-Piše: Krsto J. Pejović

Riječi i apeli Dritana Abazovića, Samira Kadribašića, glavnog imama Husein–pašine džamije, Zdravka Krivokapića, Alekse Bečića, Milana Kneževića, Andrije Mandića, Vladimira Jokovića, Miodraga Lekića, kao i mitropolita Amfilohija, rektora Cetinjske bogoslovije, oca Gojka Perovića i Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori, jesu zavjeti i amaneti koji vraćaju moral, slogu i ljubav, bez koje se ne može shvatiti zajednički život naroda Crne Gore. Ta njihova kazivanja su nota povjerenja i uvjerenja da smo svi građani Crne Gore i da je Crna Gora dom svih građana, bez obzira na to kako se ko Bogu moli. I to je nota svakog budućeg djelovanja naroda Crne Gore. Te note su „perspektive linija“ koje su neophodne građanima Crne Gore. Vapaj ovih zvaničnika dokaz je da su se autoriteti podredili narodu. Njihovi vapaji i amaneti dokazuju da riječi postoje u Crnoj Gori, da oni imaju svoje određenje i da s njima treba poći u skladu s redom i radom, i to je „etički heroizam“, koji se ne slavi opijenošću stranačkim životom. Dakle, u svakom vremenu, pa i u ovom trenutku Crne Gore nikome ne treba um da ide ispred razuma. Znao je reći kralj Nikola da čovjek ne jede politiku već politika njega. Dakle, samo sloga zida ljubav, prijateljstvo, red i rad. Bez tih vrijednosti umiru i nestaju dobra načela: čast, čest, istina i poštenje. Samo se ljubavlju šire istina i sloga. Uostalom, bratoljubje je Bog podario. Zato se mora shvatiti da je čak i „vrijeđanje preziranjem teže od ropstva“. Dakle, svi na istoj strani i svi na istoj ravni, jer je to milost Božja. Istina i dogovor u svakom životu, pa i u politici, jesu autoritet unutrašnjeg života Crne Gore. Zatvorenost i otuđenost Crne Gore ne može biti nikome od koristi, jer je svakome znano da bez bijelog svijeta nema bijelog dana. Crna Gora mora biti okružena samo prijateljima, i to je kredo ovog vremena, kao što je i kredo da se živi zakonom i moralom. Znano je političkoj nauci i demokratiji da vjera u službi naroda i države plijeni narod. Otuda, poklonimo se slozi i „smjestimo sebe u dobrobit za drugoga“, zarad barem socijalne pravde. Pravac budućnosti svakako zavisi od našeg shvatanja kako prošlosti tako i od evropskih vrijednosti koje znače smisao demokratije, vladavine prava, reda i rada. Ukoliko neko misli drugačije, to je njegovo pravo, ali taj mora shvatiti da svaka otuđenost vodi u ćorsokak. Nijedna vrijednost ne smije biti bačena na milost i nemilost pojedincu. Svaki potez, svaka priča mora biti plod racionalnog duha. Svaka normalna država shvata i zna da bez helenstva i Rima ne bi bilo moderne Evrope koja je narodu namijenjena na način da svaka država mora biti vezana sopstvenim zakonom. Normalno, Evropa nije božji namjesnik, ali jeste dio Crne Gore kao što je i Crna Gora dio nje. U Evropi zakon nije odvojen od suštine, i tu nema dvojbe, i tamo primjena zakona ima značenje Božje službe koja ne izostaje, jer su sloboda i dužnost u granicama zakona. Današnje vrijeme kazuje da Crna Gora prolazi kroz mijene, u smislu promjene vlasti, i to je stvarnost koja ne mimoilazi nijednu državu, jer izbori izlaze i izviru iz okvira ustavnosti, i to nije van prirodnog stanja. Tu se samo ispoljava razlika među partijama, koju određuju građani države. Nakon izbora, nastupa pomirenje sa stvarnošću, i to je dio evropeizma, to je samostalna činjenica koja je neizbježna, nepobitna i nesporna. Izbori su izvršeni pod nadzorom naroda, koji je iskazao svoju volju. Narod zna koga bira, i tu građanin nije amater. Ovog puta je jedino bio kritičan prema sebi. Neki su krenuli u izbornom sistemu prema svom cilju starim putem, a drugi prema istom cilju novim pravcem, i to je dokaz da se narod opredijelio prema sopstvenom ubjeđenju i sopstvenom karakteru doživljaja Crne Gore, kao i prema doživljaju evropskih vrijednosti. To ne čudi, jer je znano i običnom građaninu da kako postoje Istok i Zapad, tako postoje Sjever i Jug, i da Evropa nema pukotine, bar kad je riječ o ravnopravnosti, jer je ona matica za sve. Svaka moderna država zna da treba da postoji srazmjernost između kritične analize i konstruktivne misli. Toga mora biti svjesna i Crna Gora. U svemu što se desilo nakon izbora valja podsjetiti na obavezu da svako u svom ponašanju mora imati mjeru, za koju je, ne bez razloga Gete kazao da „iz nje izvire sreća“. Zato shvatimo da mir kao vrijednost jeste kvasac za hljeb čitave Crne Gore, i taj mir je naš jezik koji je zlatna riječ, jer je mir „hranitelj naroda“. Shvatimo „da je jednakost sveti zakon čovječanstva“. Shvatimo da smo svi od Adama, i to je ono što kazuju svete knjige. Samo ljubav stvara slogu, samo sloga daje red, i tu nema mjesta nikakvoj priči o revanšizmu. Ne bez razloga, Čerčil je govorio da u politici nema osvete. Ako je ovaj narod zamršen u svojim finansijskim računima i obračunima, neka ne bude barem zamršen svojim obrazom, moralom i praštanjem, s obzirom na to da Biblija kaže „ne sveti se osvetom“. Osveta nije ni terapija ni lijek. Shvatimo da žeđ za slogom naroda Crne Gore treba da bude neugasiva. Završimo Kantovim riječima da „živjeti za drugoga nije samo zakonska dužnost, nego i zakon sreće”.

---