-Autor: Vladimir Gligorov

O podacima o posledicama epidemije po javno zdravlje pisao sam tri puta. Sredinom maja prošle godine i dva puta u februaru ove godine. Podaci su neinformativni. Jer je broj oboljelih veliki, dok je u odnosu na zaraženost, da tako kažem, broj umrlih mali. Pogotovo je mali u odnosu na stopu umrlih koja je prošle godine značajno povećana, a tako je i u januaru ove godine. Broj umrlih od virusa je oko jedne četvrtine povećanog broja umrlih u prošloj godini (u odnosu na petogodišnji prosjek), a oko polovine u prvom mjesecu 2021.

Ako dobro razumijem, u nekom času u toku ove godine dobiće se detaljni podaci o uzrocima smrti u 2020. Nije realno očekivati da će se značajno promijeniti broj umrlih od virusa. U najboljem slučaju, znaćemo da je povećan broj umrlih od starosti i od hroničnih bolesti. To neće biti neinformativni podaci bez obzira na to što se uzrok smrti neće pripisati zaraženosti virusom. Ovo zato što će se moći eliminisati drugi uzroci koji bi mogli da objasne povećan broj umrlih od jedne ili druge bolesti. Jer je jasno da će povećan broj umrlih biti posledica epidemije bez obzira na to što će se smrt pripisati tome što je srce stalo da radi.

Tako da ćemo tada znati, ako se sada dvoumimo oko toga kako da tumačimo podatke. Da li je to dvoumljenje racionalno? Šta je racionalno? Uzmimo, poređenja radi, ponašanje virusa. Njegova efikasnost zavisi od toga da li na najbolji mogući način koristi svoje zarazne sposobnosti i od okolnosti koje utiču na njegovu zaraznost. Koliko se može zaključiti na osnovu onoga što znamo o virusu, on je racionalan (efikasan ako pripisivanje racionalnosti virusu zbunjuje). Dodatnu potvrdu možemo naći u činjenici da je virus utoliko efikasniji ukoliko smo mi, koji smo sredstvo njegovog širenja, manje racionalni.

Mi, naravno, virusu pomažemo na više načina, ali ovdje ima smisla samo pomenuti nepouzdanost podataka. Ako je iskazani broj umrlih mali u odnosu na broj oboljelih, to će uticati na pogrešnu ocjenu rizičnosti ponašanja. Što će imati za posledicu povećani broj oboljelih i veću stopu umrlih. Virus je racionalan jer je sposoban da iskoristi našu iracionalnost.

Konačno, uzmimo jedan poseban primjer iracionalnosti. U okolnostima kada je prilično jasno šta valja činiti, takmičarski pristup može da bude iracionalan. Ima, naravno, smisla učiti na tuđem iskustvu. Ali kada je riječ o virusnoj epidemiji, jasno je da je potrebno onemogućiti virus da nas koristi za svoje širenje. Tako da je potrebno znati koje okolnosti na to utiču, jer će one zavisiti od, uopšteno rečeno, društvenih karakteristika, recimo, u zemlji ili u pojedinim zajednicama. Primjera radi, a na osnovu podataka iz novina, jer statističkih nema ili meni nisu poznate, oboljelost među sveštenstvom, a i broj umrlih, čini se da je veća nego u društvu uopšte. A svakako ima i drugih primjera da specifični oblici društvenosti pogoduju virusu, pa su neracionalni sa stanovišta očuvanja javnog zdravlja.

Uzmimo sada da se teži prvom mjestu u Evropi. Ovo je uglavnom neostvarivo kao takmičenje zato što podaci nisu dovoljno uporedivi, a i da jesu, društvene razlike su velike i rangiranje po jednom ili drugom kriterijumu nema smisla. Ovo je tako i u drugim slučajevima, a ne samo kada je riječ o poređenju posledica epidemije. Primjera radi, kako bi trebalo razumjeti sledeće takmičenje: „Kada država i crkva streme istom cilju i kada postave zajedničke ciljeve, Srbija bude prva u Evropi po mnogim pitanjima…“

Iz takmičarskih razloga se može smanjiti informativnost podataka, a to vodi neracionalnom preuzimanju rizika. Što se, recimo, vidi u povećanoj stopi umrlih prošle godine. To povećanje govori o neracionalnosti ljudi i o racionalnosti virusa.

Peščanik.net

---