-Piše: Ratko Kontić

Prema Vujakliji, ali i Vikipediji, reforma je preinačenje, preobražaj, promjena nabolje, popravka nekog stanja ne mijenjajući mu suštinu.

Bezbjednost je opštepoznat pojam, veoma je kompleksna i neophodna svakoj zajednici, svakom društvu. Ona može biti ugrožena po više osnova, zavisno od nosioca i metoda ugrožavanja ili stepena društvene opasnosti koju počinioci proizvode svojim aktivnostima. Nakon identifikacije, utvrđuje se karakter i cilj djelovanja i sprovode se mjere zaštite. Bezbjednost je u stvari stanje zaštite postavljenog sistema, u rasponu od zaštite države i njenih vitalnih interesa do zaštite pojedinca, i svega između, kao i načina kojima se ostvaruje njena funkcija.

Osnovno pitanje je koji razlozi jedno naizgled organizovano društvo iniciraju da vrši reforme, pa i u bezbjednosnom sektoru. Službe bezbjednosti su se tokom vremena prilagođavale organizacijama vlasti, kao i društvenim promjenama, a tehničko-tehnološka revolucija s kraja 20. vijeka je učinila da te službe moraju razvijati nove modalitete rada. Ali da pogledamo iskustva drugih.

Federalni istražni biro – FBI osnovan je 1909. godine i imao je kontraobavještajnu funkciju, ali i funkciju političke policije, s posebnim naglaskom na djelovanje komunista. Posebno je razvijana kriminalistička policija za klasične i sve nove pojavne oblike kriminaliteta.

Već 1924. godine šef FBI Edvard Huver uvodi novu istražnu tehniku, službu za identifikaciju lica, kartoteku za otiske prstiju, kriminalističku laboratoriju, a 1935. otvara Akademiju FBI u Virdžiniji. Prateći sve promjene u društvu, FBI osniva sektore i kartoteke za kontrolu npr. falsifikovanih čekova, izmijenjenih automobilskih brojeva, standardnih fabričkih boja i još puno toga. Prateći tragove priprema ili izvršenih krivičnih djela konstatno unapređuje svoj rad i baze podataka.

A od 1957. godine sa svakim novim zakonom (glasanje, protiv diskriminacije i dr.) FBI osniva nova odjeljenja koja prate potencijalne nosioce i metode zloupotreba tih zakona. Veoma interesantno.

Da se vratimo na razloge za reformu službi bezbjednosti u Crnoj Gori. Premijer Krivokapić je predočio da će svako ministarstvo imati odjeljenje, sektor ili već kako, koje će imati zadatak da se bori protiv visoke korupcije. Da utvrđuje kako su se primjenjivali zakoni u prethodnom periodu i da li je bilo zloupotreba. Razumio sam da će uporedo pomno pratiti i sve što se na tom planu bude dešavalo ubuduće. Jedan od razloga je da su mnogi segmenti ukupnog bezbjednosnog sektora zatajili po tom osnovu, a drugi je da ima ozbiljnih indicija za provjeru i utvrđivanje odgovornosti za ovu vrstu krivičnih djela. Da ne zaboravimo razne agencije koje imaju preventivnu i kontrolnu funkciju, a spavale su dubokim zimskim snom.

Ta odjeljenja, sektori i sl. neće imati nikakva posebna ovlašćenja, ali ciljnim radom mogu pomoći otkrivanju metoda nanošenja štete i profila izvršioca, kao i potencijalnim istragama. Utvrditi MOS (modus operandi sistem) i ta saznanja predati onima koji ih mogu upotrijebiti na pravi način. Nije sve učinjeno činjenjem, mnogo toga lošeg je učinjeno nečinjenjem i pasivnim odnosom. Zbog interesa svoje ili partije iz koalicionog odnosa, zanemarujući državu i njene interese. Ili zbog ličnih interesa, vidjećemo. Kriminalitet bijelog okovratnika je davno ustanovljen, samo se prilagođava društvenim okolnostima.

Veoma bi bilo interesantno kada bismo mi mogli da ustanovimo model nadzora nad realizacijom nekih novih zakona pojedinačno ili grupe srodnih zakona. Iskreno, i do sada je to trebalo raditi. Zato reforma bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori mora biti takva da promijeni i suštinu, mijenjajući na taj način postavljenu definiciju.

Nije dovoljno samo promijeniti čelne ljude, potrebno je promijeniti način razmišljanja. Potrebno je reformisati kompletan bezbjednosni sektor tako da on bude jedino odan poštovanju zakona i profesionalizmu, a ne bilo kojoj partiji ili pojedincu. Potrebno je dati ljudima mogućnost da se slobodno izraze i da pokažu koliko im je stalo da svi živimo u jednom uređenom sistemu, koliko to bude moguće. Posebno onima koji se opredijele da im životni poziv bude borba protiv svih vidova kriminaliteta.

I jedan krajnje dobronamjeran savjet potpresjedniku vlade Abazoviću, koji je zadužen za reformu i kontrolu rada bezbjednosnog sektora. Nema potrebe da javno komentariše rezulatate operativnog rada, pojedinačne akcije i sl. i da to dobija neku euforičnu notu. Treba stvoriti uslove policiji, ANB-u i sličnim službama da profesionalno rade, a potencijalni sudski postupci će potvrditi kvalitet tog rada i dostignuti stepen reformi. U građenju međusobnog povjerenja nalazi se jedan dio reformi koje se žele sprovesti i za to treba vremena. Neka javnost ocijeni reforme koje će preduzeti gospodin Abazović kroz buduće rezulate rada bezbjednosnog sektora, a to će se odraziti na stanje ukupne bezbjednosti u Crnoj Gori. Za one koji ne budu htjeli raditi profesionalno postoji rješenje, a i to će biti dio reformi.

Naš mentalitet će nam uvijek biti problem. I ne treba prihvatati predloge o emancipaciji kao zamjeni za lustraciju, kako to predlaže jedan podgorički advokat, iz ko zna kojih razloga. Sjutra će predložiti ukor umjesto zatvorske kazne, a to će demotivisati sve one koji rade u bezbjednosnom sektoru, optužuju ili sude. A reforme tih institucija neće postići svoju svrhu. Ponovo možemo imati izvođenje određenih postupaka i procesa do besmisla i njihovu neodrživost, bilo da je u pitanju istraga, dokaz, suđenje, kazna ili sama reforma.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

---