Tenzije između institucija Evropske unije i poljske vlade nacionalno-konzervativne stranke Pravo i pravda sve su veće. Čini se kao da Brisel sve više postaje jedan od najvećih neprijatelja za Varšavu.
„Izašli smo na kraj sa Grčkom Aleksisa Ciprasa, izaćićemo na kraj i sa Poljskom Jaroslava Kačinjskog”. Tako su diplomate Evropske unije razmišljale 2015. nakon izborne pobjede nacionalno-konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS).
Iako se mnogi političari u Briselu nerado sjećaju perioda 2006-2007, odnosno vremena kada je Kačinjski bio premijer Poljske, oni su ipak u vrijeme formiranja nove vlade u Varšavi 2015. bili poprilično mirni.
Kačinjski na kraju i nije ušao u vladu, nju je formirala Beate Šidlo, ali ubrzo je postalo jasno: on je taj koji vuče sve konce iz pozadine, utiče na najvažnije političke odluke ili ih čak sam donosi.
U početku su mnogi u Briselu na tenzije između Evropske unije i nove poljske vlade gledali kao na pokušaj Kačinjskog da čvrstim stavom obezbijedi sebi poštovanje u njegovoj sopstvenoj državi, ali i van nje.
Međutim, problemi su se ubrzo proširili. Evropska komisija je već u januaru 2016. reagovala na probleme tamošnjeg Ustavnog suda u vezi sa reformama poljskog pravosuđa.
Tako je po prvi put pokrenuta formalna procedura pod nazivom „Dijalog o pravnoj državi”, što je opet u Poljskoj izazvalo neraspoloženje prema institucijama EU.
Raniji pokušaji Evropske unije da zaštiti pravnu državu u Poljskoj bili su neuspješni jer je na osnovu postojećih sporazuma Unije u takvim slučajevima praktično nemoguće uvesti nekakve prave sankcije.
Kao odgovor na kritike iz Brisela, Varšava je počela da dovodi u pitanje neke od nadležnosti Evropske komisije.
Poljska je tako godinu dana kasnije nastavila sa sječom drveća u zaštićenom području prašume Bijalovica, uprkos presudi Evropskog suda pravde koji je zahtijevao hitno i momentalno zaustavljanje sječe.
Tako nešto dogodilo se po prvi put u istoriji EU. Varšava je kasnije promijenila svoj stav i postala donekle pomirljivija, ali taj slučaj u suštini još uvijek nije riješen.
Kritičari vladi stranke Pravo i pravda prebacuju i to da raspiruje neprijateljstvo prema Njemačkoj, iako Varšava i Berlin već godinama njeguju dobre odnose.
Smatra se da PiS time želi da učvrsti svoju poziciju kod glasača.(RTS)
EU – To je „nešto što se mora”
U Poljskoj su debate u vezi sa izbjeglicama i njihovom raspodjelama po sistemu kvota pojačale utisak da EU želi da primora zemlje-članice na neželjeni multikulturalizam, prvenstveno „diktiran iz Berlina”.
Poljski državni mediji terorističke napade u zemljama Zapadne Evrope predstavljaju kao direktnu posledicu grešaka briselskog establišmenta.
Kačinjski se spretno poigrava tenzijama između Istoka i Zapada, a to ne utiče samo na Poljsku: mnogi građani novih zemalja-članica EU ne vole da im „stara Evropa” drži lekcije.
Na Istoku, građani ulazak svojih zemalja u EU vide više kao „istorijsku pravdu”, a manje kao „ulazak u zapadnu školu demokratije, pravne države i tolerancije”.
Nekada je ulazak u EU za Poljsku bio mjera svih stvari, a danas je to „manje zlo”.
Stranka PiS svojim biračima objašnjava da je poljsko članstvo u EU „nešto što se mora”, jer samo tako Varšava može da ima uticaja u EU, prije svega na politiku Unije prema Rusiji.
U isto vrijeme, vlada i mediji bliski državi prenose negativnu sliku o EU, sličnu onoj koja se mogla vidjeti u Velikoj Britaniji uoči „Bregzita”.(RTS)