- Autor: Luiza fon Rihthoven
Nije baš uobičajeno da se u dvorištu ugledne pariske Sorbone puštaju rok pjesme. Ali, kada je u srijedu (21.10) iznošen kovčeg s posmrtnim ostacima
Samuela Patija, niko se nije čudio zbog zvuka pjesme irskog rok benda U2 – „One“. Bila je to omiljena pjesma profesora istorije i geografije, kojeg je brutalno ubio islamistički terorista.
A te večeri sjećanja na Patija slutilo se i da će „One“ („Svi smo jedno”) postati borbena mantra
Emanuela Makrona. Ali kurs konfrontacije koji je otada zauzeo francuski predsjednik, nosi sa sobom i opasnosti.
FRANCUSKA NA KOLjENIMA
Svirepo ubistvo uznemirilo je ionako podijeljeno društvo. Malo toga je ostalo od onog nasmijanog lica tek izabranog predsjednika u noći izborne pobjede 2017, i od njegove izjave da su Francuzi s njim izabrali „nadu i žudnju za budućnošću“. Bila je to pobjeda nad Nacionalnim frontom
Marin le Pen, nad jednom strankom koja prije svega pobuđuje strah i mržnju.
Međutim, prava riječ koja opisuje Makronovu eru postala je riječ „kriza“. Nakon protesta „Žutih prsluka“ usijedili su štrajkovi koji su mjesecima paralisali zemlju. Sada je tu pandemija korone koja je do sada odnijela 35.000 života. Zemlja je na koljenima. Francuzi bi sada uveče trebalo da sjede kod kuće, jer ne smiju da izlaze napolje. U toj situaciji, Francuskoj je zajedništvo potrebnije nego ikad.
NAPAD NA FRANCUSKI IDENTITET
A onda se dogodilo bukvalno pogubljenje Samuela Patija. Nastavniku je ubica na putu kući odrubio glavu. Pati je na času pokazao sporne karikature proroka Muhameda.
Ali, činjenica da je njegova smrt izazvala tako snažne reakcije ne može se objasniti samo njegovim varvarskim ubistvom. Njegovo ubistvo za mnoge je napad na temelje francuske nacije. Francuzima ništa nije svetije od „sekularizma“, razdvojenosti religije i države, s jedne, i, s druge strane, sistema javnog obrazovanja, koji je vrijednostima „Republike“ oblikovao generacije učenika. Makron kreće u borbu protiv zajedničkog neprijatelja svih slobodoljubivih ljudi – islamskog fundamentalizma. Prethodnih dana najavio je niz mjera za reformu islama i sprečavanje uticaja iz inostranstva na džamije u Francuskoj. On želi da Francuze zaštiti od religioznog terora.
To je razumljivo i ima smisla. Ali, debatu otežava insistiranje na „sekularizmu“. Ubijeni profesor Pati je onim učenicima kod kojih bi karikature mogle da povrijede vjerska osjećanja ponudio da napuste prostoriju ili skrenu pogled u stranu.
S druge strane, Makron je glasno zahtijevao „pravo na blasfemiju“ (bogohuljenje), najavio zakon protiv „islamskog separatizma“ i paušalno označio islam kao religiju koja je u krizi širom svijeta. Njegov ministar unutrašnjih poslova
Žerar Darmanen nedavno je tvrdio da je bio šokiran kada je u supermarketima vidio police sa halal i košer mesom. Ljudi već tu počinju da se odvajaju u paralelna društva, rekao je ministar.
GDJE JE ZAKAZALA REPUBLIKA?
Od masakra u redakciji satiričnog lista „Šarli Ebdo“ u januaru 2015, u Francuskoj je u islamističkim napadima ubijeno 260 ljudi. Francuska u tom smislu zauzima zastrašujuće prvo mjesto u Evropi.
Francuska je, dakle, i prije Makrona živjela sa opasnošću od islamizma. A da bi se to uspješno suzbilo, potrebno je više od oštrih riječi i simbolične politike. Nigdje u Evropi ne živi toliko mnogo mladih muslimana na margini društva i bez perspektive kao u Francuskoj. Islam im pruža identitet koji im francuska nacija očigledno ne nudi – čak ni nakon dvije generacije i nezavisno od sistema javnog školstva.
To nije opravdanje ili izvinjenje, ali jeste važno za analizu problema. Mora se razmišljati o tome zašto je privlačnost islamizma toliko velika. I gdje je zakazala Republika.
Makronov zadatak je kao hodanje po žici: on mora da stavi pod kontrolu politički islam u Francuskoj, bez da 5,4 miliona muslimana koji žive u toj zemlji stekne osjećaj da su pod generalnom sumnjom. To je izazov, koji Emanuelu Makronu ne smije da se izjalovi. Njemu je mnogo teže nego njegovoj protivnici na predstojećim izborima za godinu i po dana. Marin le Pen obično ima mnogo jednostavnija rješenja.
dw.com