-Piše: dr Blažo Zlopaša

Razlog za ovaj tekst je taj što Crna Gora himalajskim skokovima nastoji da promijeni svoj identitet- od jezika do običaja, brišući i svoju istoriju. Ivo Andrić je to davno objasnio: „Mali narodi i male države su kusur interesa i sukoba velikih sila!“ U dalekoj i bližoj prošlosti svijet se uvijek nalazio u nekoj opasnosti od sukoba koje su nametali moćni i veliki. U minulom vijeku ideologije komunizma i nacizma-fašizma nanijele su toliko zla čovječanstvu, a to se manifestovalo na različite načine- pogibijama, destrukcijama mnogih vrijednosti, uticajem na svijest ljudi. Ovaj vijek je počeo mješovitim kombinacijama ne samo na Balkanu nego i u svijetu; počev od posledica građanskog rata u Jugoslaviji do migrantske krize. Konci koji se vuku nevidljivi su za šire „gledalište“, i mnogo toga nam je nejasno i neznano, jer se sve kreira „negdje tamo“, a o ishodima možemo samo da pretpostavljamo.Trocki i Lenjin hjeli su da preoblikuju svijet ideologijom komunizma, ne slučajno počev od jedne pravoslavne slovenske zemlje. Lenjin nije slučajno prebačen iz Švajcarske, preko Finske, i to pod velikom zaštitom, i doveden u Rusiju. Preoblikovanje Rusije počelo je od porodice. Ubijanje carske porodice bilo je prvi korak za promjenu identiteta Rusije. Zatim se eliminiše uloga porodice kao stvaralačke ćelije društva, podređujući sve kolektivitetu. Naravno da je uz to bilo zacrtano mijenjanje jednog od temelja identiteta ruskog naroda, a taj identitet oslanjao se na dva stuba: na Bogu i na Baćuški (kako Rusi zovu cara). U jednom danu Trocki i Lenjin ubili su 950 sveštenika, a Staljin je srušio Hram Hrista Spasitelja, i na to mjesto izgradio sindikalni dom i bazene. Prilikom rušenja hrama stare ruske porodice odnosile su ikone i druge vrijednosti i sakrivali ih. Kada se Putin vratio vrijednostima identiteta i obnovi hrama, sve te sakrivene i sačuvane ikone su vraćene. Putin je uvidio da Rusija, gubeći identitet, ide ka ambisu. Vraćanjem korijenima, vratila se i snaga Rusije koja je ponovo postala svjetska sila! U Rusiji je komunizam duboko pokopan. Komunizma više u Rusiji nema, a to je bio jedan od izgovora Zapada za nasrtanje na nju. Zašto danas ponovo nasrću na moćnu planetarnu silu, gomilajući NATO snage na njenim granicama, čemu se pridružila i nova članica Crna Gora svojim sankcijama!? Kakva lakrdija i ironija, pomaže muva da obore slona!
Pomenute ideologije su prošlost, a zamjenjuje ih nova ideologija globalizacije! I ova ideologija, kao one iz prošlosti, donosi bolesti, narodski rečeno, koje će mnoge o svom jadu zabaviti. Kriza identiteta širi se ubrzano poput neke zarazne bolesti, koja zahvata sve slojeve društva; od pojedinca do cijele nacije. Praviće se i školski programi koji će lažirati istoriju i znatno uticati na promjenu identiteta, koji ne bi bio u skladu globalizacijom, a omladina će biti prepuštena talasu te pošasti. Kriza identiteta toliko je zastupljena u svim porama modernog društva, zapadnog i istočnog, da je mnogi ne prepoznaju kao potencijalnu opasnost, već kao dio svakodnevice. Mnogima je nepoznat i sam pojam globalizacije, a još manje njeni ciljevi, čak ni podaničkim režimima malih država. U svijetu postoje različiti pristupi definisanju pojma globalizacije, kao i različita gledišta i razumijevanja tog pojma. Treba istaći da se riječ globalizacija počela koristiti tek krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, tako da je mnogi ne razumiju i čine što čine. Činjenica je da se u globalizaciji najmanje pita narod. Globalizacija teži da pretvori svijet u jedinstveni prostor, tržište, brišući sve odlike identiteta, a podanike će natjerati da lažiraju i svoju istoriju, napuštajući tradiciju svojih predaka. Moć globalizacije proizilazi iz moći kapitala na svim područjima; počev od gubitka suvereniteta do promjene identiteta. Osnovni cilj globalizacije je liberalizacija svjetskog tržišta, što znači da će bogati postati još bogatiji, a siromašni će biti sve siromašniji i u potpunosti će zavisiti od ekonomskih centara moći. To znači da će mali narodi pristati na status ugojenog roba! Posledice globalizacije manifestuju se u gubitku suvereniteta nacija i država, a da bi se to ostvarilo počinje se s gubitkom identiteta jednog naroda. Kada se sagledaju ciljevi globalizacije, može se zaključiti da se radi o neoimperijalnom poretku koji SAD žele da nametnu čitavom svijetu. Ta namjera je jasno vidljiva po odnosu Amerike prema EU, Rusiji, Kini i arapskim zemljama. Čitav 20. vijek bio je u znaku svjetske moći Amerike. To u ovom vijeku neći biti ostvarivo, zahvaljujući moćnim svjetskim silama Rusiji i Kini. U Americi nije bitno ko će biti predsjednik. To je sistem. Taj sistem je nasilnički, imperijalni, koji je od postanka Amerike izazivao ratove i nemire u svijetu, što je u američkoj TV emisiji „12 minuta iskrenosti“ potvrdio i novinar Oliver Stoun: „Možete li da povjerujete da je Amerika, za 242 godine koliko postoji, u ratovima provela 222 godine! Nijedan američki predsjednik nije se kvalifikovao kao predsjednik mira, pa se može reći da su svi američki predsjednici mogu smatrati „ratnim“. Amerika od svog nastanka, izuzev Velike depresije od 1935. do 1940. godine, nije nijednu deceniju provela bez rata! Većina američkih predsjednika, kada bi u svijetu vladala pravda, ratni su zločinci; počev od onih koji su učinili genocid nad Indijancima, preko Trumana koji je atomskom bombom ubio milione ljudi u dva japanska grada - Hirošimi i Nagasakiju! Samo u periodu nakon Drugog svjetskog rata na ovamo Amerika je zvanično vodila 19 ratova: u Koreji, Vrijetnamu, Iraku, Avganistanu, Pakistanu... Ukupan broj žrtava koje su američke trupe ostavile za sobom prelazi cifru od devet miliona ljudi, tvrde istraživanja o učešću SAD u tim ratovima. Svi ovi ratovi vođeni su: „u ime svijeta koji će biti siguran u demokratiju koju će im Amerika donijeti“.
Ako se globalizacija lansira iz zemlje koja je proizvela toliko ratova, to čovječanstvu ne nudi nadu u pobjedu opšteg dobra. Širenje nejednakosti sve je veće, jer zapadne zemlje imaju daleko veći uticaj od malih i siromašnijih država, tako da će to znatno uticati na preoblikovanje nacija. Povećavanjem komunikacijskih mogućnosti oduzima se pravo glasa društvima. Svaka država težila je kontroli informacija. Razvojem komunikacijske moći, moć kontrole izmiče, jer se mnogo toga može saznati na internetu. Nekada su zabranjivane nepoželjne knjige, danas je to nemoguće, jer se gotovo sve može pročitati na internetu. Nije isključeno da u budućnosti velike sile zabrane slobodan pristup internetu. U čitavoj priči o globalizaciji i njenim ciljevima velika prepreka je identitet. Prije svega identitet jednog naroda traži da se sačuva dostojanstvo svijesti tog naroda, a istorijska događanja nam potvrđuju da su tirani i okupatori prvo na to udarali. Nepoštovanje tradicionalnih vrijednosti predaka, običaja, njihovog stvaralačkog duha, a pogotovo uzvišenih Njegoša i Vuka Karadžića je nepoštovanje samog sebe i svog naroda. Tipičan primjer za to je Crna Gora. U vjekovnoj prestonici Cetinju, poslije jednog vijeka, glavna Ulica Vuka Karadžića preimenovana je u Islandsku!? Vrhunac srozavanja nacionalnog dostojanstva! Kakvo će ime dati Obilića poljani ostaje da sačekamo da vidimo i tu muku i bruku!? Nije slučajno to nasilje globalizacije manifestovano na Cetinju upravo s Vukom, jer nasilje nad identitetom počinje nasiljem nad jezikom. Italija je daleko moćnija od Crne Gore. Italijani, međutim, uviđaju nasilje nad svojim identitetom. Filozof Diego Fusaro poziva na otpor globalizaciji otporom diktaturi engleskog jezika: „ Jedno od nasilja globalizacije nad identitetom leži sigurno u činjenici; da se našoj italijanskoj kulturi nameće, sve grublje i hitnije, potreba da se koristi engleski jezik. Sve nam se češće nameće korišćenje engleskog jezika, pri čemu se potpuno zaboravljaju naš nacionalni identitet i naš nacionalni jezik. Sve se više engleske riječi uvlače u italijanski rječnik, potiskujući ga, sve češće smo prinuđeni na upotrebu engleskog jezika. Zašto bismo mi, naslednici jezika Dantea, Mikelanđela, Petrarke, Makijavelija i Gramšija morali da napustimo naš maternji jezik da bismo govorili izvještačeni engleski?‘‘ Ideja globalizma je totalitarnog karaktera, i taj pokret ne ostavlja ništa izvan, a ima za cilj da obuhvati sve od promjene identiteta, preko promjene ideja, misli, duše i tijela, to je ona dinamika koja nameće upotrebu engleskog jezika svim narodima svijeta. „Zašto bi neko ko je Italijan ili Francuz morao da govori engleski? Neka svako govori svoj jezik i njeguje svoj identitet, poštujući identitet drugih“, poručuje italijanski filozof Fusaro. Zašto bi Crna Gora napuštala Vukov jezik, kojeg su i Hrvati pozajmili kao štokavsko narečje, napustivši kajkavsko, oskrnavivši ga „novorijekom“! Zašto bi Crna Gora zamijenila divno narečje srpskog jezika, kojemu se divio i Gete, kroatizujući ga nečim, što je jedan od temelja endehazije i ustaštva!?