeni su pritisci, u vidu prijetnji ostajanjem bez posla, prerasporedom na gore radno mjesto i dr. Normalno, sagovornicima je predočavano da tih problema neće imati ukoliko odustanu od izlaska na izbore.
Dakle, gospodin Đukanović ima već razrađene "demokratske" mehanizme dolaska do "većinske, demokratski izražene volje građana", kako on voli da se "poštapa".
Ono što Đukanović nije želio ili mogao da kaže (jer je veliki demokrata) saopštio je njegov savjetnik Miodrag Vuković riječima da će "vrlo energično" zahtijevati od članova i "podržavalaca" (čitaj: zavisnika od režima po osnovu radnog odnosa, penzije, zdravlja, stana, krave, kokoške i sl) da bojkotuju izbore.
Dakle, u ime Mila progovorio je Miodrag, energično, oštro, britko kako samo on umije.
Nakon Miodraga u igru ulazi Vukašin - da postroji jedinice i izda naređenje.
Potpuno je jasno da Milu Đukanoviću odgovaraju samo i jedino izbori koji se održavaju pod diregentskom palicom OEBS-a i Amerike, odgovaraju mu projektovani i režirani rezultati, projektovana i režirana "demokratska volja i većina" i projektovana i režirana budućnost i Crne Gore i Jugoslavije. Još da nema naroda!
Zaključak: Izbora će biti, narod će izabrati, na izborima neće biti onih koji ionako ne bi bili izabrani.
Saznajemo ("Vijesti", 16.8.2000) da je u Holding kompaniji Željezara - Nikšić većina radnika na godišnjim odmorima. Navodno, zbog redovnog remonta. Čudno da "nezavisni" dnevnik "Vijesti" nije dobro informisan, ili je "namjerno" pogrešno informisan. Pošto su ekspresno izvještavali sa sjednica SNP-a u Nikšiću, čudi da nijesu informisani o pravim razlozima "velikih odmora" u Željezari.
Naime, problem nije u remontu, već u nedostatku starog gvožđa i ostalih sirovina. U tom pravcu čak je i direktor Željezare gospodin Pejović, na svoj zahtjev, imao susret za razgovor sa predstavnicima Vojske Jugoslavije vezane za dozvole i uvoz starog gvožđa iz Albanije. Društvo mu je prilikom ovog susreta pravio niko drugi do načelnik CB-a Podgorica Milan Paunović.
Najveći problem gospodinu Pejoviću je to što se za dozvolu za uvoz starog gvožđa iz Albanije mora obratiti Saveznoj vladi, koja za njega postoji i ne postoji, odnosno, postoji kada to niko ne vidi, a ne postoji kada ga osmatra "veliko oko" političkog šefa.
Da li će ekonomski razlozi u Željezari prevladati političke, ostaje da se vidi, a do tada "veliki odmori" u Nikšiću.
Istražni sudija Zoran Živković izjavio je ("Vijesti", 16. avgust) da je u istrazi povodom pokušaja ubistva Vuka Draškovića potpuno izostala saradnja sa MUP-om Srbije, te da je to osnovni razlog što istražni postupak nije okončan. Normalno, nije zaboravio da istakne i pohvali saradnju sa MUP-om Crne Gore.
Evidentno da se gospodin Živković u MUP-u Republike Crne Gore nije obratio na pravu adresu, inače bi "slučaj" Drašković već odavno bio zaključen (ukoliko nije zaključen čim je otvoren). Naime, sjutradan nakon "pokušaja ubistva" Vuka Draškovića, Vuk Bošković, pomoćnik gospodina Vukašina Maraša, dao je zvanično saopštenje za javnost u kojem je rekao da su i naručioci, i počinioci ovog "atentata" poznati MUP-u RCG te da će njihova imena (i jednih i drugih) javnosti saopštiti narednih dana (prije dva mjeseca).
Međutim, "naredni dani" gospodina Boškovića teku i dan danas, i teći će u nedogled, jer je "slučaj" ili "afera" Drašković odigrala svoju političku ulogu. Optužen je zvanični Beograd, bez ikakvih dokaza, optužuje se i dalje, bez ikakvog pravno valjanog dokaza ili osnova.
Ipak, unutar MUP-a RCG nešto je urađeno. "Slučaj" Drašković je upotrijebljen da se u Budvi smijene takozvani "kadrovi" Svetozara Marovića, a umjesto njih dovedu "kadrovi" Mila Đukanovića.
Mnogo "slučajnosti" za malu Budvu: "Mogren", "Budvanska rivijera", smjene u MUP-u, ostavka Miodraga Raičevića.
Pa sada neka neko kaže kako je Svetozaru Maroviću lako! Adio, Budva.
Uplakani intelektualci
"Crnogorski intelektualci" plaču nad sudbinom Crne Gore i pišu nikom drugom do Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Traže od Savjeta bezbjednosti da pošalje posmatrače (hitno) da bi se spriječile "trupe i teška artiljerija jugoslovenske vojske, koja je svoje oružje uperila na crnogorske gradove, kao što je to radila za vrijeme NATO intervencije".
Podržavaoci i pomagači "NATO intervencije" mole Savjet bezbjednosti za još jednu takozvanu NATO intervenciju. To traži, navodno, 55 crnogorskih "intelektualaca".
Između njih najveći broj je onih koje imenuje ili postavlja aktuelna vlast, ili je pod kontrolom aktuelne bolježiveće vlasti taj ko vrši postavljenje ili imenovanje.
Tako su na spisku sedam dekana, pet direktora institucija kulture, rektor i prorektor - sve "nezavisni" do "nezavisnog" - očigledan primjer depolitizovanih fakulteta, kojima su na čelu depolitizovani dekani depolitizovanog Univerziteta na čelu sa depolitizovanim rektorom i prorektorom, i depolitizovanih direktora državnih institucija, koji svi zajedno prizivaju još jednu "intervenciju" NATO.
Oni su na prvoj "intelektualnoj borbenoj liniji" "moderne" Crne Gore. Neka se pripreme slikari, vajari, muzičari, direktori škola i bolnica, zatim profesori, ljekari, i vaspitači, a za njima i svi ostali "nezavisni intelektualci".
Nenj Tito has been born.
Imamo i štafetu.
Savjetniče, da li si još uvijek pri kondiciji?
|