- Piše: Čedomir Antić

Čestitam! Narodi i građani Crne Gore ovo su čekali osamdeset godina. Konačno, republikanska Crna Gora dobila je demokratski izabranu vladu. Ovo je bilo posebno teško pošto je prethodna vlast sistematski suzbijala demokratske ustanove, ograničavala prava građana i sprečavala poštene i slobodne izbore. Ako neko misli da je činjenicom da su stranke za koje glasa srpski narod u Crnoj Gori danas dio vladajuće većine ugrožena država, on se jako vara. Crna Gora je ugrožena upravo isključivanjem naroda koji čini najmanje jednu trećinu stanovništva iz učešća u stvaranju sopstvene budućnosti.

S pažnjom sam pročitao ekspoze premijera Krivokapića. S jedne strane, zadovoljan sam jer mnogo toga je bolje od intelektualnosti, promišljenosti i državništva Duška Markovića. Ipak, moram da primijetim da je ovaj dugo spremani dokument napisan tako da samo uočava i to tek dio problema. Lišen velikih rješenja i ne iskazujući duboka uvjerenja, ovaj dokument ne budi ono što je danas najpotrebnije – oduševljenje za promjene. U ovom podugačkom tekstu nema niti jedne rečenice koja bi bila citirana, a kamoli zapamćena i zapisana kao sentenca urezana u narodnu svijest kao u kamen. Koliko je takvih misli ostalo iza Valtazara Bogišića, kralja Nikole, kralja Petra Prvog?

Zamjerali su – oni koji su glasali za vladu i starorežimska opozicija – da je mandatarov ekspoze sličan „seminarskom radu”. Ne bih se saglasio. Kada ocjenjujem seminarske radove studenata (predajem osnovni metodološki predmet na prvoj godini), za mene je najvažnije da uočim kako je autor usvojio formu pisanja i primijenio metodologiju rada. Na tom nivou ekspoze premijera Krivokapića je ispod nivoa seminarskog rada. On ne samo da nije ni ukazao na rješenja, on je zanemario dobar dio problema s kojima se suočava Crna Gora. U ekspozeu nije ni nagoviješteno kako će se nova demokratska vlada boriti protiv kriminalne hobotnice autoritarnog režima koji naziva nedemokratskim i čak, citirajući izvještaje stranih agencija, „hibridnim”. Ni riječi o RIKO zakonima, specijalnom tužilaštvu... U okviru ekspozea nisu ni spomenuti antiautoritarni zakoni, ni riječi o rehabilitaciji, otvaranju dosijea političkih neprijatelja. Iako je srpski narod u Crnoj Gori već osamdeset godina obespravljen i progonjen, on niti jednom nije spomenut u ekspozeu, ni u kontekstu prava na jezik, pismo, prosvjetu, ni u vezi sa kolektivnim, makar i manjinskim pravima.

Na ovom mjestu dolazimo i do pitanja „demokratije”. Predsjednik Srbije, Vučić, jednom prilikom je dok je još bio opozicionar, kritikovao vladajuće demokratske stranke: „Oni tvrde da su demokrate – iz čega slijedi da mi kao nismo. Oni me podsjećaju na mog šestogodišnjeg sina, koji nacrta nešto pa ispod napiše: ‘konj. Tako i oni, demokrate su samo po imenu.”

Srpski narod trideset godina glasa za stranke koje se srpskim zovu. Tokom proteklih petnaest godina one dobijaju oko 20 odsto glasova. Poslije herojske borbe naših prvaka Andrije Mandića i Milana Kneževića, te našeg crnogorskog prijatelja Nebojše Medojevića, dobili bi svakako i više. Dakle, bar dvije trećine glasova koalicije kojoj je na čelu g. Krivokapić, glasovi su srpskog naroda. Kako je moguće da demokratiju u Crnu Goru uvede osoba koja je sa pozicije mandatara sama odredila program vlade, imenovala ministre i napisala ekspoze ni ne konsultujući one koji treba da za nju glasaju? Ucjenjujući nas jedinstvenom šansom da Crna Gora bude demokratizovana, on je omogućio vođama druge dvije koalicije da zauzmu najviše dužnosti u vlasti, ali je to onemogućio samo srpskim političarima. Gdje će to odvesti Crnu Goru?

Da li je poslije osamdeset godina segregacije srpskom narodu nagrada kada jedan koji tvrdi da je „Srbin” kaže da Crna Gora nije i „srpska država”? A čija je? Da li Bosna i Hercegovina nije „hrvatska”, „bošnjačka” i „srpska”? Da li Sjeverna Makedonija nije i „albanska”? Odakle novom premijeru pravo da nas potcjenjuje i da svoja ogromna neznanja o politici i društvenim naukama proglašava za vrhunsku mudrost? „Staro vrijeme” i „naša stara Crna Gora” se nikada neće vratiti. Ako ova vlada ne uspije, na vlast mogu da se vrate i gori fašisti od onih koje smo srećom ispratili. Njima neće biti kriva grupa umišljenih fantasta koje su kumovi i crkva aktivirali nespremne za vrijeme koje je došlo davno prije 2006. godine. Bićemo im krivi mi, Srbi.

Prema tome, stvari su jasne. O kakvoj pravnoj državi govorimo kada na sajtu skuštine na kome je potajno objavljen premijerov dvojezični ekspoze nema opcije da se dokumenta čitaju na ćirilici, a na sajtu vlade je ćirilica pod crnogorskom zastavom?

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---