U toku suđenja Damiru Mandiću, okrivljenom za ubistvo Duška Jovanovića, saslušano je više od 50 svjedoka, čija su ispitivanja bila predviđena optužnicom, kao i dvadesetak koji su naknadno predloženi. Suđenje okrivljenom za saizvršilaštvo u Jovanovićevom ubistvu počelo je 22. novembra 2005. godine. Sudija Radovan Mandić saslušao je u svojstvu svjedoka članove najuže porodice ubijenog urednika "Dana". Između ostalih saslušani su Branislav-Đaga Mićunović, Relja Eraković,Slađana Simićević, Dragomir Bećirović, Uroš Marčetić, Veselin Vučeljić, Edin Arifaj, Momčilo Mirković, Leon Drešaj, Maja Barović, Slobodanka Radulović i Mirko Nikolić. U svojstvu svjedoka ispitani su i novinari "Dana" i "Revije D" Andrijana Petrović, Predrag Dabanović i Srđan Boljević. Saslušani su i policijski funkcioneri, Mićo Orlandić, Dragan Đurović, Milan Vujanović, trojica inspektora CB Podgorica, kao i Andrija Jovićević.
Najupečatljivija svjedočenja u toku suđenja bila su kada su iskaze dali novinari Andrijana Petrović i Predrag Dabanović, kao i načelnik CB Podgorica Milan Vujanović i bivši ministar MUP-a, Andrija Jovićević. Novinari "Dana" su svojim svjedočenjem oborili alibi okrivljenog Damira Mandića i doveli u pitanje istinitost iskaza jednog od suvlasnika diskoteke "Manija". Oni su pred sudom ispričali da su okrivljenog Mandića u noći 27. maja 2004. godine vidjeli u pomenutoj diskoteci u dva navrata, i to oko 23 sata i 10 minuta, nakon čega je izašao i vratio se ponovo poslije ponoći. Duško Jovanović je ubijen oko 23 sata i 45 minuta. Petrovićeva je ispričala da je vidjela Mandića kako ulazi u diskoteku poslije ponoći sa još dvojicom njoj nepoznatih momaka i prilazi Drešaju. U tom momentu, kako je tvrdila, napravljen je snimak na kojem su Leon Drešaj, Vuk Vulević, Damir Mandić i Armin-Muša Osmanagić.
Tokom suđenja optuženom Mandiću, punomoćnici porodice Jovanović su insistirali na podnošenju krivičnih prijava protiv pojedinih svjedoka zbog davanja lažnih iskaza.
Svjedok Leon Drešaj nije mogao da objasni kako je moguće da je kritične večeri sa okrivljenim Mandićem razgovarao sedam puta mobilnim telefonom, a da istovremeno stoje jedan pored drugog. Na većinu pitanja koja su postavljali punomoćnici porodice Jovanović Drešaj nije imao odgovora, uz obrazloženje da se ne sjeća ničega s obzirom na to da je od kritičnog događaja prošlo skoro godinu dana. Njegovo saslušanje je bilo planirano mnogo ranije ali se on triput nije odazvao sudkom pozivu.
Punomoćnici porodice Jovanović, pored ostalih, izrazili su sumnju i u iskaze Branislava-Đage Mićunovića i Relje Erakovića, koji su se izjašnjavali na okolnosti vezane za dešavanje kritične večeri, jer su neposredno prije Jovanovićevog ubistva prošli Ulicom 13. jula pored Redakcije "Dana" svojim automobilom.
Oni su tvrdili da su čuli rafale u momentu dok su se kretali Ulicom 13. jula, ali da nijesu primijetili ništa čudno, te da su mislili da neko šenluči. Mićunović je kazao da ,navodno, nije vidio automobil iz kojeg je pucano na Jovanovića i da je u momentu pucnjave zastao i automobilom se vratio nekoliko metara unazad. On nije mogao da objasni zbog čega se vraćao unazad, dok je njegov sestrić Relja Eraković tvrdio da je primijetio jedan automobil koji ih je velikom brzinom pretekao na početku Ulice 13. jula. Eraković, međutim, nije mogao da se izjasni koja marka automobila je u pitanju. Predstavnici oštećene porodice su tada kazali da su Mićunović i Eraković pored Redakcije "Dana" prošli u momentu ubistva Duška Jovanovića i da je gotovo nemoguće da ništa nijesu vidjeli.
Sporan je ostao i iskaz Uroša Marčetića, koji je saslušan na okolnosti zatamnjivanja stakala na "golfu" PG 347-77, za kojeg policija sumnja da je iz njega izvršen atentat. Marčetić je tvrdio da se ne sjeća ko mu je dovezao to vozilo u servis i da nikada ne obraća pažnju na to. On je kazao da je imao dosta mušterija, te da su kod njega zatamnjivali stakla i predsjednik SO Podgorica Miomir Mugoša i pojedini ljudi iz crnogorskog tužilaštva.
On je lice koje je dovezlo vozilo u servis da zatamni stakla opisao kao čovjeka starosti od 30 do 35 godina, sa šiškama, kraće ravne kose, visokog oko 186 santimetara. I on je kao i Veselin Vučeljić, koji je saslušan na jednom od ranijih glavnih pretresa, tvrdio da je komunikaciju sa tim licem obavio mobilnim telefonom kao i da mu se po naglasku čini da je taj čovjek Crnogorac.
Posebno interesovanje izazvalo je svjedočenje Maje Barović, koja radi kao prodavačica u prodavnici gdje je Mandić, navodno, kritične večeri kupio čokoladu za djevojku. I pored činjenice što je ona na suđenju promijenila iskaz i kazala da ne može da tvrdi da li je Mandić ulazio u prodavnicu ili ne, na istom glavnom pretresu je kazala da je ona potpisala zapisnik o svom saslušanju pred istražnim sudijom Radomirom Ivanovićem.
Maja Barović je istražnom sudiji rekla da dobro zna kako izgleda Mandić jer ga je kao sportistu gledala preko televizije, te da kritične večeri nije dolazio u prodavnicu kao što on tvrdi.
Edin Arifaj je saslušan iz razloga što je Damiru Mandiću i Vuku Vuleviću iz svoje radnje prodao mobilni telefon koji je okrivljeni kasnije koristio u noći ubistva.
Svjedok Momčilo Mirković je vlasnik tablica sa "golfa ubice", a on je sudiji Radovanu Mandiću saopštio da su te tablice ukradene sa njegovog automobila sredinom marta prošle godine, što je blagovremeno prijavio policiji.
Punomoćnici porodice Jovanović zahtijevali su od pravosudnih organa i policije da se istraga ubistva Duška Jovanovića pokrene sa mrtve tačke, na način što će podnošenjem krivičnih prijava protiv pojedinih svjedoka izvršiti pritisak na njih. Kao jedan od pravaca kojim bi mogli krenuti istražni organi u ovom slučaju navode podizanje krivičnih prijava zbog, kako kažu, lažnih iskaza svjedoka koji su na bilo koji način dali lažni alibi okrivljenom Damiru Mandiću.
Brojni policijski propusti tokom predistražnog postupka, posebno u dijelu ispitivanja svjedoka, po mišljenju advokata, zakomplikovali su kompletnu istragu i cijeli krivični postupak koji se pred sudom vodi protiv Damira Mandića, okrivljenog za saizvršilaštvo u ubistvu Duška Jovanovića. Oni su istakli da ne čudi što je većina svjedoka, koji su bili u bilo kakvoj vezi sa Mandićem, dala lažne iskaze jer im je to, kako kaže, omogućila policija svojim neprofesionalnim odnosom prema istrazi. Ti svjedoci su, po njenim tvrdnjama, iste iskaze dali i pred sudom, što sudskim vlastima daje mogućnost da isprave policijske propuste i podnesu krivične prijave protiv tih lica.
Epilog suđenja je bilo nepodnošenje krivičnih prijava protiv pojedinih svjedoka i ostalih osumnjičenih i na kraju skandalozna presuda sudije Radovana Mandića.
M.V.R.-D.Ž.
Osvježiti pamćenje Mićunoviću i Erakoviću
Punomoćnici porodice Jovanović smatraju da sud mora dobro da razmotri i iskaze direktora CNP-a, Branislava-Đage Mićunovića i Relje Erakovića, koji su u momentu atentata na Duška Jovanovića prošli automobilom neposredno pored mjesta zločina.
Nije moguće da ništa nijesu vidjeli i da ne znaju iz kog je automobila pucano jer, po njihovim iskazima, oni su u momentu kada su začuli pucnje od mjesta zločina bili udaljeni tridesetak metara. Ukoliko se sud odluči na podnošenje krivičnih prijava protiv njih, to bi im moglo osvježiti pamćenje - ocijenili su oni.
"Rupe" u iskazima Mandićevih svjedoka
Po mišljenju advokata, svaki laik koji uzme da pročita iskaze pojedinih svjedoka, kao što su Veselin Vučeljić, Uroš Marčetić, Ranko Babović, Leon Drešaj, Edin Arifaj, Slobodan Šunjević, Branislav-Đaga Mićunović, Relja Eraković i drugi, može bez problema da primijeti brojne "rupeĆ i nelogičnosti. To jedino, iz samo njima znanih razloga, nijesu primijetili inspektori MUP-a koji su saslušavali ove svjedoke i istražni sudija Radomir Ivanović – smatraju oni.
Oni su dodali da su iskazi navedenih lica gotovo identični, s razlikom što su neki svjedoci saslušavani kao očevici događaja, jedni zbog veza sa "golfomĆ ubicom, a drugi sa Mandićevim mobilnim telefonom koji je koristio kritične noći.
Tako, Vučeljić, Ranko Babović i Uroš Marčetić ne znaju kome su prodali i servisirali vozilo, za koje se sumnja da je iz njega pucano na Jovanovića, a Arifaj i drugovi ne znaju kome su mijenjali mobilne telefone. Interesantan je podatak da ni jedni ni drugi, iako imaju taj običaj, baš tada ne uzimaju podatke o ljudima kojima prodaju telefone, odnosno vozila. Edin Arifaj je u iskazu pred istražnim sudijom kazao da od svih stranaka uzima imena, ali da tom prilikom kada je u njegovu radnju ušao Slobodan Šunjević sa još dva lica, koja navodno ne poznaje, to nije učinio. Arifaj je ispričao da mu je Šunjević kazao da ne mora da vodi evidenciju o ovoj zamjeni telefona, jer se radi o njegovim prijateljima. On je sudiji Ivanoviću kazao da ne poznaje Damira Mandića, a da su u njegovu radnju sa Šunjevićem ušla dva momka - jedan visočiji i jedan momak srednjeg rasta.
– Iz ovoga iskaza se jasno vidi da Šunjević ili Arifaj, ili obojica, ne govore istinu - smatrali su punomoćnici porodice Jovanović.
Arifaj u svom iskazu tvrdi da ne poznaje Mandića, a po Šunjevićevom svjedočenju, zajedno sa njim u pomenutu radnju došli su Vuk Vulević i Damir Mandić. U njegovom iskazu se navodi da njih nije evidentirao jer mu je Šunjević rekao da se radi o njegovim dobrim prijateljima. I ovaj dio iskaza je sporan i bio je dovoljan istražnom sudiji i policiji da jednog od ova dva svjedoka okrive zbog lažnog svjedočenja. Dok Arifaj tvrdi da su Vulević i Mandić Šunjevićevi prijatelji, ovaj kaže da ih je sreo samo par puta i da ih poznaje odskora.
|