-Piše: Jovo Pejović

Da bi spriječili rušenje bespravno sagrađenih objekata u vrijeme jednopartijskog sistema, neki graditelji su na objektima isticali Titove slike. S vladavinom DPS-a počelo se s isticanjem državne zastave. Ko su ljudi koji se danas predstavljaju braniteljima Crne Gore i njene državnosti? Upravo oni koji su svoju privrženost državi iskazivali otimanjem od nje. Lažni patriotizam i ljubav prema Crnoj Gori od strane onih koji su je najviše pljačkali predstavlja rak ranu od koje se mnogo bogatije zemlje decenijama ne bi mogle oporaviti. Njima je bilo dopušteno sve. Ljudi prosječnog znanja preko noći su postajali multimilioneri i nosioci važnih državnih funkcija. Njima je bilo dozvoljeno sve. Mogli su da ubijaju, a da ne odgovaraju. Da hapse i progone nevine ljude, da kradu i uzimaju od države koliko im drago i nikada im nije bilo dosta. Oni su s prezirom gledali na nas, obične smrtnike. Rugali se našem načinu života, potcjenjivali naše mogućnosti, tretirali nas kao građane drugog reda. Mislili su da im niko nikada neće moći ništa. Vjerovali su da će ostati nedodirljivi do kraja života. Okruživali su se poltronima, ulizicama i beskičmenjacima. Uspostavili su pravilo da ko se više nakrao, taj je obezbijedio bolju poziciju na kadrovskim listama. Sada kada je vrag odnio šalu i kada je došlo vrijeme da se polažu računi, ponovo pokušavaju patriotizmom za sopstveni džep izazvati sažaljenje onih koji nikako da shvate da Crna Gora nije ničija privatna prćija već država svih nas. Oni još uvijek nijesu shvatili da se na ispraznoj priči i lažima ne može zaustaviti točak istorije koji u današnjoj Crnoj Gori znači raskid s korupcijom i kriminalom, ali i s lažnim patriotizmom iza kojeg se kriju zle namjere. Zato groteskno zvuče pokliči odlazećih vlastodržaca da neće dozvoliti da nova vlast otme Crnu Goru iz njihovih do ramena ukaljanih ruku, jer sem korupcije i kriminala koji su oni uvezli nema ničega drugog po čemu se Crna Gora prepoznavala za vrijeme njihove tridesetogodišnje vladavine. Najnovija hapšenja i privođenja visokih funkcionera odlazeće vlasti, iako zakašnjela, ipak dolaze na vrijeme i treba da služe za nauk svim budućim vlastima da nikada nikome ne padne na pameti da zloupotrebom vlasti skrnavi vrijednosti na kojima se gradila njegoševska Crna Gora. Odgovornosti za stanje u kom se država nalazi niko ne smije biti oslobođen, a prije svega čelni ljudi izvršne vlasti. Niko se ne može skrivati iza simbola države. Konačno treba uspostaviti kriterijum – ko voli državu iz ljubavi, a ko da bi sakrio svoju mračnu prošlost. Mi smo mala država u kojoj se sve zna i u kojoj se svi znamo. Zato treba osloboditi narod da bez straha govori o svim devijacijama u društvu i da se svi udružimo u borbi protiv korupcije i kriminala kao najvećih uzročnika našeg propadanja. Na tom zadatku ne smije biti nedodirljivih ni u bivšoj ni u novoj vlasti, ako istinski volimo Crnu Goru i ako hoćemo budućnost kakvu zaslužujemo.

---