Dalji slijed događaja, kako se navodi u žalbi, ukazuje da je optuženi Mandić iznenada prvog juna 2004. godine, u večernjim časovima napustio Podgoricu, a sljedećeg dana oko podne pokušao da iz Beograda avionom ode u Pariz.
- Neosnovan je stav prvostepenog suda da bi optuženi "ukoliko bi i stvarno htio da pobjegne i ukoliko bi stvarno imao razloga za to, zasigurno to i učinio odmah nakon kritičnog događaja". Naime, optuženi tvrdi da je znatno ranije kupio dvije karte za Pariz. Te karte su relativno skupe. Međutim, optuženi kritičnom prilikom zbog izmjene plana da ranije krene za Pariz ne mijenja postojeću kartu za drugu, što bi bilo logično, nego kupuje novu kartu. Osim toga, u noći između prvog i drugog juna 2004. godine on je obaviješten da mu je brat priveden u Centar bezbjednosti Podgorica, pa i pored te činjenice, kao i činjenice da od ranije ima kupljenu kartu za Pariz za peti jun ne odustaje od svoje namjere da ranije ode u inostranstvo. Dakle, da je sud realnije analizirao ponašanje optuženog u ovom periodu došao bi do zaključka da mu se veoma žurilo da napusti zemlju. Optuženi se za taj korak odlučuje nakon što su mediji objavili da su u Podgoricu stigli vještaci iz Visbadena radi uzimanja i vještačenja tragova u vozilu "golf 3". Iz ovog proizlazi jedini logičan zaključak da je optuženi svjestan da se u vozilu nalaze njegovi tragovi iznenada odlučio da ode u inostranstvo - navedeno je u žalbi.
|