- Piše: M. Sc. E.E. Dragan Perišić

Svoje nepristajanje na osionost državnih organa u poslednjih četvrt vijeka izlio sam u NIN-u, Vijestima, DAN-u, na PCNEN-u... i jednim dijelom objavio u knjizi „Ne vjeruj svojim očima“.

Vidim DPS glasače – pišu portali – kako su nagrnuli iz Šavnika, Žabljaka... u Nikšić. Kažu sigurnim korakom. A DPS zna kako – da žive bolje. Hobotnica se ražestila, unezvijerila. Ugrožen joj plijen. Jedan krak joj podmazuje, drugi pipak zastrašujuće prijeti, treći ucjenjuje, četvrti pali i prebija... Prije neki dan se uvećao broj za 393. A tek koliko će ih biti na dan izbora! Svake godine opada broj stanovnika, ali ove, čarobno, rastu glasači. Nedavno je bivši ministar, debelo stambeno situiran u Podgorici, a bogme, i u Nikšiću, itd... postao predsjednik Opštine Nikšić. A i kako ne bi kad je Ustavni sud ukinuo odredbu o obaveznih šest mjeseci prebivanja u opštini. A Ustavni sud je uman i njegova je poslednja. I zato se predsjednik opštine o trošku građana, govore zli jezici, vozika tamo i ovamo (Podgorica – Nikšić). Isto je činio i bivši.

Eto, opet kažu pogani jezici, da je jedna članica Ustavnog deset mjeseci bila predsjedavajuća i primala uvećanu platu, a ta funkcija ne postoji u Ustavnom sudu. Potom je sama sebi potpisala da je bila neustavno na toj funkciji. Ali se uvećanja plate nije odrekla. A oni što bi trebalo ili su već po sili zakona u penziji nikako da se šest mjeseci ranije prijave Skupštini Crne Gore kako to zakon nalaže. A i što bi se javljali kada im je Veliki Gazda, gospodar života i smrti, omogućio da imaju po nekoliko stanova. Taman posla da ih je kupio!

I kome da vjerujem, ako ne njima – članovima časnog Ustavnog suda.

Tu su, kažu, zajedno antifašisti i komite. Ogrnuti crvenim i zelenim zastavama. I Veljko Milatović i Krsto Zrnov. A Veljko ubi Krsta. Govore ugroženi su od Rusa i Srba, a Krsto Zrnov se izjašnjavao kao Srbin. Narodnu zastavu Crne Gore, trobojku, koju je ozakonio knjaz Nikola, sad proglašavaju tuđom i izdajničkom.

Ona docentkinja (otkud „dvadeset godina profesorica?“), rođena 1978, čija je majka autentična Srpkinja, a nije, kako se izrazi, posrbica, vaspitavala je da govori crnogorskim jezikom i ide u CPC. Čudno mi, pitam se nešto, kojim je to jezikom govorila do dvadeset devete godine života?! Dok nije postojao crnogorski jezik. Da nije, možda, bila nijema? Nedavno se razgoropadi ispred Skupštine CG sa podignuta dva prsta. A koliko znam, pripada SDP-u koji je progonio liberale.

Osnovnu školu sam završio u Nikšiću, gimnaziju takođe. Dobar dio radnog vijeka proveo tamo. Živio u roditeljskoj kući. Prešao poslom u Podgoricu, dobio stan i, nevoljno, prijavio mjesto prebivališta u Podgorici. Budući da je Nikšić grad moje mladosti, srce i duša su mi ostali u njemu, a onaj manje važni, a teži dio – stražnjica prebiva u Podgorici. To sam napisao u žalbi na poresko rješenje, što je neko od činovnika dao na internet. Pročitao Marko Mišić i napravio prilog u emisiji „Bez granica“. (Tada sam rekao da na teritoriji planete Zemlje imam samo taj jedan stan, a za Merkur nisam posve siguran, jer se često osjećam kao Merkurac. Nemam ja poput glavnog šerifa u Mugilendu nebrojivo mnogo stanova. Koji je stanarima u svakoj novouseljenoj zgradi komšija.) Bilo je to, ako me sjećanje ne vara, 2011.

Imam prijatelja, komšiju, koji mi je ispričao neveselu storiju za svog bratanića koji je bio fenomenalan košarkaš. Inače, predivan dečko, melemna i blagorodna duša, pozitivna energija, vanserijski talenat i optimista iz sve snage. Bio je kapiten juniorskog tima „Crvene zvezde“ i, nažalost, razbolio se i amputirana mu je noga. Prilikom povratka u Nikšić stricu je rekao: „Ne bih glasao za DPS kad bih znao da će mi noga izrasti“. „Sav sam se naježio“, reče mi prijatelj.

Kako sam ja bivši čovjek (na dobrom sam putu ka Svetome Petru), ne bih ni ja glasao za DPS i njegove satelite kada bih znao da ću ozdraviti!

I na kraju ja, neuki magistar (kolokvijalno) elektrotehnike, pitam uke pravnike:

Da li sada svako može iz bilo koga grada na teritoriji CG, ako je njen državljanin i ima biračko pravo, da ode ciljno u Nikšić, tu odjavi svoje mjesto boravka i prijavi se u njemu i legalno glasa na nikšićkim izborima, a zatim se odjavi iz njega i vrati u svoje prebivalište?

Da ponovim: srce i duša su mi u Nikšiću i hoću da glasam tamo na ovim izborima. Kad može ministar Simović, što ne bih mogao i ja? Šta konkretno treba da učinim da bi mi se želja ostvarila? Tada ću, ukoliko poživim, imati 70 godina.

Nadam se da ćete mi jasno i konkretno odgovoriti te da nećete biti poput Krpenog Lutka, koji krije svoje mjesto rođenja (valjda neka nedođija, Perin Han pored Zenice) kao zmija noge, a kao strani državljanin (BiH) bio je ministar MUP-a CG. Kada je Brano Mićunović šenlučio iz duge cijevi, ovaj se u mišju rupu zavukao, a sada je najglasniji kritičar vlasti.

---