Tužilaštvo je u žalbi na oslobađajuću presudu Damiru Mandiću istaklo da je optuženi osmog marta 2004. godine prodao telefon, a iz svega navedenog proizlazi zaključak da je on bio uključen u kupovinu "golfa 3". Očigledno je, kaže Ljiljana Klikovac, zamjenik višeg državnog tužioca, da se ovdje ne radi o davanju na korišćenje telefona poznaniku, već o planskom učešću optuženog u pripremama za izvršenje ubistva.
- Na automatskoj pušci broj 584145, koja je pronađena na zadnjem sjedištu "golfa 3", utvrđeno je da se optuženi ne može isključiti kao jedan od izazivača tragova. Iako je vještačenjem metodom DNK otiskom utvrđeno da se u svih 11 ispitanih sistema nalaze karakteristike optuženog, sud zaključuje da nije dokazano da je Mandić bio u kontaktu, odnosno "možda je bio u kontaktu sa ovim oružjem, a možda i ne". Ovakav zaključak je pogrešan jer je upravo jednom od najsigurnijih metoda vještačenja utvrđena činjenica da je on bio u kontaktu sa ovom puškom. Istina, u nalazu se navodi da je, osim optuženog, u kontaktu sa ovom puškom bilo još neko lice. Međutim, kada se uporedio ova relevantna činjenica da je optuženi Mandić bio u kontaktu sa ovom puškom sa niže navedenim utvrđenim činjenicama, proizlazi zaključak da se on kritične večeri nalazio u vozilu - stoji u žalbi.
Prvostepeni sud, navodi se u žalbi, cijeni kao objektivan, stručan, jasan i baziran na pravilima nauke izvještaj vještaka iz Visbadena i u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje porijekla tragova na limenci "red bula".
- Međutim, i pored toga prvostepeni sud ostaje i dalje isključiv, navodeći da i pored toga što iz nalaza nesumnjivo proizlazi da je optuženi izazivač ovih tragova ta činjenica, po njihovoj ocjeni, ne može dovesti do pouzdanog zaključka da je optuženi izvršio krivično djelo. Ovakav zaključak suda je neosnovan. Naime, sud prihvata kao utvrđenu činjenicu da biološki tragovi na limenci potiču od optuženog i s tim u vezi da su iskazi službenih lica koja su pronašla i uzela kesu sa limenkom jasni i objektivni. Polazeći od ovih za sud nespornih činjenica nejasno je na osnovu čega je sud zaključio da je predmetnu kesu u kojoj se nalazila limenka "red bula" mogao baciti bilo ko i bilo kada. Sud nije dao razloge na osnovu čega je zaključio ko je to imao interes da u blizini vozila "golf 3" baci ovu limenku. Osim toga, u blizini ove kese, a u istom pravcu posmatrano od vozila pronađen je i ključ od istog tog vozila i to dan nakon pronalaska ove kese sa limenkom, pa sud nije izveo zaključak da je taj ključ neko podmetnuo. Uostalom, 30. maja 2004. godine kada je pronađena limenka izvršilac djela još nije bio poznat, niti je u tom trenutku bilo koji trag upućivao na optuženog kao izvršioca. Zato je potpuno neosnovan zaključak suda da je ovu limenku mogao odbaciti neko drugi na tom mjestu.
U žalbi na oslobađajuću presudu Damiru Mandiću, koju je Klikovac podnijela Apelacionom sudu, navodi se da "ovolika koncentracija dokaza, odnosno tragova optuženog ne može biti slučajna". Ona je kazala da smatra da ovoliki broj i ovakav kvalitet dokaza nesumnjivo upućuju na zaključak da je optuženi izvršio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret.
- Sud u obrazloženju presude navodi da na njegov zaključak da optuženi nije izvršio predmetno krivično djelo nije uticao ni nalaz ni mišljenje vještaka za telekomunikacije. Nije sporno da usljed preopterećenosti jedna bazna stanica dodijeli korisnika drugoj baznoj stanici ali i tu postoje određena pravila. Tako, na primjer, korisnika koji se nalazi u diskoteci "Manija" nikako ne može registrovati bazna stanica "Maša", već samo bazne stanice "Direkcija telekomunikacija" i "Željeznička stanica" iz razloga što radijalna antena bazne stanice "Maša" obuhvata krug oko 250 metara od lokacije na kojoj je postavljena. Vještak se na osnovu listinga komunikacija za broj 067-607-607, vlasništvo optuženog, izjasnio da je korisnika ovog broja dana 28.5.2004. godine u 00.39 i 00.44 časova registrovala upravo bazna stanica "Maša". Imajući u vidu da ova bazna stanica pokriva i lokaciju na kojoj je 29.5.2004. godine pronađeno predmetno vozilo "golf 3", a sljedećeg dana i limenka "red bul". Povezujući ovu činjenicu sa činjenicama oko korišćenja mobilnog telefona optuženog prilikom kupovine vozila i dovodeći je u vezu sa već naprijed navedenim činjenicama, utvrđenim od strane stručnjaka iz Visbadena, nameće se jedini logičan zaključak da je optuženi, iz nekog razloga, oko 30 minuta poslije ponoći izašao iz diskoteke "Manija" i bio na lokaciji na kojoj je kasnije pronađen "golf 3" - navodi se u žalbi tužilaštva.
Inače, analizom listinga za broj telefona optuženog, kao i brojeve svjedoka Leona Drešaja i Nenada Mićunovića, nesumnjivo proizlazi da se optuženi nije nalazio na onim mjestima na koje je ukazivao u svojoj odbrani.
- Očigledna je nesaglasnost u izjavama optuženog Mandića i svjedoka Nenada Mićunovića oko bitnih činjenica vezanih za njihov susret. Naime optuženi u svojoj odbrani ne pominje da se susreo sa Mićunovićem 27. maja 2004. godine u Ulici Jola Piletića oko 23.30 časova, dok je svjedok Mićunović uporan u tvrdnji da je došlo do ovog susreta. Postavlja se pitanje vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka jer zašto bi optuženi Mandić bitnu činjenicu za svoj alibi, susret u 23.30 časova, prećutao sudu, a saopštio spornu činjenicu da je oko 23.15 sati bio u radnji "Lido 1" - navodi se u žalbi.
D.Ž.-M.V.R.
U kritično vrijeme telefon bio isključen
Stav optužbe da je vještačenjem listinga opovrgnuta odbrana optuženog o njegovom kretanju kritične večeri potvrđen je i činjenicom da je mobilni telefon optuženog 27. maja u periodu od 22.54 do 00.07 sati nije imao registrovanih poziva.
- Istina, vještak nije mogao decidno da se izjasni da li je u ovom vremenu telefon bio isključen. Međutim, kada se dovedu u vezu činjenica da u označenom periodu optuženi nije imao registrovanih telefonskih poziva sa činjenicom da je istog dana od 09.53 do 22.54 sati, dakle za oko 13 časova, imao ukupno 75 dolaznih i odlaznih poziva. Takođe, nakon ponoći od 00.07 do 01.18 sati imao je još 19 dolaznih i odlaznih poziva, pa je logičan zahtjev da mu je telefon iz određenog razloga u kritično vrijeme bio isključen. Naime, brojnost i kvalitet dokaza, stoji u žalbi, a koje inače i sud prihvata, čine zaključak prvostepenog suda neosnovanim u pogledu pitanja dokazanosti postojanja krivice optuženog.
|