Edvard Džozef Snouden potresao je svijet 2013. godine. Nakon rada za „Dell”, zaposlen je kao honorarni oficir u CIA, a potom je stekao uvid u strogo čuvane dokumente Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Radio je na prisluškivanju građana preko kompjuterskih ekrana i telefona. Imao je pristup svim mejlovima, tekstualnim porukama, četovima … I shvatio je da je najteže narušavanje privatnosti ljudi, što ga je jako razočaralo. Odlučio je da neće biti dio tog sistema.

Na aerodromu „Šeremetjevo” je živio više od mjesec dana, a zatim su mu Rusi odobrili azil, tamo ostaje do 2020. godine. U Moskvi se, u međuvremenu, oženio i tamo će i dalje živjeti.

Kako kaže, nikada nije pao u depresiju i nije razmišljao o samoubistvu.

-Ni sada, niti sam ikada razmišljao o samoubistvu. Imam filozofski prigovor na ideju samoubistva, i ako slučajno padnem kroz prozor, možete biti sigurni da sam gurnut, kazao je on.

Kako je rekao novinaru „Gvardiana”, ima osjećaj da je njegovo neprijateljstvo prema SAD-u zamrlo tokom godina i da su čak i njegovi bivši žestoki kritičari priznali da nakon njegovih otkrića „živimo u boljem, slobodnijem i sigurnijem svijetu”.

U memoarima, objavljenim ovih dana, Snouden je otkrio mnoge neugodne činjenice o sebi.

-Najgore je kad sam shvatio koliko sam naivan i samopouzdan i kako me to može pretvoriti u alat sistema koji bi koristio moje vještine da napravim globalnu štetu. Globalna tehnološka zajednica čiji sam dio već odavno je apolitična. Naša istorija razmišljanja je: Napravićemo svijet boljim mjestom. Morate znati da sam u početku radio za CIA, a nisam ni znao za masovni nadzor. Tek kad su me vratili u sjedište NSA gdje sam konačno napustio zadatak da radim sa ovom alatkom za nadzor. Došao je tip je koji me je učio tom programu „Prizma”. Ponekad bi se vrtio u stolici i zabavljao se pokazujući golotinju ciljanim ljudima. Kada bi se na ekranu pojavila gola žena onoga koga smo gledali, radosno bi uzviknuo: „Bonus”, naveo je Snouden.

Na pitanje kada je bio prelomni trenutak kada je shvatio da više ne može to raditi, Snouden je rekao da je postepeno počeo da to shvata.

-Shvatio sam da koristim alate za masovno nadgledanje. Ali sve je to bilo vrlo apstraktno. I odjednom zapravo vidite osobu koja vas gleda kroz ekran. Ona naravno ne zna kako da vas gleda. Ali shvatate da dok ljudi na ekranu računara nešto čitaju, mi čitamo njih. Trebalo mi je vječnost da razvijem osjećaj skepse i nelagode, ali jednom kad je započeo, nekako se nastavljao razvijati kako postajete svjesniji.

Naveo je i nekoliko konkretnih primjera kako je to izgledalo i kako je izgledao Orvelov „Veliki brat”

Prvi put u memoarima detaljno je opisao pozadinu cijele afere i šta ga je navelo da otkrije detalje tajnih programa koje su sproveli američki NSA i britanski štab Vladinog sjedišta za komunikacije – vladina centralna kancelarija za komunikacije.

Snouden je takođe upozorio: „Najveća opasnost i dalje je pred nama. Prefinjena vještačka inteligencija, poput prepoznavanja lica i obrazaca. Nadzorna kamera opremljena vještačkom inteligencijom nije samo uređaj za snimanje, već bi se mogla pretvoriti u nešto poput automatizovanog policajca”.

Zabrinut je da će se američka i druge vlade uz pomoć velikih internetskih kompanija kretati ka pravljenju trajnih evidencija svih ljudi na zemlji, bilježeći čitav njihov svakodnevni život.

-Mislim da je jedan od najvećih problema u svijetu špijunaže to što inteligencija nije odvojena od prikrivene akcije, propagande i uticaja. Kreatori politike i javnost to zapravo oblikuju i usmjeravaju. Uvijek će reći: Gledaj, ako ne znaš ovo ili ono, ljudi će umrijeti. Ali to gotovo nikada nije tačno. Moramo prestati sa prikupljanjem podataka. Ako na sve gledate kao na opasnost, to je zaista problematično, jer mijenja karakter društva, rekao je Snouden.

Na pitanje je li internet loš alat, Snouden kaže da nije, da to sjajno radi, ali za pogrešne ljude.

Snouden i dalje smatra da je dobro to što je učinio prije šest godina i kaže da se pomirio s tim da će još uvijek morati da ostane u Rusiji.

Kako je rekao, više bi volio da može živjeti u SAD-u ili u državi poput Njemačke, ali u Rusiji je bio opušten i konačno je počeo voditi manje-više normalan svakodnevni život.

Više ne nosi debele marame, kape i kapute sa visokim ovratnikom. Opušta se, šeta gradom, vozi se podzemnom željeznicom, obilazi galerije, izložbe, koncerte, gleda balet i druži se sa prijateljima u kafićima i restoranima.

Dokumenti su otkrili opseg masovnog nadzora Sjedinjenih Država, Velike Britanije i njihovih saveznika. Upitan da li se plaši da će završiti završiti kao Čelsi Mening ili Džulijen Asanž, Snouden kaže da ne razmišlja o tome, iako računa na tu mogućnost: „Nadam se da neću. Ali da sam htio da živim siguran život, i dalje bih sjedio na Havajima u raju, sa ženom koju volim, i zarađivao ogromnu platu. Ali čime se zarađuje za život? Nismo samo ono što mislimo o sebi, već i izbor koji donesemo. Ako se ne vratim kući u svoju zemlju, bar ću znati da sam je učinio boljom, bez obzira na to šta se desi, to je nešto sa čim mogu da živim”.

(RTRS)

---

Mobilni šalje na hiljade informacija
-Pogledajte svoj mobilni telefon. Možete li mi reći šta radi dok je ekran isključen? Sa mojim autoritetom i iskustvom mogu vam reći da ovaj telefon komunicira stotine ili hiljade puta svake minute. Povezuje se na oglasnu mrežu, analizira vaše ponašanje, prati vašu lokaciju i tako dalje. Glavni problem je što se to događa bez vašeg znanja i nije vidljivo. Pretpostavimo da biste jednostavno mogli ukloniti ikonu i sve skrivene aktivnosti prestale bi, ali biste li to radili? Stalno vas tjeraju da odete do ovog ili onog prozora i jednostavno pritisnete „Slažem se“ i tada vam se život poboljša, kazao je Snouden.



”