-Piše: Mihailo Medenica
Veliš,
Aleksandre Vučiću, kako je potrebno što prije riješiti „kosovsko pitanje” da ne bismo generacijama za nama ostavili „zamrznuti konflikt” na presvetom Kosovu i Metohiji?! Oprosti, Judo, a šta je to „zamrznuti konflikt”, do veleizdaja koju si namjeren po svaku cijenu da počiniš?! Neće ti proći, budi ubijeđen! Ni u ove dane straha i agonije od pošasti što hara – neće ti proći, a tako bi želioâŚ
Nema te bolesti koja će Srbina natjerati da se odrekne lijeka, jer bez zavjetne svetinje Srbija nije ništa drugo do umirući kojem novi dan nije blagoslov – već kazna!
Naročito ne brini za one koji će doći za nama, jer ukoliko „riješiš” „kosovsko pitanje” za nama neće biti nikogaâŚ
Ne trudiš se ti da skineš nekakvo breme sa pokoljenja no da im natovariš kamen stida po kojem će se jedino poznavati! Kamen kao krštenicu, okove kao vjeru i baljegu kao temeljac, prag i jasle. No, ponavljam, budi ubijeđen da ti nećemo dozvoliti, jer Kosovo i Metohija Srbinu nikada nije bio problem, već rješenje!
„Zamrznuti konflikt” postoji samo u tvojoj veleizdajničkoj misli, agendi i riječi datoj onom zlu bjelosvjetskom kojem si obećao Prizren za bijednu šaku vlasti, baš kao i oni prije tebe i bezmalo svi ovi što kidišu na tvoj jalovi tron!
U kakvu nas to ravan stavljaš sa onima kojima se s ruku još sliva krv nevinog Srblja, pa tvrdiš da na Kosovu i Metohiji nije sve naše, da nam se valja razgraničiti s njima?!
Nije sve naše, tačno, njihovo je zlo, njihove su jame i vrtače, njihovi su jauci mučenika dok im naživo vade organe, njihovi su ognji naših sela, svetinja, grobljaâŚ
To je sve što oni imaju i samo se tu i na tome možemo razgraničiti: njima dovijeka krvave ruke a nama zavjet da će Kosovo i Metohija zanavijek ostati pričest svakog živog, umrlog i još nerođenog Srbina! Nema, Vučiću, „zamrznutog konflikta” tamo gdje su vječno žive rane!
Tamo gdje je ranama jedino iscjeljenje! Tamo gdje se žanju raspeća! Tamo gdje se s najvećom ljubavlju pjeva životu, jer nije život ovo što u trenu trošimo no ono gdje si nad grobom praotačkim s kolijevkom praunučkom⌠Velika je Srbija dok joj je Hoča velika! Plodna su joj polja dok je svako od njih sjeme kosovskoga polja! Dok je Drima u dlanovima Srbinovim – dotle je Srbin u dlanovima Gospodnjim! Zaludu hiljade zvonika ako ne čujemo zvona Samodreže⌠Što je za tebe panj za svakog od nas je prag! Ništa na Kosovu i Metohiji presvetome nemam, ali ništa bez Kosova i Metohije nije moje! Gdje god da je Srbinu dom – bez Kosova i Metohije je beskućnik! Sve što jesmo tamo smo gdje pokušavaš da nas ubijediš da nismo. Neće ti proći, budi ubijeđen! Nas i da prevariš ali ove bolje, mnogo bolje od nas, koji dolaze za nama – ne možeš! Ne strahuju oni da ih sačeka „zamrznuti konflikt”, već da ih ništa ne dočeka! Ništa u kojem će se dovijeka saplitati o sopstvene sjenkeâŚ
Ne plašim se da će me proklinjati, plašim se da me neće ni pomenuti, da će u zaboravu na nas – tražiti sebe. Neće ti proći, veleizdajniče, nema te vakcine kojom ćeš nas protiv Kosova i Metohije pelcovati! Nema razgraničenja tamo gdje se ni nebu ni zemlji granica ne razaznajeâŚ
)){kind=small}
