-Piše: Boris Jovanović
Sad smo još i ludaci...Organizovani u ludačke pokrete. Mada, čudno je kako se to ludaci organizuju, pa još stvaraju dobro organizovane pokrete...
Biće da tu nije riječ o ludacima. Biće i da tu nije riječ o ludačkim pokretima...a biće i da je ludilo u glavi prvog pametara i da su mu na sluđenom umu nekakvi ludački pokreti....
Pa ko je onda lud? Ko je opičen...Ludaci u ludačkom pokretu ili prvi pametar u napadu montenegrinske pameti...da li je posrijedi montenegrinski izliv pameti u dukljanki mozak...Ili smo opet krivi mi, ludaci, velikosrpski i ruski duraci dobro organizovani u anticrnogorske pokrete...Naravno, sa ciljem ponovnog posrbljavanja tek vaskrslog Montenegra u kojem sve umire osim bujanja dukljanske šizofrenije...
Razdrljeni prvi pametar, u elementu kao nikada do tada, upire duguljastim kažiprstom u ludački pokret. U taj perfidni i zločinački velikosrpski naum udruženih ludaka...Suviše razdrljeno, suviše bestijalno, suviše đukanovićevski. Što bi se reklo u velikosrpskim i ruskoslovenskim kuloarima: Čo'ek prevazišao samog sebe. I do sada je bio veliki, ali od sada je zaista mali u svemu što zbori, u svemu što tvori...
Kada bi makar prvi pametar samo zborio, možda bi nešto i preteklo ispod njegove rafalne logoreične paljbe po mrskim velikosrbima udruženim sa bjelosvjetskim Rusima u straobalnom ludačkom pokretu. Njegova zbornjava koja miriše na provrištalu pamet i na netom ispucane metke mogla bi se nekako i podnijeti...Navikli velikosrbi i ostali ludaci na trpnju i patnju...
No, strašno je što prvi pametar i zbori i tvori...Tako njegove iskričave i velikoumne riječi pale ognjeve čiste mržnje po ovoj jadnoj i sluđenoj, svetoj i voljenoj državici...
Elem, šta li, o ludosti, valja uraditi sa ludacima... Kakve li su pametne nakane prvog pametara s tim u vezi? Šta li je to nakanio rasrđeni, razljućeni i razdrljeni goropadnik...
Šta li se, o ludosti moja, mora uraditi sa ludacima, pa još dobro organizovanim u ludačkom pokretu?
Naravno, treba ih smjestiti u nadležnu ustanovu...Ukoliko ima mjesta...A pošto je mjesta malo u malenom nam dembelanskom carstvu, a pošto je ludaka mnogo u ludačkom pokretu, bilo bi poželjno malo prorijediti ludački pokret...
Kako li se to, o ludosti moja, postiže? Mislim na prorijeđivanje, jakako...
Malo me zebe oko ludog velikosrpskog srca kad pomislim na prorjeđivanje moje braće ludaka u ludačkom pokretu...
Može biti da je to uslovni refleks, genetski zapis iz nekih jučeranjih vremena.
Znaju nešto o toj zebnji i Jevreji i braća Romi...
Pa, eto, sluti i ovaj ludak koji tolkuje i braća mu ludaci u ludačkom pokretu.
Treba samo primijeniti oprobane metode iz bliske nam prošlosti:
Najprije se dobro treba rasrditi i razdrljiti, ukoliko ste poglavnik, naravno...
Onda treba ušiljiti duguljasti kažiprst kao koplje u dežurne krivce...
Zatim treba te dežurne krivce proglasiti za rušitelje malenog zemaljskog raja, za otpad i naplavinu...
Pa ih treba proglasiti ludacima...
Pa ih onda optužiti za organizovanje ludačkih pokreta...
Pa im treba ubiti Boga...
I svaku njihovu odbranu proglasiti za krvoločje...
I svaku njihovu ljubav pretvoriti u mržnju...
I šta još fali, prije konačnog rješenja... Možda bodljikava žica...
Kako može litija biti ludački pokret...Kako li ludaci mogu biti braća i zemljaci...Kako može mirni otpor biti kidisanje i kako može biti čovjek onaj koji drugom čovjeku oduzima pravo na čovjekovanje...
Pitam se u ludosti svojoj obasjan mudrošću u ludačkom pokretu...
(Autor je književnik)