Etiloškom klasifikacijom razdvojeni su tipovi dijabetesa prema patogenetskim mehanizmima nastanka bolesti u četiri osnovne kategorije: tip 1 dijabetesa, tip 2 dijabetesa, drugi specifični oblici i gestacijski dijabetes.
Dijabetes u trudnoći ili gestacijski dijabetes je latentni oblik šećerne bolesti iniciran trudnoćom, tokom koje dolazi do promjene u hormonskoj ravnoteži žene, što može dovesti do poremećaja u izlučivanju insulina i, samim tim, povećane vrijednosti glukoze u krvi.
Rizična grupa su žene starije od 25 godina, koje su bile gojazne i prije trudnoće, osobe sa policističnim jajnicima, a posebno one sa genetskim predispozicijama za razvoj bolesti. Vrijednosti šećera se najčešće stabilizuju po porođaju. Međutim, žene koje su obolijevale od dijabetesa u trudnoći mogu kasnije biti podložne razvoju tipa 2. On se javlja u dva do pet odsto populacije. Nivo glikemije koji opominje na dijabetes je 5,1 mmol/l u trudnoći, kada je neophodno u cilju sačuvanja zdravlja trudnice i ploda uputiti na OGTT test i endokrinologu.
Sve žene bez ranije postavljene dijagnoze dijabetesa je potrebno testirati između 24. i 28. nedjelje trudnoće radi otkrivanja gestacijskog dijabetesa.
Podsjetimo, dijabetes tip 1 izazvan je autoimunom destrukcijom beta ćelije pankreasa, koja obično dovodi do nedostatka insulina.
Dijabetes tip 2 je progresivni kompleks metaboličkih poremećaja koji karakteriše istovremeni defekt na mnogim organima uključujući insulinsku rezistenciju u mišićima i masnom tkivu, progresivno slabljenje lučenja insulina u pankreasu, nekontrolisano stvaranje glukoze u jetri, abnormalno lučenje amilina u beta ćelijama pankreasa,glukagona u alfa ćelijama pankreasa i inkretina GLP-1 i insulinotropnog polipeptida zavisnog od glukoze.
Osobe sa tipom 2 dijabetesa imaju progresivno pogoršanje funkcije i pad u masi beta ćelija, u vrijeme postavljanja dijagnoze oštećeno je oko 50 odsto.
Zbog porasta broja gojazne djece ovaj tip dijebetesa se u poslednje vrijeme javlja češće i u dječjem uzrastu.
Rezultati brojnih studija (DCCT i UKPDS studija i druge) dokazali su čvrstu povezanost hroničnih komplikacija dijabetesa i kontrole glikemije. Postizanje normoglikemije, poput one u zdravih osoba bez dijabetesa, za većinu bolesnika je nedostižna, ali se tom cilju treba težiti. Svako poboljšanje glikoregulacije smanjuje rizik od nastanka hroničnih komplikacija.
Stroga (samo)kontrola, dijeta i fizička aktivnost su obavezni dio terapije. Promjenom načina života i uvođenjem fizičke aktivnosti može se smanjiti rizik progresije do dijabetesa između 43 i 58 odsto.
Dijabetes tip 1 i ostvarivanje trudnoće
Dijabetes nije prepreka za ostvarivanje trudnoće kod osoba koje su dobile rano dijabetes tip 1. Blagovremenena priprema dobre glikoregulacije šest mjeseci, sa dobrim vrijednostima trijade jutarnje glikemije, poslije obroka dva sata i HbalC ispod 6.5 procenata kao i aktivno praćenje, daju zdravo potomstvo kod pacijenata. Naše trudnice u prekoncepcijskom periodu imaju mogućnost za insulinske pumpe i tokom trudnoće. Zato je uloga endokrinologa obavezna i česte.
Prenatalni nadzor počinje čim se prepozna trudnoća. Učestalost kontrola određuje se stepenom glikemijske kontrole.