-Piše: Krsto J. Pejović

Nije bez razloga rečeno da zakon mora djelovati kao lijek, i toga moraju biti svjesni, kako narod, tako i država. Zato, nije naodmet podsjetiti da zakon jeste „čuvar“ pravde, slobode, pravne zaštite i pravne sigurnosti. Još su stari Latini kazali: Gdje su jaki zakoni, jak je i narod. Pametar Sula Radov je govorio da zakon koji ne čuva pravdu nije zakon. Stoga, onima koji se bave normama ne smije biti nepoznato da se pravda i sloboda nalaze u granicama zakona. Priču da je „sukob u zakonu“ treba zamijeniti spoznajom da se sukob nalazi u samom čovjeku. Zakon koji ne proističe iz pravde potiče iz sfere politike koja zarobljava pravnu nauku. Jedino pravedan zakon može da živi, jer je on projekat za narod i državu, i to projekat svjesne akcije za dobro, koji čini moral cjelovitim. Ako zakon nije dat od pozvanih iz struke, onda on izobličava pravdu i ignoriše slobodu. Ako je cilj zakona čovjek i država, onda zakon ima život koji se podudara s voljom i obzirom poštovanja reda, sigurnosti i slobode. Ne smije se zaboraviti da pravda znači poštovanje zakona i države, i to je vrlina koja ne smije izostati. Gdje nema „narodne vlasti“ nema ni pravde. Stoga ne treba zaobići okolnost da ono što nastaje u vremenu spada u poredak vremena. Dokaz za to su imovinski zakoni za Kneževinu Crnu Goru i francuski Cod Civil. Glavna teškoća zemalja u tranziciji i dijela ostalog svijeta je kako primijeniti normu ako institucije sistema ne rade. Međutim, ukoliko čovjek sebe dovede u saglasnost s pravdom zlo ne može nadvladati dobro, kao ni zakon. Odbiti poslušnost zakonu umnogome znači da se čovjek odrekao samog sebe. Istina je da od sadržine pravde zavisi stepen pravednosti zakona. Sem toga, važno je da svaki zakon „ostavlja“ kod građana i moralnu refleksiju. Ukoliko izostane ta refleksija pravednosti, zakon gubi svoj smisao i svoju samostalnost.

Država duguje svakom građaninu i svojim institucijama pravdu i slobodu. Biti sâm u slobodi i pravdi je mjera ličnosti, ali samo u granicama zakona. Moguće je da se moral preobrazio, pa jedan dio naroda ne zna da je u pitanju neki novi vrednosni sistem, koji je mimo istorije i kulture, budući da je nastupila podvojenost svake vrste i prilike. Jednostavno rečeno, svijet „obogaćen” moralnom prazninom ne želi znati šta je zakon za moral, a šta moral za zakon. Svakako, ova pojava ne može biti izraz podsmijeha zdravog pravnog razuma već opomena da se država shvati kao organski skup, kao organizacija zajednice, kao i da je zakon svetinja, pa čak i kad ima minimum pravednosti. Ukoliko je autoritet zakona prisutan, ponašanje građana je usmjereno prema institucijama sistema, koje podjednako rade, kako za građane, tako i za državu. Svakako za valjano ponašanje građana je važno da moral „prisiljava“ da se poštuje zakon. Zakon ne čini zakonom njegova pravednost nego činjenica da se obraća svima, i to je univerzalna vrijednost zakona. Nasuprot tome, često se može čuti da svijetom ne vlada pravo već profit neoliberalne ekonomije, koja ne zna za drugu vrijednost. Potpuno je jasno, za iole civilizovanog čovjeka, da gdje ima dobre volje i morala, ima i poštovanja prema primjeni zakona. Ukoliko je zakon suveren, suveren je i sudija u granicama njegove funkcije. Zakonitost jeste pravni oblik moderne države, bez obzira na to da li je ta država sa istoka ili sa zapada, i to je nužan preduslov vladavine prava.

Normalna pravnička interpretacija zakona, ukoliko nije objektivna, suspenduje smisao zakona. Oni koji normiraju i primjenjuju zakon, stvaraju atmosferu i priliku za građanina, da shvati da je to ono što treba da se poštuje i voli. Česte izmjene i promjene zakona ponekad potresaju temelje pravde, čak i tamo gdje sistem funkcioniše. Uistinu, tamo gdje su zakoni kao pravne tvorevine izraz političke prirode, nema vladavine prava. Dakle, karakter jedne pravne države izražava se jasno, ukoliko su njeni zakoni osnov i temelj pravde.

Ako zakon sublimira navedene atribute, manje će biti odluka koje nijesu u skladu sa pravnom sviješću. Najvažniji zadatak pravne politike je da „otkrije“ zakon koji je ispravan i važeći za sve.

---