Prošlo je 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata. Za te godine stasalo je nekoliko generacija. Promijenila se politička karta planete. Nema Sovjetskog Saveza, koji je izvojevao grandioznu, rušilačku pobjedu nad nacizmom, spasio cio svijet. Pa i sami događaji tog rata, čak i za njegove učesnike, predstavljaju daleku prošlost. Ali zašto se u Rusiji 9. maj slavi kao najvažniji praznik, a 22. juna život praktično zamire i stoji knedla u grlu, naveo je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin u podužem autorskom tekstu povodom 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata, a čije izvode objavljujemo.

– Sada su se kod našeg naroda pojavile nove tradicije, kao što je Besmrtni puk. Ovo je marš naših zahvalnih uspomena, krvne, žive veze među pokoljenjima. Milioni ljudi odlaze u šetnje s fotografijama svojih rođaka koji su branili Otadžbinu i pobijedili nacizam. To znači da njihov život, iskušenja i žrtve, pobjeda koju su nam dali, nikada neće biti zaboravljeni. Naša odgovornost pred prošlošću i budućnošću jeste da učinimo sve što je moguće kako bismo spriječili ponavljanje strašnih tragedija. (...)

Zaboravljanje lekcija iz istorije neminovno dovodi do grubog razračunavanja. Čvrsto ćemo braniti istinu, zasnovanu na dokumentovanim, potvrđenim istorijskim činjenicama, nastavićemo da časno i nepristrasno govorimo o događajima iz perioda Drugog svjetskog rata. Na to je, između ostalog, usmjeren ogroman projekat čiji je cilj da se u Rusiji formira najveća zbirka arhivskih dokumenata, video i foto-materijala o istoriji Drugog svjetskog rata i predratnom periodu. Bez obzira na to šta sada pokušavaju da dokažu, odlučujući, glavni doprinos slomu nacizma dali su Sovjetski Savez i Crvena armija. (...)

Mi se borimo za istinsku, neuljepšanu, istinu o ratu. Tu narodnu, ljudsku istinu – surovu, gorku i nemilosrdnu, prenijeli su nam pisci i pjesnici, koji su prošli kroz vatru i pakao iskušenja na frontu. (...)

Do pobjede su doveli napori svih zemalja i naroda, koji su se borili protiv zajedničkog neprijatelja. Britanska vojska je zaštitila svoju otadžbinu od invazije, ratovala je sa nacistima i njihovim slugama na Sredozemnom moru i u Sjevernoj Africi. Američke i britanske snage su oslobađale Italiju, otvorili su Drugi front. SAD su nanijele moćan, razoran udarac agresoru na Tihom okeanu. Pamtimo ogromne žrtve kineskog naroda i njihovu veliku ulogu u porazu japanskog militarizma. Nećemo zaboraviti borce „Slobodne Francuske“ koji nisu priznali sramnu kapitulaciju i nastavili su borbu protiv nacista.
Šta je pravo veta u Savjetu bezbjednosti UN-a? Otvoreno govoreći, to je jedina razumna alternativa direktnom sukobu najvećih zemalja. To je saopštenje jedne od pet zemalja da je neko rješenje za nju neprihvatljivo, da protivrječi njenim interesima i idejama o ispravnom pristupu. I ostale zemlje, čak i ako se ne slažu s tim, prihvataju takav stav, odustajući od pokušaja da realizuju svoje jednostrane težnje. Odnosno, na ovaj ili onaj način treba tražiti kompromise. (...)

Naravno, vidimo da sistem Ujedinjenih nacija sada radi otežano i ne toliko efikasno kao što bi mogao. Ali UN kao i prije izvršava svoju osnovnu ulogu. Principi rada Savjeta bezbjednosti UN su jedinstven mehanizam za sprečavanje velikog rata ili globalnog sukoba. Apeli koji se prilično često mogu čuti poslednjih godina, a koji se odnose na to da se ukine pravo veta i da se stalnim članicama Savjeta bezbjednosti uskrate posebne mogućnosti – u stvari su neodgovorni, jer ukoliko se to dogodi, UN će se u suštini pretvoriti u tu istu Ligu nacija – sastanak za prazne razgovore, lišene bilo kakvih uticaja na svjetske procese. (...)

Oslanjajući se na zajedničku istoriju, mi možemo i moramo vjerovati jedni drugima. (...)

---