-Piše: Ratko Kontić

Ministar unutranjih poslova Sekulović, koji će postati pravi ministar svog resora tek nakon što se usvoji novi Zakon o unutrašnjim poslovima, imao je sastanak sa članovima Savjeta za građansku kontrolu policije. Zaključeno je da „policijski službenici moraju poštovati ljudska prava i slobode, da će prekoračenja biti sankcionisana, a da javnost i svi društveni subjekti treba da daju doprinos poštovanju policijskih službenika i zaštiti njihovog integriteta”.

Postavlja se pitanje da li je tako nekad ili nedavno bilo, ili trebalo biti, ako je već takav zaključak. Da se vratimo na maj 2020. godine i na dešavanja u Nikšiću. Gradu u kojem sam proveo jedan dio djetinjstva, igrao tenis na starom betonskom igralištu pod Trebjesom, u Straševini igrao fudbal, a na Vučju skijao... Slušao sam priče o Nikšićkom pozorištu, nikšićkim piscima i pjesnicima. I pored stalnog života u Podgorici i van Crne Gore jedno vrijeme, od djetinjstva sam zadržao nikšićki naglasak u izgovoru. Takav vam je Nikšić.

Postojao je ovaj savjet i prošle godine, a postojala je i policija. I narod u Nikšiću je postojao, kao što i danas postoji. Jedan dio tog naroda se nije slagao sa određenim zakonskim konceptom rješavanja njihove tradicije, kulture, običaja i nasleđa. Taj nemali dio naroda u Nikšiću izražavao je nezadovoljstvo zajedno sa onima koji su se odlučili da im životni poziv bude služenje Bogu i tom istom narodu. I ne samo u Nikšiću. I bila su hapšenja i upotreba prekomjerne sile od strane policije. Policije koja postupa po određenom naređenju. Hijerarhijska komanda u sektoru bezbjednosti je pravilo, poštovanje nadređenog i postupanje po komandi. Neko je jednom rekao, prilikom izražavanja nezadovoljstva naroda u Crnoj Gori: „Policijo, postupi po naređenju”. To je, jednostavno, komanda. Tada na pola puta do Nikšića, a u maju u Nikšiću, junačkom gradu. Komanda kojoj je na raspolaganju upotreba hemijskih otrovnih materija sa raznim specifikacijama i nazivima. Zavisno od toga kako djeluju na živo biće. Od suzavaca do hemijskih ručnih bombi, šok bombi i još mnogo sličnih sredstava za onesposobljavanje, čija primjena nije ista, ako je vedro, duva ili kiša pada. Komanda kojoj je na raspolaganju sve redovno i dodatno naoružanje i oprema specijalizovanih policijskih jedinica, specijalizovana vozila, logistika, formacijska brojnost i postavljanje po posebnim pravilima.

Uoči majskih dešavanja prošle godine, tamo pristižu operativci Savjeta za građansku kontrolu rada policije, A. Zeković i B. Radulović, doktor pravnih nauka i „građanski prijatelj” Gojka Perovića, rektora Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog na Cetinju.

Njih dvojica, između svega ostalog, kažu: „Ovo je prst u oko crnogorskoj državi”, misleći na tadašnje dešavanje u Nikšiću, kao i „to je očekivana reakcija i postupanje državnog organa”. Za „prst u oko” je Zeković upitan pred televizijskim kamerama, a ovo drugo je bilo u nekim novinama. Smatram da za „prst u oko” nije imao ovlašćenja da izrekne sa pozicije na kojoj je bio, a pitanje je šta je htio time da kaže. Da ne tumačimo da li je ta rečenica proizvela neku posledicu.

Nego, nisu oni važni. Važno je kako se odnose oni koji treba da sagledavaju aspekte posla koji rade, odnosno građansku kontrolu rada policije. Policija će uvijek, ili skoro uvijek, postupiti po naređenju, a o tome će ubuduće dobro promišljati novi ministar unutrašnjih poslova.

O tome i o budućim bezbjednosnim procjenama se može poći od izjave predsjednika CG Đukanovića u septembru 2020. godine: „Idemo u šumu i oružjem ako treba braniti Crnu Goru”. Ova je izjava, po mom mišljenju, bila ozbiljno prekoračenje ovlašćenja. Mogao bih ovu izjavu da analiziram, ali ne želim ni da pomislim na to. Kao što to ne želi niko u Crnoj Gori, siguran sam.

Mnogo će zavisiti od toga ko će biti na čelu uniformisanog sastava policije, mada i svih ostalih sektora Uprave policije. Ne treba zanemariti činjenicu da je dosadašnji zamjenik direktora UP Janjušević u tu uniformu „uskočio” sa mjesta predsjednika OO SDP Nikšić 2012. godine i s radnog mjesta, mislim, u katastru grada Nikšića. Kao što će mnogo zavisiti i od toga ko će ubuduće biti u Savjetu za građansku kontrolu rada policije.

Ono što je najvažnije jeste činjenica da se mora povratiti povjerenje naroda prema policiji, barem onog dijela naroda prema kome su prekoračena ovlašćenja, ali i svih ostalih. To se zove profesionalizam u postupanju koji je uvijek bio predviđen zakonskim i podzakonskim aktima, čime će policija zaslužiti poštovanje i zaštitu integriteta. Ali to je predviđeno i za narod – Ustavom, zakonima i podzakonskim aktima, za sve nas koji živimo u Crnoj Gori.

A grad velikog srca, Nikšić, on će vjerovatno oprostiti prekoračenje ovlašćenja policiji, ali zaboraviti neće. Grad u kome nema „neprijatelja i pećinskog nacionalizma”, ma šta to značilo. Isturanje naučnice, a ovakva retorika sa statusne pozicije je maskiranje, čiji cilj može biti ružan. Treba željeti uspjehe grada Nikšića i cijele Crne Gore. Grada koji nije oprostio pokušaj prekoračenja normativne sile u odnosu na tradiciju, kulturu, običaje, nasleđe i istoriju Crne Gore. U odnosu na sve koji su bili prije nas i koji će doći poslije nas.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

---