- Autor: Endrju Higins

U depeši upućenoj u Vašington 1944, Džordž Kenan, savjetnik u ambasadi Sjedinjenih Država u Staljinovoj Moskvi, upozorio je na okultnu moć koju posjeduju laži, dodavši da je sovjetska vladavina „dokazala neke čudne i uznemirujuće stvari o ljudskoj prirodi”.

Među najvažnijima je, napisao je, to što je mnoge moguće „natjerati da osjećaju i da vjeruju u praktično šta bilo”. Bez obzira na to što je nešto sasvim jasno netačno, dodao je, „za ljude koji u to vjeruju, postaje istina. Ono održava svu validnost i sve moći jedne istine”.

Kenanova zapažanja, nastala na osnovu njegovih iskustava u Sovjetskom Savezu, sada djeluju kao mračno proročanstvo za Ameriku, u kojoj na desetine miliona ljudi vjeruju u „istinu” koju je izmislio predsjednik Donald Tramp: da je Džozef Bajden izgubio izbore u novembru i da je postao predsjednik koristeći se lažima i prevarom.

Laganje kao politički alat nije ništa novo. Nikolo Makijaveli je još u 16. stoljeću savjetovao vladara da pokuša da bude pošten, ali da laže u trenucima kada bi izgovaranjem istine „izgubio prednost”. Ljudi ne vole da ih lažete, smatrao je on, „ali onaj koji vara uvijek će naći one koje će prevariti”.

Spremnost da vas prevare je poslednjih godina postala vodeća odlika u politici, širom svijeta, a posebno u zemljama kao što su Mađarska, Poljska, Turska i Filipini, kojima vladaju populistički lideri vrlo umješni u krajcanju istine.

Janez Janša, desničarski populista koji je u martu postao premijer Slovenije – rodne grude Melanije Tramp – brzo je prihvatio Trampovu laž da je ovaj pobijedio. Janša je čestitao Trampu odmah poslije izbora.

Čak i Britanija, koja sebe smatra bastionom demokratije, postala je plijen transparentnim ali široko rasprostranjenim neistinama, glasavši 2016. za izlazak iz Evropske unije nakon što su pristalice Bregzita tvrdile da će izlazak iz bloka značiti da će nacionalna zdravstvena služba imati 350 miliona funti nedjeljno više na raspolaganju. Oni koji su zastupali ovu laž, uključujući i konzervativnog političara koji će kasnije postati premijer, Borisa Džonsona, kasnije su priznali da je posrijedi bila greška – ali su to rekli tek poslije glasanja.

Veće i mnogo korozivnije laži uvriježile su se u Mađarskoj. Tamo je populistički vođa Viktor Orban finansijera i filantropa Džordža Soroša, mađarskog Jevreja, nacrtao kao tvorca paklenog plana da se uništi suverenitet zemlje, da se rođeni Mađari zamijene imigrantima, i da se unište tradicionalne vrijednosti.

Snaga ove teorije zavjere, u kojoj redovno ima i primjesa antisemitizma, kaže Peter Kreko, izvršni direktor istraživačke grupe „Political Capital”, koja već dugo kritikuje Orbana, jeste u tome što se ona dodvorava „plemenskom stanju svijesti” po kojem su sva pitanja samo vječita borba između „dobra i zla, crnog i bijelog”.

Političke borbe, kaže on, „postale su rat između dobroga i lošega, a u ratu se zahtijeva bezuslovna podrška vođi svog plemena. Ukoliko pričate išta loše protiv svojih, to znači da ste izdajnik, a izdajnike valja prognati”. Ono što cijelu stvar čini još opasnijom, dodaje Kreko, jeste što je „tribalizam prirodan oblik politike: demokratija je zapravo devijacija”.

U Poljskoj, duboko konzervativna Partija prava i pravde Jaroslava Kačinjskog, koja je na vlasti od 2015, promoviše svoju teoriju zavjere. Ona se zasniva na odavno razbijenom mitu da je pogibija na desetine visokih poljskih zvaničnika 2010. godine, među kojima je bio i brat Kačinjskog – tadašnji predsjednik Poljske – u padu aviona na zapadu Rusije bila posledica plana skovanog u Moskvi, a koji su potom pokušali da zabašure protivnici partije u Varšavi.

6yka.com

---