- Piše: Ratimir Vujačić

Predsjednik svih DPS patriota, koji, što je opštepoznato, bez ikakve lične koristi podržavaju i njeguju deset vjekova crnogorske državnosti, oslobođen je optužbe za komitsko djelovanje i propagandu. Za očekivati je bilo da jedan osvjedočeni demokrata bude lišen neosnovane sumnje da je bilo koga pozivao u šumu, gdje bi se navodno našlo rješenje za novonastalu situaciju. S obzirom na to da im ni početna prednost u izbornoj trci od 100.000 sigurnih glasača sa sve trabantima nije bila dovoljna da na legalan način zadrže državu, i nastave da ju neumorno obdjelavaju, na opšte dobro, ali pritom ni sebe da ne zaborave. Jer, što reče onaj na Cetinju, ko nije glasao za nezavisnu DPS državu, taj ne može učestvovati u diobi državnih dobara, kamoli se pojaviti kao kandidat za vlast. To treba da patriote krčme između sebe.



IMA LI ŽIVOTA POSLIJE DPS-a

DPS sa trabantima je još raspoložen da se povrne na miran i evropski način, uz paralelni rad na poglavljima 23 i 24. Nije ni predsjednik saveza demokratskih patriota rekao da je za šumu po svaku cijenu. Samo u slučaju nužde. A do nevolje svakako neće doći ako svi, ili makar ogromna većina, shvatimo da nema države bez DPS-a i trabanata. Pitanje za sve četiri akademije nauka glasi kako je Crna Gora održala državnost 10 (deset) vjekova ako se DPS pojavio tek u 20. stoljeću. Doduše, nisu usamljeni oni koji imaju dojam da je DPS sa trabantima oduvijek tu. I da priča o vječnosti nije bez osnova. Ovo stanje sa novom vlašću, međutim, prijeti da iz trenutnog preraste u proces dugog trajanja. Tek u tom slučaju je šuma opravdano rješenje. Jer, ne zaboravimo, stanje je zabrinjavajuće: DPS je ostao bez vlasti tj. države. Osjeća se krajnje neobično, raščinjeno, kao riba na suvom. Vezao je svoju sudbinu za vlast, za državu, za vjekove.



POVJESNIČAR I ISTORIJSKA POJAVA

Poznato je od ranije da predsjednik saveza demokratskih patriota suvereno plovi, uzduž i poprijeko, prostorom i vremenom. Kao na čarobnom ćilimu, brdima, dolovima, vjekovima. Sve što se tiče države nije mu strano, naprotiv. Razgovara sa precima, junacima Tuđemilske bitke, sa ranjenicima na Neretvi. Ovi poslednji mu rekoše da su morali u šumu da ginu za državu jer im Evropa nije bila naklonjena. Stiče se utisak da bolje oni njega čuju nego on njih. Tako je i prvoborcima Tuđemila saopštio da su bili na pravom putu ka NATO integracijama. Zanago se i borci NOR-a i revolucije slažu sa tekovinama DPS-a, te da su milioneri u vazda oskudnoj CG, ono što im je bilo na srcu dok su probijali obruč na Sutjesci.

„Kao što sam rekao, iz šume, nećemo se valjda tu razlikovati u odnosu na generacije naših predaka. Kako mislite da se Crna Gora odbranila kroz prethodne vjekove, otkud Crnoj Gori deset vjekova državnosti? Tako što nije branjena u parlamentu, nego oružjem, u šumi”, rekao je Đukanović.



NE GLEDAJ ME PREDUGO

Političar i patriota, koji se ostvario na oba plana, i nekoliko puta osvajao najviše demokratske počasti i pozicije, u poštenoj izbornoj utakmici i parlamentarnoj borbi, kao da je posustao i umorio se od demokratije. Samo što ne zapoje onu narodnu: „ne gledaj me predugo, nismo jedno za drugo”. Eto dotle je došlo između njega i Evrope. A što se tiče naše istorije, nije poznato da je neko izgubio vlast na izborima, pa potlje pošao u šumu da ju nađe.

Da se to desilo sigurno bi tužilac reagovao, u smislu čuvanja ustavnog poretka u kome šumi nema mjesta. E sad pitanje je kako bi tužilac komunicirao sa šumskom opcijom, dostavio poziv, na koju adresu i sl. Je li tada pravna procedura onemogućena, s obzirom na to da je predsjednik jasan i izričit: Crna Gora „nije branjena u parlamentu, nego oružjem u šumi”. Očigledno se nijesu stekli uslovi da se primijene pravni ljekovi, treba prvo da se ode u šumu i pripuca. Tada bi se pokrenuli naše sudstvo i tužilaštvo.

---