- Piše: Darko Stijepović

Kao i prije četiri godine, i ove godine pravimo „eko footprint” još jedne nove vlade. Šta nam to može pomoći? Pokazaće nam koliko možemo računati na nove vlastodržce, kakva im je duhovna profilacija i dokle im sežu vidici. Iz svega možemo detektovati i mjeru modernosti njihove, njihovu civilizovanost i šta će uraditi sa ekološkim potencijalima zemlje. Možemo vidjeti i hoćemo li se mrdnuti naprijed za milimetar i koliko ćemo izgubiti.

Svjetski dan šuma je bio – i prošao. Ministarstvo šumarstva čak ni taj simbolični datum nije opazilo kao mogućnost da podsjeti građanstvo na vitalni značaj šuma za čovjeka. Ili su šume marginalne u agendi Ministarstva šumarstva. Dakle, očekivali smo novi senzibilitet novih ljudi u najnovijoj Vladi Crne Gore. Novi ministar je iz šumarske branše i očekivali smo da će odmah po dolasku najaviti novu šumsku agendu, predložiti bar neke ideje za održivo korišćenje šuma i zaustavljanje šumskih zulumćara.

Novi establišment niti se solidarisao na simboličkom nivou sa globalnim idejama održivog korišćenja šuma, niti je novi ministar izašao s bilo kakvim novim idejama eksploatacije šumskog bogatstva, niti je pokazao želju da prekine sa destruktivnim trendovima koje su slijedile prošle šumarske dahije. Čak i ono pozitivno što je predlagala prošla šumarska nomenklatura nije novi ministar prihvatio. A prethodnici su završili projekat prelaska sa šićardžijskog sistema koncesija na sistem državnog gazdovanja šumama do izvoza sirovine na šumski lager.

Prihvaćena je u tom projektu savremena i održiva tehnologija eksploatacije šuma kakva se primjenjuje i u regionu i cijeloj Evropi.

Novi ministar se nikada prije u svojoj karijeri nije izjašnjavao o katastrofalnim rezultatima šumarske strategije koja je dovela do nestanka drvoprerade u Crnoj Gori i do divljačke eksploatacije ove sirovine po uzoru na kolonijalne pljačke u Africi. Nikada nije ni pomenuo da se kroz šumske marifetluke po sistemu „udri i bježi“ razvojno uništava državna ekonomija i područja na kojima se nalaze zeleni resursi. Nikada nije ni pomenuo potrebu ravnomjernog regionalnog razvoja Crne Gore pri čemu bi dio ekstraprofita od zelenog zlata bio iskorišćen i za razvoj prerađivačke infrastrukture.

Premijer je promovisao novog ministra u eksperte, a ovaj je do sada vukao samo pacerske poteze. U političkom aranžmanu svaki premijer će svoje saradnike predstaviti kao eksperte, ali ako oni „oru istom brazdom” kao i prethodnici onda su ovi novi duplo gore od prethodnih.

Prva izjava g. Stijovića, kad je zasjeo na mjesto ministra, bila je da mu kabinetski namještaj nije po volji, da mu kompjuteri stoje na parketu, da su prazni itd. Umjesto da izloži nove ideje, započeo je o namještaju, izderanom mebl štofu, nenapunjenom kompjuteru i nekakvim dnevnicama bivšeg ministra.

Krediti iz Abu Dabi fonda su bili druga tema šumskog ministra. Međutim, i kod Abu Dabi fonda izmače mu sa radarske kontrole jedan projekat, a to je izgradnja šegare, peletare i tzv. durmitorskih kuća u selu Njegovuđa kod Žabljaka, od 1.350.000 eura. Koja slučajnost! Gdje su durmitorske kuće, peletara i šegara i državne subvencije za projekat? Na osnovu tog projekta jedan koji je došao na konjčetu iz Bosne već pet godina je ekskluzivni eksploatator šumskog bogatstva u opštini Žabljak i najveći drvosječa u Crnoj Gori koji je u poslednje dvije godine dobijao preko 50 odsto cjelokupnog crnogorskog koncesionog drveta.

Novi ministar šumarstva započe karijeru banalnom i jeftinom svađom sa bivšim ministrom o nekakvim dnevnicama, ali o šumarstvu kao potencijalu crnogorske privrede ne čusmo ništa.

Nekada su crnogorski drvoprerađivači zapošljavali 12.500 radnika i prodavali namještaj Luj XIV potomcima Luja XIV. Bivši vlastodržci su potopili naš drveni brodić, a ovaj novi šumski krmaroš i ovu malu preostalu barku usmjerava na hridine i ne namjerava graditi većeg broda, već nastavlja s gusarskom privredom kroz koncesione pljačke crnogorskih šuma i regionalnu privrednu destrukciju.

(Autor je izvršni direktor Centra za razvoj Durmitora)

---