-Piše: Borivoje Ćetković

Mr Aleksandar Stijović, ministar za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, nedavno je gostovao u jednoj emisiji s hrpom podataka do kojih su došli on i njegova ekipa, a tiču se rada tog ministarstva u starom režimu. Na stolu pred novim ministrom obimna dokumentacija i brojni podaci iako nijesu mogli da ostvare potpuni uvid u rad i stvarno stanje. Dakle, na stolu ispred ministra podaci, ali za drugim stolom nema bivših ministara Petra Ivanovića i Milutina Simovića, iako su pravovremeno pozvani da učestvuju u emisiji. Procijenili su: bolje je da ih narod ne gleda.U fokusu mr Stijovića bila je analiza raspodjele sredstava iz Abu Dabi fonda. Novi ministar je samo potvrdio činjenice do kojih su 2019. godine došli novinari Radija Slobodna Evropa na osnovu istraživanja dokumentacije i pored zatvorenosti nadležnih institucija – pokazali su da je efekat kreditiranja daleko od onoga što je država obećavala. Ministar je želio da se i sam uvjeri šta je sve rađeno sa davanjem kredita: kome su sve davani, u kojem iznosu, i koja je bila svrha davanja, zašto su davani i onima koji ih nijesu tražili. Stijović je detaljno govorio o svim akterima nezakonitog dijeljenja sredstava, o njihovim raznim mahnacijama, namještenjima, malverzacijama. Glavnu ulogu imao je Ivanović, a slijede njegove kolege novopečeni bogataši: M. Simović, R. Žugić, A. Đukanović, Z. Vukčević i direktori firmi koje su dobile kredit, a nijesu ispunjavale uslove. Tu je dakako i nezaobilazni, i dalje za svoje gazde upotrebljivi Milivoje Katnić. Hoće li novi ministar biti bolje sreće od novinara RSE koji su svoje nalaze, do kojih su došli upornim istraživanjem, dostavili Katniću? I on je svu dokumentaciju u vezi sa kreditima Abu Dabi fonda, sa koje je skinuta oznaka „interno”, predao 8. februara ove godine Specijalnom državnom tužilaštvu. Za očekivati je da će Katnić omunjiti i ovaj posao kako on zna i umije (i kako mu narede), da će ga riješiti „o kukovudne” – odužiće se unedogled sve dotle dok se ne zaboravi. Ko se sve obogatio i „zakučio” što je više mogao iz arapskog fonda namijenjenog osiromašenom sjeveru Crne Gore o tome se dosta zna, interesovanje javnosti je veliko, a i EU prati kako će se završiti ovaj skandalozni proces. Posebnu pažnju, međutim, zaslužuje ministrovo viđenje stanja u državnom preduzeću „Plantaže”. U svojim analizama zatečenog stanja Stijović je bio vrlo suzdržan u osuđivanju – pozivao se samo na utvrđene činjenice. No, kada je govorio o stanju u „Plantažama”, o primanjima članova borda direktora i plati Verice Maraš u periodu od 2008. do 2020. godine prokomentarisao je kao za sebe: ova zemlja je opljačkana. Zemlja je, reče, opljačkana, a svaka državna kompanija sistematski je uništavana – i prodavana budzašto. Malo je reći da nam je zemlja opljačkana – opustošili su je „svukoliku, ka skakavac što polje opusti”! Predsjednik borda direktora prof. dr Veselin Vukotić, guru momišićke neoliberalne „doktrine” (nekadašnji „marksista”), autor je knjige „Privatizacija”, a njena poruka je bila: „privatizovati, privatizovati, privatizovati”. Zna se: privatizacija je u svim bivšim socijalističkim zemljama (a kod nas posebno) bila najveća pljačka u 20. vijeku. Vukotić i dalje veliča privatizaciju – neoliberalna paradigma i njen zagovornik i dalje su na velikoj cijeni. I nekada moćna upravnica „Plantaža” ostaće upamćena ne samo po enormnim primanjima, već i po svom nastupu na mitingu „patriota”: ostrašćena braniteljka crngorske nezavisnosti, ogrnuta državnom zastavom, klicala je koliko je grlo nosi – „neka je vječna Crna Gora”. I ne treba joj zamjeriti – s takvom platom i privilegijama vikali bi i drugi. Međutim, prolaze vremena kada se klicanjem i ogrtanjem zastavom mjerila odanost Crnoj Gori i crnogorstvu.

---