-Piše: Dragan Mraović

Nema više „milogore”. Crna Gora opet ima svijetao obraz! Sunce u Crnoj Gori tek je zasijalo, pa će trebati malo vremena da ono zablista punim sjajem i bude onakvo kakvo je nekada grijalo časne Crnogorce, te srpske vitezove. Obraz Crne Gore je sada čist! Ko je ikada u Srbiji sumnjao u časne Crnogorce neka se sada ujede za jezik, klekne i čelom udari u zemlju. Naiđu teška vremena u istoriji, ali ne mjeri se po njihovom beščašću vrijednost ljudi. Mjeri se po tome da li je narod sposoban da preživi takva vremena uzdignuta čela. U svakom žitu ima kukolja, ali kukolj nije žito. To je trebalo da imaju na umu mnogi u Srbiji kada su otpisivali Crnogorce i Crnu Goru.

Sada treba biti strpljiv, jer mafijaška hobotnica će se opirati svim sredstvima. „Impičment“ za Gospodara je neminovan. Ne može mafijaš da bude šef nove Crne Gore. Da on ima imalo obraza dao bi ostavku i pobjegao u Abu Dabi da ne završi u Spužu. Ali, on će se držati predsjedničke fotelje kao pijavica, jer bez nje se aktivira italijanski proces protiv njega, koji je u stanju mirovanja zbog njegove funkcije. Direkcija za borbu protiv mafije Italije ga je optužila da je bio šef organizovanog kriminala za šverc cigareta, prostim riječima bio je „kapo dei kapi“ onih koji su sa njim vladali Crnom Gorom. Poslije eliminacije Gospodareve hobotnice, treba podržati novu vlast i ne kritikovati je odmah za eventualne neriješene probleme, jer se mora sve iz početka, a ko zna šta će se tek otkriti da je upropašćeno i pokradeno. Svi moraju pomoći i biti strpljivi da se stane na noge. Privreda Crne Gore je u haosu, spoljna politika neumjerena, sudstvo rak-rana katnićevske provenijencije, turizam propao, ne samo zbog korone. Srbi iz Srbije mogu pomoći u turizmu crnogorskoj braći tako što bi naredne sezone svi išli na crnogorsko more, a ne u Grčku.

Crna Gora mora biti nezavisna, jer njeni građani imaju visok istorijski osjećaj državnosti. Što Srbi ne bi imali tako dvije zastave u UN? Ali granice sa Srbijom treba smekšati do maksimuma, samo lična karta. Autoput i brze pruge iz Srbije do Bara, magistrala duž Jadrana, bez čega nema industrijskog razvoja. Investicije Srbije u privredu koju su uništili milogorski gubari. Ukidanje carina. SPC na pijedestal opstanka Crne Gore. Povlačenje priznanja Tačijevog „narkostana“ uslov je „sine qua non“ za bratski zagrljaj…

Naravno, ostaje državna granica, jer i to spada u borbu za identitet nacije, pošto neoliberalizam ruši granice, kao odbranu od napada mondijalističkog nasilja. Ukidanjem granica vrši se desovranizacija države tako da se poništava mogućnost političke intervencije i nameće se bezgranični model u kome vladaju finansije, a socijalna prava se brišu. Neoliberalni agresor vidi u granicama prepreke za svoje djelovanje, iako one ne sprečavaju prelazak, već ga samo regulišu i kontrolišu, obezbjeđujući da između dvije teritorije razdvojene granicom nema nejednakosti i da se ne zauzima prostor drugog. Granica ne uskraćuje tranzit, već sprečava invaziju. Ne sprečava odnose, ali sprečava potčinjavanje drugih.

Neoliberalno brisanje granica ne ostvaruje slobodu kretanja ljudi, već samo divlju cirkulaciju robe. Globalizacija je kolonizacija i gubljenje nacionalnog identiteta u korist novog izvitoperenog mentalnog poretka koji nameće svjetska finansijska aristokratija. Desovranizacija i depolitizacija vrše se rušenjem granica. Kosmopolitske tehnokrate ruše barijeru „slobodnom kretanju“, ali istovremeno postavljaju sve nepremostivije barijere između vladalaca i potčinjenih. Zato cilj mora biti socijalna država.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---