-Piše: Dragan Mraović

Baš smo junaci! Ne nađosmo kome da kažemo da je „persona non grata“ već Srbi to rekoše Srbima, Crna Gora Srbiji i obrnuto, na radost naših neprijatelja zapadnih i naročito balkanskih. Na izjavu srpskog ambasadora Božovića, koja jeste u skladu sa istorijskom istinom i baš zato ne podliježe Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima iz 1961, Srđan Darmanović je izvršio nalog Gospodara, agenta engleske obavještajne službe MI6, umjesto da eventualno reaguje protestnom notom, ako baš hoće da se kao Srbin junači protiv Srba. Protjerao je srpskog ambasadora, što je dio „tihog državnog udara“ milogoraca protiv vlade profesora Krivokapića o čemu smo već pisali. Nova vlast će taj nalog poništiti, Srbija će poslati novog ambasadora, ali je Gospodar izvršio nalog Zapada da ometa profesora Krivokapića da bi on bio srušen, pa da se zapjeva „vratija se Šime“! Svjesno ili nesvjesno tome terciraju neki lideri „pobjednika“ koji podmeću klipove u točkove profesoru iako su u koaliciji sa njim.
Istovremeno, Srbija se nije junačila nedavno kada je Miroslav Lajčak rekao, stojeći pored zastave Srbije i srpskog predsjednika, da srpski Ustav nije Biblija i da mora da se mijenja radi predaje Kosmeta. Morao je tog časa Gospodarčić da mu kaže da je „persona non grata“, jer ne može Lajčak da određuje Srbima da mijenjaju Ustav i da ih vrijeđa da on nije Biblija za Srbiju, jer su to unutrašnje stvari države Srbije. Ustav je za Srbiju i Sveto pismo i Miroslavljevo jevanđelje na kome se zakleo protivprotokolarno predsjednik Srbije. Za Lajčaka Ustav Srbije je nedodirljiv i to mu je trebalo reći u obrazloženju da je „persona non grata“. Ne može nijedan stranac da govori loše o Srbiji, srpskom Ustavu ili nekom građaninu Srbije, pred predsjednikom Srbije, a da mu ovaj to otćuti. Osim pred dosmanlijskim predsjednikom Tadićem i Gospodarčićem koji je prevario srpske glasače da bi srušio Borisa obećavajući da će poništiti sve što je on potpisao u vezi sa Kosmetom. Ali, Gospodarčić se uči na Maksu Veberu, kako se hvalisao, a koji nije bitan već decenijama i koji se čita u studentskim danima, a ne kada se omatori. Zato je za Gospodarčića poučna priča o jugoslovenskom ambasadoru u Parizu piscu Marku Ristiću i francuskom predsjedniku De Golu. Po nalogu iz Beograda, ode Marko kod De Gola da traži da ućutkaju nekog profesora filozofije, monarhistu, koji je dobio politički azil, a pisao protiv Broza. Znajući da mu neće proći politička priča, Marko reče De Golu da je taj profesor lopov i da je optužen u Jugoslaviji za neke pronevjere. Na to mu je De Gol odgovorio: „Gospodine ambasadore, neka vam ovo bude zadnji put da ste pred francuskim predsjednikom govorili loše o nekom francuskom državljaninu makar on bio i lopov!“

Ali, u Srbiji bi kopernikanski obrt, jer je Srbija povukla svoje „persona non grata“ milogorskom ambasadoru Tarzanu koji se inače deklariše kao Srbin, pa je ministar Selaković trebalo da ima u vidu da protjeruje Srbina iz Srbije kada je poslušao nalog Gospodarčića koji nije nadležan za ova pitanja, pa nije jasno je li riječ o ishitrenoj odluci srpske diplomatije ili o autokratskom nalogu brzopletoj srpskoj vladi. Ili je riječ o ambasadorima za potkusurivanje. Tarzan je Gospodarev ambasador, a Božović Danice Drašković. Možda ima neka tajna veza u ovoj diplomatskoj zavrzlami bez veze. Recimo, da Gospodarčić otkači Božovića.

U Beogradu se hvale da su postupili državnički i kada su protjerali Tarzana i kada su povukli tu odluku. Kako može ista stvar da bude i crna i bijela, a da to nije crno-bijeli dres FK Partizana, nije jasno.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---