-Piše: Ratimir Vujačić

Konačno se oglasiše intelektualci, kulturni poslenici, djelatnici razmješteni u šir` i u dalj, te po dubini, prostrane nam i suverene, trudbenici od državnog, javnog i svog posla. To je poštena inteligencija naslijeđena još od Tite, kojoj osnovni zadatak bijaše da primi k znanju i proslijedi partijske zadatke. Partija ne ostaje dužna, ni njima ni familiji. Malo škole i pismenosti, a poviše političke podobnosti, formula je uspjeha i srećnog braka partije i poštene inteligencije. I traje, evo osam decenija. Sa tendencijom vjernosti u produženom trajanju.

Nije poznato da se ikad Titin kadar usudio da rekne nešto bitno i pametno ili uznemiravajuće: politička situacija vazda bijaše dobra, uz važnu napomenu, da će biti još bolja. Stoga tu postrojbu i zovu poštena inteligencija.

PARTIJA JE VJEČNA

Tako bar misle intelektualci potpisnici. Čija je prvenstvena struka prošlost. Tu su svoji na svome, komotni i među svojima. Prošlost najviše odgovara njihovoj moći predviđanja i tumačenja: Duklja, Tuđemile 1044, Okupacija 1918, Montenegro... vjekovi vjekuju, poštena inteligencija zna svoj dug. Kobajagi patrijarhalna, neki bi rekli palanačka, krotka i poslušna: vjeruju Partiji, misle da ona zna i ono što ne zna, a potom vjeruju da i sami znaju ono što ne znaju. Otuda im se tijekom vjekova dese i previdi: prvi put od nastanka naše demokratije, partija im je ostala bez države. („Neki mornar možda ostane bez lađe, ali bez mora, to je izuzetan peh”).

Nešto je sa vječnošću zapelo, mada oko iste svi bijahu složni: i Ranko i Filip, i prava strana istorije i svih 150 potpisnika. Budućnost im takođe ne ide od ruke. Pred same izbore vođa nam najavi, na znanje i ravnanje, da ćemo morati da se naviknemo na njegov lik i djelo – „ novu Crnu Goru”. I taman primismo k znanju, samo što nijesmo, kad – niče Raja k`o iz zemlje trava.

VESNA BRATIĆ

Ova mlada i otmena dama, profesor Državnog univerziteta izazvala je uznemirenost partijskih trudbenika na polju kulture, nauke i filologije. Ne bez razloga, zanago. Pitamo se što su radili, i za koga, čete agitpropovaca, trošeći obilato državne resurse, pucajući iz svih oruđa, kad se nakon gotovo sto godina pojavi Vesna Bratić. Zar je Adnan Čirgić vaše najveće dostignuće? Ili priđev đevojka, Kralj Ilir, Migo „imau penzioneri pravo”. Mršavo gospodo, mršavo, vrćite pare, stanove, apartmane, nacionalne penzije, donacije, planinarenja i pjenu od mora. Promašena ste investicija. Država je u dugovima. Ili da uložimo još nekoliko milijardi dolara u vas, i da se nakon nekoliko decenija opet pojavi neka lijepa gospođica sa najboljim kvalifikacijama sa Zapada i hladno nam saopšti da je Četnik. Najbolje da se rastanemo. Vama treba država, ali vi državi ne trebate.

---