- Piše: Ratko Kontić

Ne želim da ulazim u objašnjenje pojma tajni dosije jer on sam govori o svom karakteru. Nije stvar u terminu tajni dosije već u tome zašto, kako i kada je nastao. Ko je i na osnovu čega, u određenom vremenu, procijenio da je potrebno formiranje baze podataka za jedno lice ili organizovanu grupu ljudi, u bilo kojem vidu, kakva mu je svrha i ko je korisnik podataka koji se sabiraju u dosijeu. On je tajan jer je uglavnom rezultat primjene tajnih mjera i radnji i služi za ograničenu upotrebu.

Ne postoji rukovodilac tajne policije na svijetu koji ne smatra, datumom svog postavljanja na tu funkciju, da je sav teret države pao na njegova pleća. Iako je zakonom uglavnom određena ingerencija tajnih službi, on nikada ne može unaprijed znati šta ga mogu pitati oni koji su ga postavili ili koja će biti njihova dodatna interesovanja.

Tajne mjere koje se preduzimaju su tajno prisluškivanje, tajno praćenje i tajni pretresi, na različite načine i, naravno, izvještaji saradnika, čiji je identitet takođe tajan. I tu ima razlike, da li se radi o registrovanom saradniku ili o povremenom saradniku koji nije stekao uslove za permanentnu saradnju, zavisno od pouzdanosti izvora informacija i mogućnosti njihove provjere.

Na osnovu razloga za otvaranje baze podataka npr. za određeno lice, počinje primjena operativnih mjera prema njemu. Ta baza podataka ili „tajni dosije” treba da ima svoju svrhu i rok trajanja, a može trajati sve dok je to potrebno onome ko je dao nalog da se oformi. Suštinski, podaci koji se sabiraju treba da predstave tu „negativnu stranu” ličnosti i potvrde razlog za primjenu mjera.

Kod nas je termin „unutrašnji neprijatelj” kao kategorija pojedinaca ili ogranizovanih grupa ljudi iz evidencija tajnih službi naših bivših domovina prešao u termin „unutrašnji ekstremizam” prilagođavajući se promjenama državnih statusa Crne Gore, ali nikada nismo podvukli crtu ispod tih naslijeđenih evidencija tajnih službi.

Dok sam radio u SDB, na operativnim poslovima, susretao sam se sa situacijama u kojima su bili potpuno suprotstavljeni podaci iz evidencija SDB i podaci sa terena.

I tada, između ostalog, treba razlikovati podatke dobijene primjenom tajnih mjera koje sprovode operativci i podataka koji su dobijeni od saradnika koji može na takav odnos sa tajnom policijom biti motivisan iz različitih pobuda. I tu ima razlika, kada se radi o „domaćem” saradniku ili o stranom državljaninu, odnosno o mogućnosti provjere istinitosti njihovih informacija.

Mislim da se stiču uslovi da se suočimo sa činjenicom da treba iščistiti evidencije tajnih službi na jedan mudar i racionalan način. S obzirom na to da Crna Gora ima namjeru da se i dalje demokratizuje i stvori bolje uslove za život budućih generacija, neophodno im je stvoriti ambijent koji neće biti opterećen bolnim nasleđem iz dalje ili bliske prošlosti. Naravno, nakon profesionalne analize, treba zadržati ona dosijea za sve koji bi svojim djelovanjem bili spremni da ugroze državni poredak Crne Gore u budućem periodu, ako takvi postoje i imaju tu namjeru. Pitao sam jednog mog prijatelja, koji je već u poznim godinama, zašto ne ode i zatraži uvid u dosijee članova svoje porodice koji su bili označeni kao „unutrašnji neprijatelji”. Rekao mi je „ne mogu, strah me je da ću saznati da nas je ocrnio neko naš i eto bruke”.

(Autor je dipl. pravnik bezbjednosti)

---